31.05.2004., ponedjeljak
dosli smo do tocke..
|
..kad mi vise nitko ne zeli citat blog jer samo kukam. dakle, kao sto sam ocekivao. jebiga, kome se da citat o konstantnoj depri, tjeskobi i slicnim sranjima? nikom, pa cak ni meni. primjetio sam da vise vlastite tekstove ne zelim citat iako ima zabavnih stvari. jednostavno je depra i boring pa ih ne citam. ali nije da se zabrinjavam s time pretjerano. nego, zaspao sam u 11, zbudil sam se malo prije i tak. nekaj su mi busili pred prozorom ali nije me jebalo pol posto. mozda su me malo jebali urlajuci sljakeri sa fantasticnim salama ali busilice i bageri ne. razmisljam si kaj sad. fakat, kaj sad. nisam otisao gledat boru leea ni nis, mozda bi mogao do frendice na kavu il nekaj. iako sam mlađeg brata vec natjerao da mi skuha kavu. zao sam i loš. jebe me final dilemma oko ove bivse. da li da se nađem s njom i raspravim sva sranja ili nema smisla jer ona ionak nije spremna bit iskrena i sve to. mislim, s kojim ja idiotizmima razbijam glavu, to nije istina. ono, da nisam u zamracenoj sobici mozda ne bi razmisljao o tome uopce. mazohizam il nekaj, ali fakat ne znam kaj bi drugo radio. cekam taj dogovor za pocetak sljake i to mi je zapravo primarna stvar. a za to vrijeme sam ono, tjeskoban il nekaj pez posebnog razloga jer se trudim ne razmisljat o njoj. svejedno me soraju flashevi. jebiga. ma cekam da pocnem snimat, s tim svi bedovi odlaze. onda sam fakat preskoncentriran na to da bi me prao ikakav bed filing i te stvari. ni kad karam nisam tak skoncentriran, ne jebem. mislim, bar ne u ovom stanju svijesti. i samo razmisljam o tim jebenim pjesmama kojih imam i previse i koje zelim pocet snimat da sam sebe iznenadim aranžmanima jerbo imam samo gitarski kostur. o, da jebote totalno me napinje to. violincice, klavirceki, violoncela, mrcina bubanj, ma svakaj. i vokal. to me posebno interesira s obzirom na to da sam ispran i sjeban prevelikom kolicinom cigareta i inih sranja kroz godine. cak sam isao i na operaciju jebenih glasnica radi toga. 4 kutije bosanskog valtera dnevno. pa si ti misli. totalno sranje. 5 mjeseci ja nisam pusio nego pufkao. ono, uzeo sto jace cigarete uz kavu, da me bar pece za usnu supljinu. i onda sam jednog dana skuhao kavu i izvadio cigaretu iz kutije. jebote, taj prvi dim nakon 5 mjeseci je bio nekaj najbolje moguce. svrsio sam jedno 6 puta u seriji i dokazao svijetu da muski moze imat multipli orgazam. jedino je steta kaj nikak nije uzrokovan seksom. nego, u ovoj zamracenoj sobici se bas zakurac osjecam. tak bi zapalio na more na par dana da to nije istina, ali totalno. doduse, ne znam kaj bi tamo. mozda mi fali sviranje. ali ono, real live sviranje s nekim ljudima u nekom podrumu. moram snimit neku veselu pjesmicu. među prvima koje cu sad snimat ce bit vesela neo punk balada. (?) dr. philled my fate is sealed she has been dr.philled she says i love you so but i gotta breathe and grow to ide onak, sa viseglasjima i sranjima, pravi veseli punk bilo je to u irskoj. kad sam dobio ideju za pjesmu that is. ova me nekaj pojebala na telefon po x-ti put i jebiga, sjednem se ja s ovim jednim ircem za stolom i pijemo po sitno. i serem ja o zenama. sjedimo onak, jedan pokraj drugog i buljimo u kuhinjski zid. i velim ja njemu, stari, situacija je zajebana. she has to breathe....i on se onak polako okrene prema meni, digne lagano casu, pogleda me s razumijevanjem i veli...and grow...i popijemo svaki malo iz svoje case. eto ti pjesme. ;) bit ce dobra |