Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda
Hvaljen Isus i Marija.
Današnja misna čitanja su :
Prvo čitanje: (Dj 9,26-31)
Pripovjedi im kako je Pavao na putu vidio Gospodina.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je učenik. Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo. Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje. Govorio je i raspravljao sa Židovima grčkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga. Saznala to braća pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše u Tarz. Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha.
Riječ je Gospodnja.
Pripjevni psalam: (Ps 22,26b-28.30)
Otpjev: Ti si, Gospodine, hvala moja posred zbora velikoga!
Pred štovateljima ću tvojim
izvršiti zavjete svoje.
Siromasi će jesti i nasititi se,
hvalit će Gospodina koji ga traže:
nek živi srce vaše dovijeka!
Spomenut će se i Gospodinu vratiti
svi krajevi zemlje;
pred njim će nice pasti sve obitelji pogana.
Njemu će se jedinom klanjati
svi velikani zemlje,
pred njim se sagnuti svi što u prah silaze.
I moja će duša za njega živjeti,
njemu će služiti potomstvo moje.
O Gospodinu će se pripovijedati sljedećem
koljenu, o njegovoj pravdi navješćivati
narodu budućem: "Ovo učini Gospodin!"
Drugo čitanje: (1Iv 3,18-24)
Ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo i ljubimo.
Čitanje Prve poslanice svetoga Ivana apostola
Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom. Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve. Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu. I što god ištemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove čuvamo i činimo što je njemu drago. I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijed. I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao.
Riječ je Gospodnja.
Evanđelje: (Iv 15,1-8)
Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu.
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: "Ja sam istinski trs, a Otac moj - vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici."
Riječ je Gospodnja.
Danas, na petu vazmenu nedjelju, a drugu nedjelju svibnja, kad slavimo „Majčin dan“, želim, u prvom redu, pozdraviti sve majke i čestitati im Majčin dan. Ujedno, sve vas želim pozvati da se molimo za žive i pokojne, najprije naše majke, ali i sve majke svijeta. Posebno da se pomolimo i za one majke koje su odlučile ubiti svoje nerođeno dijete.
„ Sve ono stvarno u životu je susret“, reče mudri židovski religijski filozof Martin Buber (1878 – 1965) Tko je sreo Krista ima pristup životu, Bogu. Crkva nam želi pomoći da sve više produbljujemo ovu životnu povezanost s Kristom. U svetoj misi ga susrećemo, njega, našeg Gospodina Isusa Krista i radujemo se što je on među nama. I nadamo se da ćemo, tijekom života, održati našu vjernost Bogu i kao kršćani raznositi ovu blagovijest po svijetu.
a ) „odstojanje“ se mora preskočiti
· Iskra mora skočiti da bi nastao požar. Dokle god se ne preskoči udaljenost, ne može se ništa dogoditi: od kuće do kuće, od čovjeka do čovjeka. Često ljudi žive godinama „jedan uz drugoga“, a da se nikad nisu međusobno „družili“… može doći do jednog „zvjezdanog trenutka“ u životu čovjeka, kad ta iskra preskoči (u bačvu baruta poput ideala, zanimanja, sposobnosti)
· „Slika bez samilosti“ može biti vrlo opasna. Danas vrlo brzo stvaramo - kako to kažemo – zaokruženu sliku o susjedima, šefu, Crkvi… a da pri tom ne mislimo da su takvi zaključci često vrlo površni. Tih malo „blagoslovljenih “ trenutaka života se uvijek dogode kad je omogućen pogled u srce nekog čovjeka. Vanjske oznake (pravo, red) nisu ono nutarnje u čovjeku što bi trebalo poznavati da se pravilno presudi. Želja za objektivnošću („ne želim nikakvu milost, želim pravdu“ ) u mnogim slučajevima je premalo. Da se ne bi preko nekoga prelomio štap bez milosti i milosrđa, treba uspostaviti kontakte.
· Nebo i zemlja (najveća udaljenost koju možemo zamisliti ) su u Isusu Kristu“povezani“ (Utjelovljenje Isusovo; uskrsnuće, slanje Duha Svetoga). I kad kršćanin ulazi u ovu životnu povezanost koju nam je Bog ponudio u Kristovoj tajni, onda je povezan s izvorom života. „Nije Bog ondje gdje je nebo, nego nebo je ondje gdje je Bog“ (Gerhard Ebeling)
b) Pravac mora biti ispravan (od Boga – preko Krista – do vjernih kršćana)
Jedan gradski župnik se pred kratko vrijeme potužio da se osjeća kao „grobar kartica mrtvih “ i da se ne može u pastoralnoj svagdašnjici osloboditi utiska da bi se majku Crkvu moglo optužiti zbog toliko „mrtvorođenih“. Zašto toliki „putem“ umiru (u slici ) mrtve loze! To nas ne treba čuditi, jer treba postaviti pitanje sasvim drukčije: Gdje se nalaze uzroci tako zastrašujuće (poznate na razne načine) udaljenosti od Crkve i (uglavnom zatrpanih) veza s Bogom?
· Zar se već krštenje krivo ne shvaća kao nekakav obred pri rođenju? Tko se (kao cijela Crkvena zajednica ili obitelj djeteta) stvarno osjeća odgovornim da se stvarno mora u kršteniku razvijati Božja ljubav preko odnosa s Kristom?
· Da li se ozbiljno uzima zadaća roditeljske kuće koja bi trebala biti „prva škola“ vjere? Ne zaboravimo staru poslovicu „ruka koja ljulja kolijevku, ljulja svijet!“ Ukorjenjenje u Crkvenu tradiciju mora se događati u najranijoj dobi. Prema slici Evanđelja: (Nikad ne prekinuti) životni proces između trsa (Krista) i loze (vjernika) mora biti prilagođen životnoj dobi. Mladi kršćani trebaju doći do vlastite životne odluke. Možda je dobro osvijestiti staru indijsku poslovicu (mudrost) „Djecu ukorijeni (podaj im dobro korijenje) dok su mali, a kad narastu posadi im krila!“ Jer sami moraju dobiti „pregled“ (perspektivu vlastitog uređenja života). Gdje je tu naša pomoć?
· Naučimo se od Boga misliti i postupati: Ljubav se Božja mora ostvariti po nama. Isus mora biti jasnije prepoznat kao onaj koji nam objavljuje volju Božju. Dakle, nismo mi (odozdo) arhitekti, tvorci odnosa s Bogom, nego „Bog sam“ počima inicijativu da dođe k nama. U slici Evanđelja: ne smijemo blokirati, ometati životnu povezanost (između loze i trsa), ali tu vezu mi ne možemo napraviti; samo ostajemo „darovani“ da bismo mogli (po milosti) donijeti ploda (preuzeti „zadaće“)
· Životne procese se ne smije miješati s funkcionirajućim mehanizmima. U upravljanju župom možemo imati „crne rupe“ ako organizacijski nešto ne funkcionira, ipak se sve ne ruši. Ići na životne izvore župe (povezanost s Bogom, život iz snage Božje riječi, stalna molitva, neprestano služenje, s puno dostojanstva slavljenje otajstva i sakramenata, osvjedočeno vođenje – praćenje ljudi) ne bi smjeli imati „crnih rupa“, ni prekida U slici: odsječene loze se teško mogu oživjeti. Što je odrezano, ostaje odsječeno. Mi (kao ljudi) uopće nismo kvalificirani, niti određeni da loze režemo (usp. Evanđelje: Otac je vinogradar – ne mi!) Zar zbog toga ne snosimo odgovornost, zbog nestanka mnogih pokazatelja života (u narodu Božjem)?
c) Crkva se ne bi smjela neprestano baviti sobom
Misijski duh i zadaća Crkve trebaju snage koje ne smiju nestati u međusobnom svađanju.
· u prvom čitanju nam je dan uzor – slika vodilja (Dj 9,31) Crkva mora konstruktivno djelovati na životnim projektima društva. Jer to je cilj samoga Boga.
· Životna snaga Crkve je – kako uči drugo čitanje (1 Iv 3,18 – 24) – nerazdijeljena ljubav prema Bogu i prema bližnjemu „ Ljubav je tek onda ljubav kad se ne očekuje protu ljubav.“ „jedino i važno u životu su tragovi ljubavi, koje ostavljamo kad odlazimo“ (Albert Schweitzer)
· Donijeti ploda je moguće – to nam pokazuje opomena u evanđeoskom slikovitom govoru – ako je životni izvor cijelog kršćanskog opstanka stavljen u Kristu. Uskrsli je razlomio okove smrti. Tako uskrsnim ljudima mora biti moguće svijet uređivati prema snazi vjere koju će naša Crkva opet pokazivati i davati.
KATOLICI NA NETU
Ovaj tjedan Katolička Crkva slavi :
11.05.-sv. Anastazije i drugovi
12.05.-sv. Leopold Bogdan Mandić
13.05.-Gospa Fatimska
14.05.-sv. Matija, apostol;
15.05.-sv. Izidor, ratar-KRAJ ŠKOLSKE GODINE ZA MATURANTE
16.05.-sv. Ivan Nepomuk
17.05.-6. USKRSNA NEDJELJA
LAKU NOĆ NEKA ANDJELI BUDU S VAMA,SVIMA USPJEŠAN RADNI TJEDAN,A SVIM MATURANTIMA ŠTO LJEPŠI ZADNJI TJEDAN :)
10.05.2009. | 22:17 | 0 K | P | # | ^
