03.06.2004., četvrtak
kurac kurac
i zeleni dan. kak je fino slusat te hitove iz djetinjstva. she screams in silence kaze nama momak. ma fantastično. i kada dođem okolo. pa završi u vrtu. mislim, toliko prekrasnih melodijica. sad cu se presaltat na STP i seven caged tigers opet. eto ga, svira. nego, taj basist je meni vjerojatno najdrazi i sve to. tip uvijek potrefi ono kaj ja zelim cut. gitarist isto prasi dupad. bubnjar je najslabija karika, doviđenja. ali na no4 je super odsvirao, pa su mu sva kockasta sviranja oprostena.kak je to super bilo u seattleu pocetkom devedesetih. oprostite jeste narkoman koji nekaj svira? oh, pa to je odlicno, eto vam ugovor. nego, kak mi je zal za laynea. on je bil fakat super tip. mislim, nije da ga poznam i to, samo po pricama. :D ma volio sam ja tu scenu strasno. i dalje ju volim prestrasno. recimo unplugged od chainsa je jedan od najboljih albuma ikad iako sam ga zaboravio dodat tam desno na najjebackije albume ikad. sjetih se i albuma koji dugo nisam slusao a sad bi dao da mi jaje namazu vodicom za poslije brijanja za jednu stvar samo. a wannabe gangsta, thinking he's a wise guy....ah, prekrasni dani jebanja majke po raznim birtijetinama, hiperaktiva i totalna euforija. danas sam sav takav zapravo, ali sad cu morat napustit prijateljicin brlog i to me jebe jer onda nemam vise koga za gnjavit a kazic u autu mi ne radi. zapravo ne znam, jer nemam ni jednu kazetu. ako ima boga i ako me vidi trenutno ucinit ce da mi draga prijateljica da neku jebacku kazetu da mogu izbacit lakat iz lade i trest glavom na nekakvu veselu death metal melodijicu. eto, tjera me da pricam s njom umjesto da pisem blog. zene su sebicne, zene su zlo. idem :D |