ovo fakat više nema smisla

08.06.2004., utorak


ti naslovi su meni za kurac
jer nikad ne znam o cemu cu pisat. ali slusam mellowship slinky in b major. eh, kako su onih dana krasni albumi izlazili. tip ispod mene i dalje busi. mislio sam da je iznad ali ne, nije, ispod je. i sad sam razvalio peperse do jaja, jebala ga busilica. imam mali usb hub i totalno kul blinka citavo vrijeme, osjecam se ko u nasi. faca sam si. mislim, imam toliko prica za napisat a tak mi se ne da, prvo bi htio snimit tu fakin stvar, a nikak.

nego, znam kaj bi mogao napisat. nekaj malo o casopisu koji mi je uz alan ford promjenio zivot. mislim, ne pisem nikad kaj volim citat, jer mi se ne da citat. ja sam lijena picka sto se toga tice. zapravo se ne radi toliko o lijenosti koliko o cinjenici da kad pocnem nekaj citat i dopadne mi se, ne stajem dok ne procitam a to zna trajat satima pa mi se ne da. :D casopis u pitanju je SIRIUS. oh, da. to i alan ford je mene definiralo. sirius je kao sto je na svakom broju pisalo 'to i druge najljepse sf price...' donosio upravo to. ma, prefantasticna stvar. kad se ugasio, dugo vremena se nisam mogao presaltat na futuru. kad sam se konacno presaltao, nije mi to bilo to, iako je bilo krasnih prica nutra. skuzio sam da tam desno imam neke blogove koje opce ne citam, a neke koje citam redovito nemam, pa to moram ispravit.

recimo, moram navest jednu situaciju koja ce me jebat do kraja zivota, ili dok ju ne ispravim. jos kad sam bio klinjo, citao sam roberta asprina. uvalio mi ujak sva 3 dijela onda prevedena i to sam ja procitao oma sva 3 i reko jebote, koji tip. krepavao sam od smijeha sve 3 knjige i postao brutalni fan automatski. po meni pratchett koliko god ga volio, nikad nije imao to kaj su imali aahz i ekipa. dakle, uletavao sam u algoritam svako malo pitajuc da li imaju sve knjige na engleskom. mjesecima nista i onda odjednom puf! 10 komada. reko, dajte mi pricuvajte to jedan dan, pliz, pliz. veli drolja na blagajni moze, nije greda. kurac krasan. dosao sam drugi dan s lovom ali knjiga nije bilo...eto, to je moja tuzna prica vezana uz knjige.

srecom, tadasnja djevojka mi je za rodjendan poklonila mapu discworlda pa sam se osjecao malko bolje, iako sam patio za asprinom. no, sirius. jebote, koliko tamo ima predobrih, ali PREDOBRIH prica, to nije istina. imam skoro sve brojeve, ali ono, jebote, na to sam preponosan. s alan fordovima ista situacija. ko nije imao alana forda u zahodu kao klinac, mora sad bit totalni kripl. ono kaj je meni obiljezilo djetinjstvo i pubertet uz alana forda i sf/fantasy je komjuterska mjuza. onih top 10 heroes tam desno sa strane su vecinom autori glazbe za c64/amigu. i ono, kak mi je cudno opce pomislit da postoji netko moje generacije da nije imao komodorca, citao svet kompjutera, narucivao komplete od beosofta, markiza&voivoda i slicno. jebote. da postoji netko ko nije igrao out run.

da nije slusao kraftwerk i klf. mislim, naravno, postoji takva ekipa. to znam jer je postojala onda. :D koliko vas je zajebavalo ljude preko telefona. jebote, kad se sjetim kak smo pljucali ekipu s galerije(viseetazna garaza, a ljudi prolaze i prolaze...). ono, s pljucama, ne? sjebani flomaster i naslinjeni papiric. toliko interesantnih pricica, a nikak da se prisilim da ih napisem jer moram pocet snimat ovu fakin stvar. bude vec nekak. sun.

- 11:31 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>