Vi ste tomu svjedoci...


Hvaljen Isus i Marija.
Današnja misna čitanja su :

Prvo čitanje: (Dj 3,13-15.17-19)

Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih.

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Reče Petar narodu: "Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga. Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci. I sada, braćo, znam da ste ono uradili iz neznanja kao i glavari vaši. Ali Bog tako ispuni što unaprijed navijesti po ustima svih proroka: da će njegov Pomazanik trpjeti. Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši."

Riječ je Gospodnja.

Pripjevni psalam: (Ps 4,2.4.7.9)

Otpjev: Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica!

Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja,
ti što me u tjeskobi izbavi:
smiluj mi se, usliši moju molitvu!

Znajte: Jahve čudesno uzvisuje
prijatelja svoga;
Gospodin će me uslišiti kad ga zazovem.

Mnogi govore: "Tko će nam pokazati sreću?"
Obasjaj nas, Jahve, svjetlom svoga lica!

Čim legnem, odmah u miru i usnem,
jer mi samo ti, o Jahve,
daješ miran počinak.

Drugo čitanje: (1Iv 2,1-5a)

On je pomirnica za grijehe naše i svega svijeta.

Čitanje Prve poslanice svetoga Ivana apostola

Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca - Isusa Krista, Pravednika. On je pomirnica za grijehe naše, i ne samo naše nego i svega svijeta. I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo. Tko veli: "Poznajem ga", a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. A tko čuva riječ njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja.

Riječ je Gospodnja.

Evanđelje: (Lk 24,35-48)

Trebalo je da Krist sve to pretrpi i treći dan uskrsne od mrtvih.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki.

U ono vrijeme: Učenici su Isusovi pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: "Mir vama!" Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: "Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam." Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: "Imate li ovdje što za jelo?" Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede. Nato im reče: "To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano." Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: "Ovako je pisano: ¨Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenjei otpuštanje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.¨ Vi ste tomu svjedoci."

Riječ je Gospodnja.


»Ovako je pisano: Krist će umrijeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima.«(Lk 24,35-48)


Željeli bismo, Isuse, da i danas stupiš u našu sredinu, u naše zajednice, u naše obitelji, u naš narod, u našu domovinu, među narode u njoj i da se čuje u svakom srcu tvoj pozdrav: "Mir vama!"

Daruj mir uplašenim srcima.

Daruj mir svim ljudima koji osjećaju tjeskobu i strah.

Daruj mir svima onima koji osjećaju da im se srce ispunja ogorčenjem i mržnjom.

Ne dopusti da išta negativnog, đavolskog, nađe mjesta u našim nutrinama.

Fra Zvjezdan Linić


Ovaj tjedan Katolička Crkva slavi :
27.4.-Bl. Ozana Kotorska
28.4.-sv. Teodora i Didim
29.4.-SV. KATARINA SIJENSKA
30.4.-sv. Josip Cottolengo
1.5.-Josip radnik, - MEĐUNARODNI PRAZNIK RADA
2.5.-Atanazije, Eugen, Boris
3.5.-4. USKRSNA NEDJELJA Sv. Filip i Jakov ap., Mladen

LAKU NOĆ I NEKA ANĐELI BUDU S VAMA,USPJEŠAN RADNI TJEDAN


26.04.2009. | 23:22 | 1 K | P | # | ^

Blago onima koji ne vidješe ,a vjeruju


Hvaljen Isus i Marija,današnja misna čitanja su :

Dj 4
32U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. 33Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost. 34Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili 35i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.
Ps 118
2Neka rekne dom Izraelov:
"Vječna je ljubav njegova!"
3Neka rekne dom Aronov:
"Vječna je ljubav njegova!"
4Svi koji se Jahve boje neka reknu:
"Vječna je ljubav njegova!"


13Gurahu me, gurahu, da me obore,
ali mi Jahve pomože.
14Jahve je moja snaga i pjesma,
on mi je spasitelj.
15Čuj! Radost i spasenje
odzvanja šatorima pravednika:
Jahvina se proslavi desnica,


22Kamen što ga odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
23Jahvino je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
24Ovo je dan što ga učini Jahve:
kličimo i radujmo se njemu!
1 Iv 5
1Tko god vjeruje: "Isus je Krist", od Boga je rođen. I tko god ljubi roditelja, ljubi i rođenoga. 2Po ovom znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove vršimo. 3Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške. 4Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša. 5Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji? 6On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego - u vodi i krvi. I Duh je koji svjedoči jer Duh je istina.
Iv 20
19I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" 20To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. 21Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." 22To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. 23Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." 24Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. 25Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati." 26I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!" 27Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran." 28Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!" 29Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!" 30Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi.


»Mir vama! Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas.«(Iv 20,19-31)

"Mir vama!" - "Pruži prst svoj ovamo: evo mojih ruku!

Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi više nevjernik, već vjernik!"...

Toma se više pouzdavao u svoja iskustva, nego u Gospodinove riječi.

Mnogi danas traže "znake s neba" zato jer ne vjeruju jednom izrečenoj "Božjoj riječi koja će ostati i onda kada prođu nebo i zemlja".

Trebam se pitati: vjerujem li Bogu, njegovim riječima, ili sebi i svojim iskustvima?

"Gospodin moj i Bog moj!" Riječi divljenja, kajanja, radosti i klanjanja.

"Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli!"

Ne vidjeti, a vjerovati znači ne oslanjati se na svoje osobno iskustvo, nego isključivo na riječ Božju.

Ako vjerujem da mi Bog sve okreće na dobro, neće mi biti teško povjerovati i onda kada mi se čini daje sve, pa i Bog, protiv mene.

Nije važno razumijem li to ili ne. Dijete vjeruje ocu.

Molit ću Gospodina da mi se objavi, da mi kaže makar riječi prijekora, ali riječi koje će me uvjeriti daje On živ, prisutan u meni, da On i u meni pobjeđuje sve zlo.



Slavko Pavin, SI

Nedjelja iza Uskrsa zove se Bijela nedjelja.
Tako je nazvana po bijelim haljinama u koje su odrasli novokrštenici oblačili na Veliku subotu u noći (kod Vazmemog bdjenja), dan svoga krštenja, nosili ih tijekom tjedna, kao znak krsne milosti, a onda, u nedjelju poslije Uskrsa, odlagali.
I danas, djeca na krštenju dobivaju simbolički bijelu haljinicu. Bijela nedjelja ima u nas još i pučko ime: Mladi Uskrs ili Mali Uskrs.
- Po istoj simbolici u bijelo se odjevaju krštenici kod primanja sakramenta prve pričesti, manje kod potvrde (krizme) i gotovo redovito kod vjenčanja.


Pobjedni dan slavimo
Uskrsnuća Gospodnjeg:
svemir sav je obnovljen,
čovječanstvo spašeno.

Slava tebi, Kriste Bože,
aleluja, aleluja.

Isukrste uskrsli,
borbom svojom križevnom
đavla si nadvladao
silu smrti slomio. Slava...

Žrtvovani Jaganjče,
na tvom tijelu besmrtnom
svete rane blistaju,
znaci tvoje ljubavi. Slava...

Kriste, novi Adame,
uskrsnika Prvijenče:
vazmenim otajstvom
Crkvu svoju obnavljaj. Slava...

Ti, naš dobri Pastiru,
stado svoje okupljaj:
vodi svoje vjernike
slavi vječnog Uskrsa. Slava...


Ovaj tjedan Katolička Crkva slavi :
20.4.-sv. Agneza Montepulčanska
21.4.-sv. Anzelmo
22.4.-sv. Kajo, papa
23.4.-sv. Adalbert
24.4.-sv. Fidelis Sigmaringenski; (Vjeran, Vjera)
25.4.-sv. Marko, evanđelist;
26.4.-3.USKRSNA NEDJELJA -Majka dobrog savjeta

LAKU NOĆ,USPJEŠAN RADNI TJEDAN I NEKA ANĐELI BUDU UZ VAS.


19.04.2009. | 23:38 | 1 K | P | # | ^

USKRS


Hvaljen Isus i Marija.
Započet ću ovaj post s VELIKI ČETVRTKOM :

Misna čitanja koja su bila :

Iz 61
1Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima; 2da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga našega; da razveselim ožalošćene na Sionu 3i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna. I zvat će ih Hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim - na slavu njegovu.

6A vas će zvati "Svećenici Jahvini", nazivat će vas "Službenici Boga našega". Uživat ćete bogatstva naroda, blagom se njihovim dičiti.

8Jer ja, Jahve, ljubim pravdu, a mrzim grabež nepravedni. Vjerno ću ih nagraditi i sklopiti s njima Savez vječni. 9Slavno će im biti sjeme među pucima i potomstvo među narodima. Tko god ih vidi, prepoznat će da su sjeme što ga Jahve blagoslovi.
Ps 89
21nađoh Davida, slugu svoga,
svetim ga svojim uljem pomazah,
22da ruka moja svagda ostane s njime
i moja mišica da ga krijepi.


25Vjernost moja i dobrota bit će s njime
i u mome imenu rast će mu snaga.


27On će me zvati: 'Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega.'
Otk 1
5i od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvorođenca od mrtvih, Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha 6te nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen! 7Gle, dolazi s oblacima i gledat će ga svako oko, svi koji su ga proboli, i naricat će nad njim sva plemena zemaljska. Da! Amen. 8Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog - Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar.
Lk 4
16I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. 17Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: 18Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, 19proglasiti godinu milosti Gospodnje. 20Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. 21On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima." Misa večere Gospodnje
Izl 12
1Jahve reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: 2"Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini. 3Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko za obitelj pribavi jedno živinče. Tako, jedno na obitelj. 4Ako je obitelj premalena da ga potroši, neka se ona priključi svome susjedu, najbližoj kući, prema broju osoba. Podijelite živinče prema tome koliko koja osoba može pojesti. 5Živinče neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle. 6Čuvajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje kad se spusti suton. 7Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuće u kojoj se bude blagovalo. 8Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći sa beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. 11A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je Jahvina pasha. 12Te ću, naime, noći ja proći egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj - i čovjeka i životinju. Ja, Jahve, kaznit ću i sva egipatska božanstva. 13Krv neka označuje kuće u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, proći ću vas; tako ćete vi izbjeći biču zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku." 14"Taj dan neka vam bude spomen-dan. Slavite ga kao blagdan u čast Jahvi. Svetkujte ga po trajnoj uredbi od koljena do koljena.
Ps 116
12Što da uzvratim Jahvi
za sve što mi je učinio?
13Uzet ću čašu spasenja
i zazvat ću ime Jahvino.


15Dragocjena je u očima Jahvinim
smrt pobožnika njegovih.
16Jahve, tvoj sam sluga,
tvoj sluga, sin sluškinje tvoje:
ti si razriješio okove moje.


17Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Jahvino.
18Izvršit ću Jahvi zavjete svoje
pred svim pukom njegovim,
1 Kor 11
23Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, 24zahvalivši razlomi i reče: "Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite meni na spomen." 25Tako i čašu po večeri govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen." 26Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe.
Iv 13
1Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. 2I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. 3A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa 4usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. 5Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan. 6Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: "Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?" 7Odgovori mu Isus: "Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije." 8Reče mu Petar: "Nećeš mi prati nogu nikada!" Isus mu odvrati: "Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom." 9Nato će mu Šimun Petar: "Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!" 10Kaže mu Isus: "Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge - i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!" 11Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: "Niste svi čisti." 12Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: "Razumijete li što sam vam učinio? 13Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! 14Ako dakle ja - Gospodin i Učitelj - vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. 15Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih."

To je dan Isusove posljednje večere. Danas Crkva ulazi u sveto trodnevlje, u sjećanje, komunikaciju kroz liturgiju i molitvu Isusovih posljednjih dana i djela. Crkva i zapadni svijet od danas se spremaju na slavljenje i doživljavanje Uskrsa.
Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana, te ustanovio svetu misu, po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. Danas je on ostavio Crkvi i svijetu znak svoje prisutnosti u kruhu i vinu, predao tako Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv, kao polog i garanciju pobjede nad patnjom, smrću i krivicom, te nad zlom i katastrofama. Danas je Isus izrekao najhumanije riječi apostolima i svijetu, danas je čudesno molio za nas, danas je obećao svog Duha protiv duha zloće, nehumanosti i razaranja. Danas je bio izdan, uhićen i cijelu noć sudski ispitivan. Danas se mrak čovjekove duše pokazao najgušćim, danas je čovjek nepovratno pao u bezdan zavisti i mržnje na Boga. No, danas je nebo najbliže zemlji, danas je milosrđe jače od krivice, danas je dobrota pobijedila zloću, danas je pakost čovjeka pretvorena u pokajanje, danas je mrak ranjen zrakom nade.
Danas u liturgiji prolazimo dvoranom posljednje večere u Jeruzalemu, gledamo kako Isus ustanovljuje novi i vječni savez između Boga i ljudskog roda, kako taj ugovor s nama potpisuje svojom krvlju. Izlazeći iz dvorane doživljavamo kako je Juda otišao u mrak, predao Učitelja iz Nazareta u smrt za trideset srebrnika, te se sam od očaja objesio. Ulazeći u Getsemani na Maslinskoj gori, prelazeći potok Cedron slušamo Isusove posljednje upute Crkvi i svijetu. A onda doživljavamo kako nam ga vojnici i sluge hrama istrgnuše, da ga odvedu u sramotnu sudnicu i u smrt.
U dvorani posljednje večere Isus je oprao učenicima noge. Prati noge znak je gostoprimstva. Isus dakle želi reći da kroz njegovu smrt, u koju sada odlazi, i kroz skoro uskrsnuće, on otvara svoje nebeske dvorane, u koje nas poziva kao svoje uzvanike. Sveta misa je predokus i nada da smo djeca Božja i baštinici neba. U svetoj misi postajemo jedno s Isusom, on postaje naš brat i učitelj. U tajnovitosti današnjih liturgijskih slavlja, šutnje zvona sve do Uskrsa, nečeg nadonosnog u zraku, spušta se otajstvo čovjekova pada i uzvišenje među nas, da naučimo biti ljudi i dobri jedni drugima.
Crkva nosi u svome naručju iskustvo Boga koji je postao čovjekom, njegove riječi i njegove snage, njegove odredbe i njegov savez s nama. Isus iz Nazareta je djelima, riječima i životom učinio sebe vjerodostojnim, te nas uvjerio da nije samo čovjek ili veliki svetac, da nije mistik i prorok, nego Bog. Izvana trijezan, bez mo-naških i mističkih gesta, a iznutra snažan riječima i snagom, vlašću nad prirodom, Božjim opraštanjem grijeha, silom kojom je izgonio zle duhove, i zaustavljao sve što čovjeka ugrožava. Uskrisivao je mrtve, liječio bolesti, umro za čovjeka, uskrsnuo i tako preokrenuo ljudsku sudbinu.
Sve što je Isus Krist donio svijetu sadržano je u savezu koji je on načinio s Crkvom i sa svijetom. Govoreći: »Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje«, »Ovo je krv koja se prolijeva za vas i za sve ljude na oproštenje grijeha«, sklopio je s nama novi savez u svojoj krvi. Tako je nekako potpisao sveobuhvatni, vječni ugovor, savez, spomen između Crkve i sebe, između čovječanstva i Boga. Pod tim savezom koji Crkva čuva u slavljenju euharistije ili svete mise, sadržano je sve blago koje je Isus donio na svijet. Tu su njegove riječi, tu je snaga njegovih sakramenata, tu je snaga njegova Duha, tu je njegova prisutnost, tu su prisutne prvine novoga uskrslog svijeta.
Dan uoči svoje smrti Isus je ostvario taj savez i potpisao ga svojom krvlju. Otada Crkva čuva svetu misu kao najdragocjeniji biser. Ona taj savez svaki dan obnavlja i slavi, te tako potvrđuje naš pristanak na Isusov savez s nama. Sve što Crkva ima, nalazi se u euharistiji. Sve što čovjek treba, nalazi se tu. Sveta misa je središte Crkve, ona je izvor iz kojega sve drugo izvire. Ona je istovremeno Kalvarija i uskršnje jutro, jer su sadržaji Isusove muke, smrti i uskrsnuća u njoj prisutni. Sveta misa je riznica u kojoj se nalazi blago za spasenje svakog čovjeka i čitave ljudske povijesti. Iz nje Crkva nastaje, ona je srce Crkve i povijesti.
Da bi naznačila važnost saveza u euharistiji sklopljenog, Crkva slavi Veliki četvrtak. No, ona taj blagdan prenosi na još jedan dan, na Tijelovo. Ona to slavi i svaki dan, ali osobito na to slavlje poziva nedjeljom sve vjernike.
Slaveći euharistiju Crkva posadašnjuje sve što je Isus učinio za čovječanstvo. Ona naviješta Isusovu smrt i uskrsnuće i tako ostvaruje novi svijet koji je time došao. Slaveći euharistiju Crkva se spominje da je sudionica Božjeg svijeta i da je svaki čovjek u mogućnosti biti dionik božanske naravi. Iz Isusove smrti i uskrsnuća izviru svi sakramenti. U euharistiji čovjek može svestrano upoznati Boga. Bog je umro za čovjeka. Isus nam je darovao svoje tijelo, on nam daje da pijemo njegovu krv i postajemo njegovi krvni srodnici. Čovjek je tako velik da je Bog smatrao kako se isplati za njega dati život. Ako je Bog za nas, tko će protiv nas, kliče sveti Pavao.
Katolički svijet ulazi danas u duboku tišinu. Samo u miru može se čuti i dogoditi ono veliko što je donio Isus iz Nazareta. Danas Crkva postaje svjesna da je poslana svakom čovjeku, da je ona božanska i da samo u poslušnosti Ocu, Sinu i Duhu Svetome ima snage za evangelizaciju, obnovu svijeta i preporod društva. Komunicirajući u svetoj pričesti s Isusom iz Nazareta vjernik postaje raznositelj otkupiteljskih i spasiteljskih snaga Isusa Krista te tako stvara korak po korak, komadić po komadić novo nebo i novu zemlju.


VELIKI PETAK :
Misna čitanja su bila :

13Gle, uspjet će Sluga moj, podignut će se, uzvisit' i proslaviti! 14tako će on mnoge zadiviti narode i kraljevi će pred njim usta stisnuti videć' ono o čemu im nitko nije govorio, shvaćajuć' ono o čemu nikad čuli nisu:
Iz 53
1"Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina?" 2Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. 3Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. 4A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. 5Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. 6Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. 7Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K'o jagnje na klanje odvedoše ga; k'o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih. 8Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše. 9Ukop mu odrediše među zločincima, a grob njegov bi s bogatima, premda nije počinio nepravde nit' su mu usta laži izustila. 10Al' se Jahvi svidje da ga pritisne bolima. Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžit' sebi dane i Jahvina će se volja po njemu ispuniti. 11Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti.
Ps 31
2Tebi se, Jahve, utječem,
o, da se ne postidim nikada:
u svojoj me pravdi izbavi!
6U tvoje ruke duh svoj predajem:
otkupi me, Jahve, Bože vjerni.


12Dušmanima svojim postao sam ruglo,
susjedima podsmijeh, a znancima strašilo;
koji me vide vani, bježe od mene.
13Nestalo me k'o mrtvaca iz sjećanja ljudi,
postadoh k'o razbijena posuda.


15A ja se, Jahve, u tebe uzdam;
govorim: Ti si Bog moj!
16U tvojoj je ruci sudbina moja:
istrgni me iz ruke dušmana
i onih koji me progone!


17Rasvijetli lice nad slugom svojim,
po svojoj me dobroti spasi.
25Budite hrabri i jaka srca,
svi koji se u Jahvu uzdate!

Heb 4
14Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa - Isusa, Sina Božjega - čvrsto se držimo vjere. 15Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom.
Heb 5
7On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti: 8premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati 9i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja -
Iv 18
1To rekavši, zaputi se Isus sa svojim učenicima na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt u koji uđe Isus i njegovi učenici. 2Juda onda uze četu i od svećeničkih glavara i farizeja sluge te dođe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem. 3Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: "Koga tražite?" 4Odgovore mu: "Isusa Nazarećanina." Reče im Isus: "Ja sam!" A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica. 5Kad im dakle reče: "Ja sam!" - oni ustuknuše i popadaše na zemlju. 6Ponovno ih tada upita: "Koga tražite?" Oni odgovore: "Isusa Nazarećanina." 7Isus odvrati: "Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove da odu" - 8da se ispuni riječ koju reče: "Ne izgubih ni jednoga od onih koje si mi dao." 9A Šimun Petar isuče mač koji je imao uza se pa udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluga se zvao Malho. 10Nato Isus reče Petru: "Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?" 11Tada četa, zapovjednik i židovski sluge uhvatiše Isusa te ga svezaše. 12Odvedoše ga najprije Ani jer on bijaše tast Kajfe, velikoga svećenika one godine. 13Kajfa pak ono svjetova Židove: "Bolje da jedan čovjek umre za narod." 14Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat s velikim svećenikom pa s Isusom uđe u dvorište velikoga svećenika. 15Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi učenik, znanac velikoga svećenika, iziđe i reče vratarici te uvede Petra. 16Nato će sluškinja, vratarica, Petru: "Da nisi i ti od učenika toga čovjeka?" On odvrati: "Nisam!" 17A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se. 18Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. 19Odgovori mu Isus: "Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. 20Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio." 21Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: "Tako li odgovaraš velikom svećeniku?" 22Odgovori mu Isus: "Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?" 23Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom svećeniku. 24Šimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoše mu: "Da nisi i ti od njegovih učenika?" On zanijeka: "Nisam!" 25Nato će jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: "Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?" 26I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva. 27Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uđoše da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu. 28Pilat tada iziđe pred njih i upita: "Kakvu tužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?" 29Odgovore mu: "Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga predali tebi." 30Reče im nato Pilat: "Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu." Odgovoriše mu Židovi: "Nama nije dopušteno nikoga pogubiti" - 31da se ispuni riječ Isusova kojom je označio kakvom mu je smrću umrijeti. 32Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: "Ti li si židovski kralj?" 33Isus odgovori: "Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?" 34Pilat odvrati: "Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?" 35Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde." 36Nato mu reče Pilat: "Ti si dakle kralj?" Isus odgovori: "Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas." 37Reče mu Pilat: "Što je istina?" 38Rekavši to, opet iziđe pred Židove i reče im: "Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A u vas je običaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?" 39Povikaše nato opet: "Ne toga, nego Barabu!" A Baraba bijaše razbojnik.
Iv 19
1Tada Pilat uze i izbičeva Isusa. 2A vojnici spletoše vijenac od trnja i staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. 3I prilazili su mu i govorili: "Zdravo kralju židovski!" I pljuskali su ga. 4A Pilat ponovno iziđe i reče im: "Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice." 5Iziđe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: "Evo čovjeka!" 6I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: "Raspni, raspni!" Kaže im Pilat: "Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice." 7Odgovoriše mu Židovi: "Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim." 8Kad je Pilat čuo te riječi, još se više prestraši 9pa ponovno uđe u dvor i kaže Isusu: "Odakle si ti?" No Isus mu ne dade odgovora. 10Tada mu Pilat reče: "Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?" 11Odgovori mu Isus: "Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi." 12Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Židovi vikahu: "Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru." 13Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos - Pločnik, hebrejski Gabata - 14a bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure - i kaže Židovima: "Evo kralja vašega!" 15Oni na to povikaše: "Ukloni! Ukloni! Raspni ga!" Kaže im Pilat: "Zar kralja vašega da razapnem?" Odgovoriše glavari svećenički: "Mi nemamo kralja osim cara!" 16Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. 17I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. 18Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini. 19A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano: "Isus Nazarećanin, kralj židovski." 20Taj su natpis čitali mnogi Židovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet bijaše blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki. 21Nato glavari svećenički rekoše Pilatu: "Nemoj pisati: 'Kralj židovski', nego da je on rekao: 'Kralj sam židovski.'" 22Pilat odgovori: "Što napisah, napisah!" 23Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela - svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje. 24Rekoše zato među sobom: "Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopane" - da se ispuni Pismo koje veli: Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku. I vojnici učiniše tako. 25Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. 26Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: "Ženo! Evo ti sina!" Zatim reče učeniku: "Evo ti majke!" 27I od toga časa uze je učenik k sebi. 28Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: "Žedan sam." 29A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. 30Čim Isus uze ocat, reče: "Dovršeno je!" I prignuvši glavu, preda duh. 31Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. 32Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. 33Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, 34nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. 35Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete 36jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. 37I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli. 38Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je - kriomice, u strahu od Židova - bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. 39A dođe i Nikodem - koji je ono prije bio došao Isusu noću - i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. 40Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop. 41A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen.


Veliki petak je kršćanski spomendan Isusove muke i smrti. Slavi se u petak prije Uskrsa. Zajedno s Velikim četvrtkom, Velikom subotom i Uskrsom čini Vazmeno trodnevlje.

Na Veliki petak, ne slavi se euharistijsko (misno) slavlje. Oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika, da se simbolizira Isusova muka i smrt, a vjenici se u crkvi okupljaju razmljišljajući o Isusovoj muci. Kod katolika, post je obavezan na Veliki petak, za sve osobe od 18 do 60 godina. Ne jede se meso toplokrvnih životinja niti mesne prerađevine, a dopušten je jedan cjeloviti obrok.


VELIKA SUBOTA :
Misna čitanja su bila :
U početku stvori Bog nebo i zemlju. 2Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. 3I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost. 4I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. 5Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro - dan prvi. 6I reče Bog: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!" I bi tako. 7Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. 8A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro - dan drugi. 9I reče Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!" I bi tako. 10Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro. 11I reče Bog: "Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako. 12I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. 13Tako bude večer, pa jutro - dan treći. 14I reče Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, 15i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako. 16I načini Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, manje da vlada noću - i zvijezde. 17I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, 18da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. 19Tako bude večer, pa jutro - dan četvrti. 20I reče Bog: "Nek' povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!" I bi tako. 21Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro. 22I blagoslovi ih govoreći: "Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!" 23Tako bude večer, pa jutro - dan peti. 24I reče Bog: "Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!" I bi tako. 25I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro. 26I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!" 27Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. 28I blagoslovi ih Bog i reče im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!" 29I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! 30A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!" I bi tako. 31I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan šesti.
Post 2
1Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. 2I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini.
Ps 104
1Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja,
Jahve, Bože moj, silno si velik!
Odjeven veličanstvom i ljepotom,
2 svjetlošću ogrnut kao plaštem!
Nebo si razapeo kao šator,
3 na vodama sagradio dvorove svoje.
Od oblaka praviš kola svoja,
na krilima vjetrova putuješ.
4Vjetrove uzimaš za glasnike,
a žarki oganj za slugu svojega.
5Zemlju si stavio na stupove njene:
neće se poljuljati u vijeke vjekova,
6pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom,
iznad bregova stajahu vode;
7na tvoju se prijetnju povukoše,
od tvoje grmljavine zadrhtaše.
8Bregovi se digoše, doline spustiše
na mjesto koje si im odredio.
9Odredio si granicu koju ne smiju prijeći,
da opet ne pokriju zemlju.
10Izvore svraćaš u potoke
što žubore među brdima.
11Oni poje sve živine poljske,
divlji magarci žeđ gase u njima.
12Uz njih se gnijezde ptice nebeske
i pjevaju među granama.
13Ti natapaš bregove iz dvorova svojih,
zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
14Ti daješ te niče trava za stoku
i bilje na korist čovjeku
da izvede kruh iz zemlje
15 i vino što razvedruje srce čovječje;
da uljem lice osvježi
i da kruh okrijepi srce čovjeku.
16Stabla se Jahvina napajaju hranom,
cedri libanonski koje on zasadi.
17Ondje se ptice gnijezde,
u čempresu dom je rodin.
18Visoki bregovi daju kozorogu
a pećine jazavcu sklonište.
19Ti si stvorio mjesec da označuje vremena
i sunce znade kada ima zaći.
20Kad razastreš tmine i noć se spusti,
tad se šuljaju u njoj životinje šumske.
21Lavići riču za plijenom
i od Boga hranu traže.
22Kad sunce ograne, nestaju
i liježu na ležaje.
23Tad čovjek izlazi na dnevni posao
i na rad do večeri.
24Kako su brojna tvoja djela, o Jahve!
Sve si to mudro učinio:
puna je zemlja stvorenja tvojih.
25Eno mora, velika i široka,
u njemu vrve gmazovi bez broja,
životinje male i velike.
26Onud prolaze nemani,
Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.
27I sva ova bića željno čekaju
da ih nahraniš na vrijeme.
28Daješ li im, tada sabiru:
otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
29Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže;
ako dah im oduzmeš, ugibaju
i opet se u prah vraćaju.
30Pošalješ li dah svoj, opet nastaju,
i tako obnavljaš lice zemlje.
31Neka dovijeka traje slava Jahvina:
nek' se raduje Jahve u djelima svojim!
32On pogleda zemlju i ona se potrese,
dotakne bregove, oni se zadime.
33Pjevat ću Jahvi dokle god živim,
svirat ću Bogu svome dokle god me bude.
34Bilo mu milo pjevanje moje!
Ja ću se radovati u Jahvi.
35Nek' zločinci sa zemlje nestanu
i bezbožnika nek' više ne bude!
Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!

ili
Ps 33
1Pravednici, Jahvi kličite!Hvaliti ga pristoji se čestitima.
2Slavite Jahvu na harfi,
na liri od deset žica veličajte njega!
3Pjesmu novu zapjevajte njemu
i glazbala skladna popratite poklicima.
4Jer prava je riječ Jahvina
i vjernost su sva djela njegova.
5On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Jahvine.
6Jahvinom su riječju nebesa sazdana
i dahom usta njegovih sva vojska njihova.
7Vodu morsku on sabire kao u mješinu
i bezdane stavlja u spremišta.
8Zemlja sva neka pred Jahvom strepi,
neka ga se boje svi stanovnici svijeta!
9Jer on reče - i sve postade,
naredi - i sve se stvori.
10Jahve razbija nakane pucima,
mrsi namjere narodima.
11Naum Jahvin dovijeka ostaje
i misli srca njegova od koljena do koljena.
12Blago narodu kojemu je Jahve Bog,
Narodu koji on odabra sebi za baštinu!
13Gospodin motri s nebesa
i gleda sve sinove čovječje.
14Iz svoga prebivališta motri
sve stanovnike zemaljske:
15on je svima srca stvorio
i pazi na sva djela njihova.
16Ne spasava kralja vojska mnogobrojna,
ne spasava velika sila junaka.
17Isprazno se od konja nadati spasenju,
jačina njegova ne izbavlja.
18Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
19da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.
20Naša se duša Jahvi nada,
on je pomoć i zaštita naša.
21Srce nam se u njemu raduje,
u njegovo sveto ime mi se uzdamo.
22Neka dobrota tvoja, o Jahve, bude nad nama,
kao što se mi u tebe uzdamo!

2. čitanje
Post 22
1Poslije tih događaja Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: "Abrahame!" On odgovori: "Evo me!" 2Bog nastavi: "Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati." 3Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka, pošto je prije nacijepao drva za žrtvu paljenicu, i uputi se na mjesto koje mu je Bog označio. 4Treći dan Abraham podigne oči i opazi mjesto izdaleka. 5Abraham onda reče slugama: "Vi ostanite ovdje uz magarca, a ja i dječak odosmo gore da se poklonimo, pa ćemo se vratiti k vama". 6Abraham uzme drva za žrtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka, a u svoju ruku uzme kremen i nož. Tako pođu obojica zajedno. 7Onda Izak reče svome ocu Abrahamu: "Oče!" "Evo me, sine!" - javi se on. "Evo kremena i drva," opet će sin, "ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?" 8"Bog će već providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj!" - odgovori Abraham. I nastave put. 9Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik, naslaže drva, sveže svog sina Izaka i položi ga po drvima na žrtvenik. 10Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina. 11Uto ga zovne s neba anđeo Jahvin i poviče: "Abrahame! Abrahame!" "Evo me!" - odgovori on. 12"Ne spuštaj ruku na dječaka", reče, "niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga." 13Podiže Abraham oči i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina. 14Onome mjestu Abraham dade ime "Jahve proviđa". Zato se danas veli: "Na brdu Jahvina proviđanja." 15Anđeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put 16i reče: "Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, 17svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. 18Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom."
Ps 16
1Miktam.
Davidov.
Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
2Jahvi rekoh: "Ti si moj gospodar,
nema mi blaženstva bez tebe!"
3Za svetima što su u zemlji
sav plamtim od čežnje!
4Gomilaju patnje moje
koji slijede bogove tuđe.
Ja im ljevanica nalijevat' neću,
ime im spominjat' neću usnama.
5Jahve mi je baština i kalež:
Ti u ruci držiš moju sudbinu.
6Na divnu zemlju padoše mi konopi,
vrlo mi je mila moja baština.
7Blagoslivljam Jahvu koji me svjetuje
te me i noću srce opominje.
8Jahve mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna, neću posrnuti.
9Stog' mi se raduje srce i kliče duša,
i tijelo mi spokojno počiva.
10Jer mi nećeš ostavit' dušu u Podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
11Pokazat ćeš mi stazu u život,
puninu radosti pred licem svojim,
sebi zdesna blaženstvo vječno.
3. čitanje
Izl 14
15"Zašto zapomažete prema meni?" - reče Jahve Mojsiju. "Reci Izraelcima da krenu na put. 16A ti podigni svoj štap, ispruži svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje da Izraelci mogu proći posred mora po suhu. 17Ja ću otvrdnuti srce Egipćana, i oni će poći za njima, a ja ću se onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i konjanicima. 18Neka znaju Egipćani da sam ja Jahve kad se proslavim nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima." 19Anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih četa, promijeni mjesto i stupi im za leđa. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im za leđa. 20Smjesti se između vojske egipatske i vojske izraelske te postade onima oblak taman, a ovima rasvjetljivaše noć, tako te ne mogoše jedni drugima prići cijele noći. 21Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Jahve svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, 22Izraelci siđoše u more na osušeno dno, a vode stajahu kao bedem njima nadesno i nalijevo. 23Egipćani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. 24Za jutarnje straže pogleda Jahve iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. 25Zakoči točkove njihovih kola da su se jedva naprijed micali. "Bježimo od Izraelaca!" - poviču Egipćani, "jer Jahve se za njih bori protiv Egipćana!" Tada će Jahve Mojsiju: 26"Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipćane, na njihova kola i konjanike." 27Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipćani, bježeći, jurili prema moru, Jahve ih strmoglavi usred voda. 28Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima - u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. 29A Izraelci išli suhim posred mora, vode im stale kao zid zdesna i slijeva. 30Tako Jahve u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih, i vidje Izrael pomorene Egipćane na morskome žalu. 31Osvjedoči se Izrael i o silnoj moći koju Jahve pokaza nad Egipćanima. Narod se poboja Jahve i povjerova Jahvi i njegovu sluzi Mojsiju.
Izl 15
1Tada Mojsije s Izraelcima zapjeva ovu pjesmu Jahvi u slavu: "U čast Jahvi zapjevat ću, jer se slavom proslavio! Konja s konjanikom u more je survao. 2Moja je snaga, moja pjesma - Jahve jer je mojim postao izbaviteljem. On je Bog moj, njega ja ću slaviti, on je Bog oca moga, njega ću veličati. 3Jahve je ratnik hrabar, Jahve je ime njegovo. 4Kola faraonova i vojsku mu u more baci; cvijet njegovih štitonoša More crveno proguta. 5Valovi ih prekriše; poput kamena u morske potonuše dubine. 6Desnica tvoja, Jahve, snagom se prodiči; desnica tvoja, Jahve, raskomada dušmana. 7Veličanstvom svojim obaraš ti protivnike; puštaš svoj gnjev i on ih k'o slamu proždire. 8Od daha iz tvojih nosnica vode narastoše, valovi se u bedem uzdigoše, u srcu mora dubine se stvrdnuše. 9Mislio je neprijatelj: 'Gonit ću ih, stići, plijen ću podijelit', duša će moja sita ga biti; trgnut ću mač, uništit' ih rukom svojom.' 10A ti dahom svojim dahnu, more se nad njima sklopi; k'o olovo potonuše silnoj vodi u bezdane. 11Tko je kao ti, Jahve među bogovima, tko kao ti sija u svetosti, u djelima strašan, divan u čudima? 12Desnicu si pružio i zemlja ih proguta! 13Milošću svojom vodio si ovaj narod, tobom otkupljen, k svetom tvom Stanu snagom si ga svojom upravio. 14Kada to čuše, prodrhtaše narodi; Filistejce muke spopadoše. 15Užas je srvao edomske glavare, trepet je obuzeo moapske knezove i tresu se svi koji žive u Kanaanu. 16Strah i prepast na njih se obaraju; snaga tvoje ruke skamenila ih je dok narod tvoj, Jahve, ne prođe, dok ne prođe narod tvoj koji si otkupio. 17Dovest ćeš ih i posaditi na gori svoje baštine, na mjestu koje ti, Jahve, svojim učini Boravištem, Svetištem, o Jahve, tvojom rukom sazidanim. 18Vazda i dovijeka Jahve će kraljevati." 4. čitanje
Iz 54
5Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad Vojskama; tvoj je Otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zemlje svekolike on se zove. 6Jest, k'o ženu ostavljenu, u duši ucviljenu, Jahve te pozvao. Zar se smije otpustiti žena svoje mladosti, pita Bog tvoj. 7"Za kratak trenutak ostavih tebe, al' u sućuti velikoj opet ću te prigrliti. 8U provali srdžbe sakrih načas od tebe lice svoje, al' u ljubavi vječnoj smilovah se tebi," govori Jahve, tvoj Otkupitelj. 9"Bit će mi k'o za Noinih dana, kad se zakleh da vode Noine neće više preplaviti zemlju; tako se zaklinjem da se više neću na tebe srditi nit' ću ti prijetiti. 10Nek' se pokrenu planine i potresu brijezi, al' se ljubav moja neće odmać' od tebe, nit' će se pokolebati moj Savez mira," kaže Jahve koji ti se smilovao. 11"O nevoljnice, vihorom vitlana, neutješna, gle, postavit ću na smaragd tvoje kamenje i na safir tvoje temelje. 12Od rubina dići ću ti kruništa, vrata tvoja od prozirca, ograde ti od dragulja. 13Svi će ti sinovi Jahvini biti učenici, i velika će biti sreća djece tvoje. 14Na pravdi ćeš biti zasnovana. Odbaci tjeskobu, nemaš se čega bojati, odbaci strah jer ti se neće primaći.
Ps 30
1Psalam.
Pjesma za posvećenje Doma.
Davidov.
2Veličam te, Jahve, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
3Jahve, Bože moj, zazvah te,
i ti si me ozdravio;
4Jahve, izveo si mi dušu iz Podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.
5Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
6Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a čitav život dobrota njegova.
Večer donese suze,
a jutro klicanje.
7U svojoj sreći rekoh:
"Neću se pokolebati nikada!"
8Dobrotom si me, o Jahve, na goru nade postavio,
ali čim lice sakriješ, sav se uplašim.
9Tada, Jahve, zavapih k tebi
i zazvah milosrđe Boga svojega:
10"Kakva je korist od krvi moje,
kakva korist da u grob siđem?
Zar će te prašina slaviti,
zar će naviještati vjernost tvoju?"
11Slušaj, o Jahve, i smiluj se meni;
Jahve, budi mi na pomoć!
12Okrenuo si moj plač u igranje,
skinuo kostrijet s mene
i opasao me radošću.
13Zato ti pjeva duša moja i neće zamuknuti:
Jahve, Bože moj,
dovijeka ću te hvaliti!

5. čitanje
Iz 55
1"O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu; ako novaca i nemate, dođite. Bez novaca i bez naplate kupite vina i mlijeka! 2Zašto da trošite novac na ono što kruh nije i nadnicu svoju na ono što ne siti? Mene poslušajte, i dobro ćete jesti i sočna ćete uživati jela. 3Priklonite uho i k meni dođite, poslušajte, i duša će vam živjeti. Sklopit ću s vama Savez vječan, Savez milosti Davidu obećanih." 4Evo, učinih te svjedokom pucima, knezom i zapovjednikom narodima. 5Evo, pozvat ćeš narod koji ne poznaješ, i narod koji te ne zna dohrlit će k tebi radi Jahve, Boga tvojega, i Sveca Izraelova, jer on te proslavio. 6Tražite Jahvu dok se može naći, zovite ga dok je blizu! 7Nek' bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek' se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju. 8"Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti," riječ je Jahvina. 9"Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli." 10"Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, 11tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah."
Iz 12
1Reći ćeš u dan onaj: Hvalim te, Jahve, razgnjevi se ti na mene, ali se odvratio gnjev tvoj i ti me utješi! 2Evo, Bog je spasenje moje, uzdam se, ne bojim se više, jer je Jahve snaga moja i pjesma, on je moje spasenje. 3I s radošću ćete crpsti vodu iz izvora spasenja. 4Reći ćete u dan onaj: Hvalite Jahvu prizivajte ime njegovo! Objavite narodima djela njegova, razglašujte uzvišenost imena njegova! 5Pjevajte Jahvi, jer stvori divote, neka je to znano po svoj zemlji! 6Kličite i radujte se, stanovnici Siona, jer je velik među vama Svetac Izraelov! 6. čitanje
Bar 3
9Čuj, Izraele, životne propise, prisluhni da naučiš mudrost. 10Zašto, o Izraele, zašto si u zemlji neprijatelja i zašto stariš u tuđini, 11onečišćujuć' se mrtvacima, ubrojen među one koji su u Podzemlju? 12Zato što si Vrelo Mudrosti ostavio! 13Da si Božjim hodio putem, zauvijek bi prebivao u miru. 14Nauči stoga gdje je mudrost, gdje snaga, gdje li razboritost, pa da ujedno spoznaš u čemu je dugovječnost i život i gdje je svjetlost očinja i mir. 15Ali tko je otkrio prebivalište Mudrosti, tko li prodro u njene riznice? 32Sveznajući - samo je on poznaje, svojim je umom proniče: on koji je za sva vremena sazdao zemlju i svu je životinjama naselio; 33on koji pošalje svjetlost, i ona, gle, pođe; natrag je zovne, i dršćuć' ona ga posluša. 34Zvijezde mu veselo sjaju na svojim postajama; 35zovne li ih, one mu odgovore: "Evo nas!" - i radosno sjaju svom Stvoritelju. 36On je naš Bog: nitko se drugi s njim usporedit' ne može. 37On je pronikao sav put spoznaje i predao je sluzi svom Jakovu - Izraelu, svome ljubimcu. 38Potom se ona na zemlji pojavila, među ljudima udomila.
Bar 4
1Ona je knjiga Božjih zapovijedi, Zakon koji će trajati dovijeka: tko ga se držao bude, taj će živjeti; tko ga napusti, taj će umrijeti. 2Vrati se, Jakove, i prihvati je, hodi k sjaju, k njenoj svjetlosti: 3ne ustupaj slavu svoju drugomu, ni dostojanstvo svoje narodu tuđemu. 4Blago nama, Izraele, jer nam je otkriveno što je Bogu po volji!
Ps 19
1Zborovođi.
Psalam. Davidov.
2Nebesa slavu Božju kazuju,
naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.
3Dan danu to objavljuje,
a noć noći glas predaje.
4Nije to riječ, a ni govor nije,
nije ni glas što se može čuti,
5al' po zemlji razliježe se jeka,
riječi sve do nakraj svijeta sežu.
Ondje suncu razape šator,
6 te ono k'o ženik iz ložnice ide,
k'o div kliče kad prelijeće stazu.
7Izlazi ono od nebeskog kraja,
i put mu se opet s krajem spaja,
ne skriva se ništa žaru njegovu.
8Savršen je Zakon Jahvin - dušu krijepi;
pouzdano je Svjedočanstvo Jahvino - neuka uči;
9prava je naredba Jahvina - srce sladi;
čista je zapovijed Jahvina - oči prosvjetljuje;
10neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda;
istiniti sudovi Jahvini - svi jednako pravedni,
11dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga,
slađi od meda, meda samotoka.
12Sluga tvoj pomno na njih pazi,
vrlo brižno on ih čuva.
13Ali tko propuste svoje da zapazi?
Od potajnih grijeha očisti me!
14Od oholosti čuvaj slugu svoga
da mnome ne zavlada.
Tad ću biti neokaljan,
čist od grijeha velikoga.
15Moje ti riječi omiljele
i razmišljanje srca moga pred licem tvojim.
Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!

7. čitanje
Ez 36
16Dođe mi riječ Jahvina: 17"Sine čovječji, kad dom Izraelov još življaše u svojoj zemlji, oskvrnu je svojim nedjelima i svojim putovima. Putovi njihovi bijahu preda mnom kao nečistoća žene nečiste. 18I zato na njih izlih gnjev svoj zbog krvi što je proliše i zbog kumira kojima je oskvrnuše. 19Rasprših ih među narode i rasijah po zemljama. Sudio sam im prema putovima i nedjelima njihovim. 20Ali u narodima među koje dođoše, među svim narodima u koje dospješe, oskvrnjivahu moje sveto ime, jer o njima se govorilo: 'To je Jahvin narod, a morade otići iz zemlje Jahvine!' 21I meni se sažali moje sveto ime što ga dom Izraelov obeščasti u narodima među koje dođe. 22Reci zato domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Što činim, ne činim radi vas, dome Izraelov, nego radi svetoga imena svojega, koje vi oskvrnuste među narodima u koje dođoste. 23Ja ću posvetiti ime svoje veliko koje vi oskvrnuste posred narodÄa u koje dođoste! I znat će narodi da sam ja Jahve - riječ je Jahve Gospoda - kad na vama, njima naočigled, pokažem svetost svoju. 24Tada ću vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, natrag vas dovesti u vašu zemlju. 25Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. 26Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. 27Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe. 28I nastanit ćete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog.
Ps 42
1Zborovođi.
Poučna pjesma. Sinova Korahovih.
2Kao što košuta žudi za izvor-vodom,
tako duša moja čezne, Bože, za tobom.
3Žedna mi je duša Boga, Boga živoga:
o, kada ću doći i lice Božje gledati?
4Suze su kruh moj danju i noću,
dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?"
5Duša moja gine kada se spomenem
kako koračah u mnoštvu
predvodeć' ih k Domu Božjem
uz radosno klicanje i hvalopojke
u povorci svečanoj.
6Što si mi, dušo, klonula
i što jecaš u meni?
U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti,
spasenje svoje, Boga svog!
7Tuguje duša u meni,
stoga se tebe spominjem
iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.
8Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih:
sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše.
9Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli,
a noću pjesmom ću hvalit' Boga života svog.
10Reći ću Bogu: "Hridino moja, zašto me zaboravljaš?
Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?"
11Kosti mi se lome od poruge neprijatelja
dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?"
12Što si mi, dušo, klonula
i što jecaš u meni?
U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti,
spasenje svoje, Boga svog!
13. Dosudi mi pravo, Bože,i povedi parbu moju protiv čeljadi bezbožne,
izbavi me od čovjeka zlobna i opaka!
14Jer ti si, Bože, zaklon moj:
zašto me odbacuješ?
Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?
15Pošlji svjetlost svoju i vjernost: nek' me vode,
nek' me dovedu na tvoju svetu goru, u šatore tvoje!
16I pristupit ću Božjem žrtveniku,
Bogu, radosti svojoj.
Harfom ću slaviti tebe,
Bože, o Bože moj!
17Što si mi, dušo, klonula
i što jecaš u meni?
U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti,
spasenje svoje, Boga svog!

ili
Ps 43
1Dosudi mi pravo, Bože,
i povedi parbu moju protiv čeljadi bezbožne,
izbavi me od čovjeka zlobna i opaka!
2Jer ti si, Bože, zaklon moj:
zašto me odbacuješ?
Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?
3Pošlji svjetlost svoju i vjernost: nek' me vode,
nek' me dovedu na tvoju svetu goru,
u šatore tvoje!
4I pristupit ću Božjem žrtveniku,
Bogu, radosti svojoj.
Harfom ću slaviti tebe,
Bože, o Bože moj!
5Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni?
U Boga se uzdaj,
jer opet ću ga slaviti,
spasenje svoje, Boga svog!
ili
Ps 51
1Zborovođi.
Psalam. Davidov.
2Kad je k Davidu došao prorok Natan poslije njegova grijeha s Bat-Šebom.
3Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
4Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!
5Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.
6Tebi, samom tebi ja sam zgriješio
i učinio što je zlo pred tobom:
pravedan ćeš biti kad progovoriš,
bez prijekora kada presudiš.
7Evo, grešan sam već rođen,
u grijehu me zače majka moja.
8Evo, ti ljubiš srce iskreno,
u dubini duše učiš me mudrosti.
9Poškropi me izopom da se očistim,
operi me, i bit ću bjelji od snijega!
10Objavi mi radost i veselje,
nek' se obraduju kosti satrvene!
11Odvrati lice od grijeha mojih,
izbriši svu moju krivicu!
12Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
13Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
14Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
15Učit ću bezakonike tvojim stazama,
i grešnici tebi će se obraćati.
16Oslobodi me od krvi prolivene,
Bože, Bože spasitelju moj!
Nek' mi jezik kliče pravednosti tvojoj!
17Otvori, Gospodine, usne moje,
i usta će moja naviještati hvalu tvoju.
18Žrtve ti se ne mile,
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
19Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.
20U svojoj dobroti milostiv budi Sionu
i opet sagradi jeruzalemske zidine!
21Tada će ti biti mile žrtve pravedne
i tad će se prinosit' teoci na žrtveniku tvojemu.

Poslanica
Rim 6
3Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. 4Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. 5Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. 6Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. 7Ta tko umre, opravdan je od grijeha. 8Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. 9Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. 10Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. 11Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!
Mk 16
1Kad prođe subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma kupiše miomirisa da odu pomazati Isusa. 2I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sunčevu, dođu na grob. 3I razgovarahu među sobom: "Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?" 4Pogledaju, a ono kamen otkotrljan. Bijaše doista veoma velik. 5I ušavši u grob, ugledaju mladića zaogrnuta bijelom haljinom gdje sjedi zdesna. I preplaše se. 6A on će im: "Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše. 7Nego idite, recite njegovim učenicima i Petru: Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti, kamo vam reče!"


Velika subota dan je šutnje i ozbiljnosti, slika te šutnje je odsutnost euharistije, ozbiljnosti ogoljeni oltar. Vjernici posjećuju Božji grob i suočavaju se svojom stvarnošću i stvarnošću svijeta, snagom zla i grijeha koji imaju razornu snagu i samoga Boga „usmrtiti“.

Stojeći pred grobom i promatrajući Krista u grobu čovjek promatra ponajprije samoga sebe usmrćena grijehom i zlom, vlastitim nevjerama. U kasnim večernjim satima u crkvama počinje vazmeno bdijenje, majka cijele kršćanske liturgije koja završava svečanom euharistijom koja označava Kristovu pobjedu nad smrću. U kojoj se odražava snaga Božje ljubavi koja od mrtvog čini živa, iz suhe mladice daje da nikne novi život. Bdijenje počinje lucenarijem ili službom svijetla.

Blagoslivlje se vatra izvan crkve, na njoj se pali uskrsna svijeća koja iznačava Isusa Krista uskrsloga, naše svijetlo. Unosi se u procesiji u župnu crkvu koja je u mraku. Tek unosom uskrsne svijeće u crkvu pale i vjernici svoje svijeće i pale se sva svijetla, nakon čega slijedi svečani pjevani hvalospjev uskrsnoj svijeći. Drugi dio bdijenja je Služba riječi. Čitanja svetopisamskih tekstova, pjevanje palama, slušamo Božju riječ o stvaranju, kroz psalme hvalimo i slavimo Gospodina i njegova djela.

Slijedimo put Božjeg naroda iz ropstva u slobodu i stvaranje novoga čovjeka čiji je vrhunac Kristovo djelo. Čitanja završavaju svečanom pjesmom Slava Bogu na visini i tada se oglase orgulje, sva zvona na crkvama, pale svijeće. Ovo je svani trenutak novoga čovjeka, novoga svijeta, novoga vremena – pobijeđeni su grijeh i smrt. Kršćani se pozivaju na radosno slavljenje Gospodina.

Ovo je predokus vječnosti. Poslije Službe riječi slijedi krsna služba, blagoslivlje se voda, krste se katekumeni. Vazmeno bdijenje završava euharistijom.


USKRS

Prvo čitanje: (Izl 14,15-15,1a)

Čitanje Knjige Izlaska

U one dane: Reče Gospodin Mojsiju: "Zašto vičeš k meni?" "Reci Izraelcima da krenu na put. A ti podigni svoj štap, ispruži svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje da Izraelci mogu proći posred mora po suhu. Ja ću otvrdnuti srce Egipćana, i oni će poći za njima, a ja ću se onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i konjanicima. Neka znaju Egipćani da sam ja Jahve kad se proslavim nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima." Anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih četa, promijeni mjesto i stupi im za leđa. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im za leđa. Smjesti se između vojske egipatske i vojske izraelske te postade onima oblak taman, a ovima rasvjetljivaše noć, tako te ne mogoše jedni drugima prići cijele noći. Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Jahve svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, Izraelci siđoše u more na osušeno dno, a vode stajahu kao bedem njima nadesno i nalijevo. Egipćani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. Za jutarnje straže pogleda Jahve iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. Zakoči točkove njihovih kola da su se jedva naprijed micali. "Bježimo od Izraelaca!" - poviču Egipćani, "jer Jahve se za njih bori protiv Egipćana!" Tada će Jahve Mojsiju: "Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipćane, na njihova kola i konjanike." Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipćani, bježeći, jurili prema moru, Jahve ih strmoglavi usred voda. Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima - u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. A Izraelci išli suhim posred mora, vode im stale kao zid zdesna i slijeva. Tako Jahve u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih, i vidje Izrael pomorene Egipćane na morskome žalu. Osvjedoči se Izrael i o silnoj moći koju Jahve pokaza nad Egipćanima. Narod se poboja Jahve i povjerova Jahvi i njegovu sluzi Mojsiju.

Riječ je Gospodnja.

Pripjevni psalam: (Ps 118,1-2.16ab-17.22-23)

Otpjev: Aleluja, Aleluja, Aleluja!

Zahvaljujte Jahvi jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov:
"Vječna je ljubav njegova!"

Jahvina se uzdignu desnica,
Jahvina se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću nego živjeti
i kazivat ću djela Jahvina.

Kamen što ga odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Jahvino je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!

Novozavjetno čitanje: (Rim 6,3-11)

Krist, pošto uskrsnu od mrtvih, više ne umire.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo: Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha. Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!

Riječ je Gospodnja.

Evanđelje: (Mk 16,1-7)

Čitanje svetog Evanđelja po Marku.

Kad prođe subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma kupiše miomirisa da odu pomazati Isusa. I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sunčevu, dođu na grob. I razgovarahu među sobom: "Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?" Pogledaju, a ono kamen otkotrljan. Bijaše doista veoma velik. I ušavši u grob, ugledaju mladića zaogrnuta bijelom haljinom gdje sjedi zdesna. I preplaše se. A on će im: "Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše. Nego idite, recite njegovim učenicima i Petru: Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti, kamo vam reče!"

Riječ je Gospodnja.


Draga braćo i sestre iz Rima i cijeloga svijeta!

Svima vam od srca upućujem najljepše uskrsne želje riječima svetog Augustina: "Resurrectio Domini, spes nostra - uskrsnuće Gospodinovo naša je nada" (Augustin, Sermo 261, 1). Ovom izjavom taj veliki biskup protumačio je svojim vjernicima da je Isus uskrsnuo da mi, premda na putu prema smrti, na očajavamo, misleći da je smrću život u potpunosti dovršen; Krist je uskrsnuo da nam dade nadu (usp. ibid.). Ustvari, jedno od pitanja koje najviše pritišće čovjekovo postojanje upravo je ovo: što ima nakon smrti? Današnja svetkovina dozvoljava nam da na tu enigmu odgovorimo da smrt nema posljednju riječ, jer je na kraju Život taj koji pobjeđuje. A ta naša sigurnost nije utemeljena na običnom ljudskom razmišljanju, nego na povijesnoj činjenici vjere: Isusu Krist, raspet i pokopan, uskrsnuo je svojim slavnim tijelom. Isus je uskrsnuo da i mi, vjerujući Njemu, možemo imati život vječni.

Ovaj navještaj u srcu je evanđeoske poruke. Snažno ga ponavlja sveti Pavao: "Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je propovijedanje naše, uzalud je vjera naša", te dodaje: "Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi" (1Kor 15,14.19). Od uskršnje zore novo proljeće nade obuzima svijet; od tog dana naše je uskrsnuće već započelo, jer Uskrs ne označuje samo jedan povijesni trenutak, nego početak novog stanja: Isus je uskrsnuo, ne da bi njegov spomen ostao živ u srcu njegovih učenika, nego da On sam živi u nama, te u njemu mognemo iskusiti radost vječnoga života.

Uskrsnuće stoga nije neka teorija, nego povijesna stvarnost koju je objavio Isus Krist po svojoj "pashi", svome "prelasku", koji je otvorio "novi put" između zemlje i Neba (usp. Heb 10,20). Nije to ni mit ni san, nije ni viđenje ni utopija, nije bajka, nego jedinstveni i neponovljivi događaj: Isus iz Nazareta, sin Marijin, koji je u petak navečer bio skinut s križa i pokopan, pobjedonosno je napustio grob. Doista, u zoru prvoga dana nakon subote, Petar i Ivan našli su prazan grob. Magdalena i ostale žene susrele su Isusa uskrsloga; prepoznali su ga i dvojica učenika iz Emausa u lomljenju kruha; Uskrsli se ukazao apostolima te večeri u Dvorani Posljednje večere, a potom i mnogim drugim učenicima u Galileji.

Navještaj uskrsnuća Gospodinova rasvjetljuje tamna područja svijeta u kojem živimo. Mislim posebice na materijalizam i na nihilizam, na ono viđenje svijeta koje ne zna nadići ono što se može spoznati iskustvom, te se neutješno sagiba u osjećaju ništavosti koji bi bio konačan kraj ljudskoga postojanja. Činjenica je da bi ta praznina, da Krist nije uskrsnuo, nadvladala. Uklonimo li Krista i njegovo uskrsnuće, nema izlaza za čovjeka i svaka njegova nada ostaje iluzija. No upravo danas snažno se probija navještaj uskrsnuća Gospodinova, koji je odgovor na često pitanje skeptika, što ga donosi i Knjiga Propovjednikova: "Ima li išta o čemu bi se moglo reći: 'Gle, ovo je novo?'" (Pr 1,10). Da, odgovaramo: u uskrsno jutro sve je obnovljeno. "Mors et vita / duello conflixere mirando: dux vitae mortuus / regnat vivus - Sa životom smrt se sasta / i čudesna borba nasta: / Vođa živih pade tada / i živ živcat opet vlada." To je novost! Novost koja mijenja život onomu tko je prihvati, kako se to događa kod svetaca.

Tako se, primjerice, dogodilo sa svetim Pavlom. Više puta u ovoj Pavlovoj godini imali smo prilike razmišljati o iskustvu toga velikoga apostola. Savao iz Tarza, oštar progonitelj kršćana, na putu prema Damasku susreo je uskrsloga Krista koji ga je "osvojio." Ostalo je poznato. U Pavlu se dogodilo ono što će kasnije opisati kršćanima u Korintu: "Je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!" (2Kor 5,17). Pogledajmo toga velikoga evangelizatora koji je hrabrim poletom svoga apostolskog djelovanja donio Evanđelje tolikim narodima tadašnjega svijeta.

Njegov nauk i njegov primjer neka nas potaknu da tražimo Gospodina Isusa. Neka nas ohrabre da se povjerimo Njemu, jer je osjećaj ništavosti koji nastoji zatrovati čovječanstvo, pobijeđen svjetlom i nadom koji proizlaze iz uskrsnuća. Istinite su i stvarne riječi Psalma: "Ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost" (Ps 139,12). Nije više ništavost to što obuzima sve, nego prisutnost Boga puna ljubavi. Čak i samo kraljevstvo smrti oslobođeno je, jer i u "podzemlje" je stigla Riječ života, potaknuta dahom Duha (r. 8). Ako je istina da smrt više nema vlasti nad čovjekom i nad svijetom, ipak još ostaju toliki, premnogi znakovi njezine stare vlasti. Ako je svojim Vazmom Krist iščupao korijen zla, potrebni su mu muškarci i žene koji će mu u svakom vremenu i mjestu pomoći da potvrdi svoju pobjedu njihovim vlastitim oružjem: oružjem pravde i istine, milosrđa, praštanja i ljubavi.

To je poruka koju sam, za nedavnog apostolskog putovanja u Kamerun i Angolu, nakanio donijeti cijelom afričkom kontinentu koji me primio s velikim entuzijazmom i raspoloživošću u slušanju. Afrika, doista, neizmjerno trpi zbog okrutnih i neprekidnih sukoba - često zaboravljenih - koji ranjavaju i oblijevaju krvlju razne narode, ali i zbog rastućeg broja svoje djece koja završavaju kao žrtve gladi, siromaštine ili bolesti. Istu ću poruku snažno ponoviti u Svetoj zemlji kamo ću se s radošću zaputiti za nekoliko tjedana.

Teško ali neizbježno pomirenje, koje je preduvjet za budućnost u zajedničkoj sigurnosti i mirnom suživotu, neće moći postati stvarnošću osim kroz obnovljeni ustrajan i iskren napor oko rješavanja izraelsko-palestinskog sukoba. Od Svete zemlje pogled se širi prema okolnim zemljama, prema Bliskom istoku i prema cijelom svijetu. U vrijeme globalnog nedostatka hrane, financijskog kraha, starih i novih siromaština, zabrinjavajućih klimatskih promjena, nasilja i bijede koji mnoge prisiljavaju da napuste svoju zemlju u potrazi za manje nesigurnim životom, u vrijeme terorizma koji još uvijek prijeti, u vrijeme rastućih strahova pred nesigurnošću sutrašnjice, valja žurno otkriti perspektive koje mogu dati nadu.

Nitko se ne smije povlačiti u toj miroljubivoj borbi što ju je započeo Kristov Vazam. Krist - ponavljam - traži muškarce i žene koji će mu pomoći da potvrdi svoju pobjedu svojim vlastitim oružjem, oružjem pravde i istine, milosrđa, praštanja i ljubavi. Resurrectio Domini, spes nostra! Uskrsnuće Kristovo naša je nada!

To Crkva danas radosno proglašava: navješćuje nadu koju je Bog učinio čvrstom i nepobjedivom uskrisivši Isusa Krista od mrtvih; donosi nadu koju ona sama u srcu nosi i želi podijeliti sa svima, na svakom mjestu, posebice ondje gdje kršćani trpe progonstvo zbog svoje vjere i svojeg zauzimanja za pravdu i mir; zaziva nadu sposobnu uskrsnuti hrabrost za dobro pa i onda, osobito onda, kad to nije jednostavno. Danas Crkva pjeva o "danu što ga učini Gospodin" i poziva na radost. Danas Crkva moli, zaziva Mariju, Zvijezdu spasenja koje je srce Krista, pashalne žrtve, Jaganjca koji je "svijet otkupio", Nevinoga koji "nas je pomirio s Ocem". Njemu, pobjednome Kralju, Njemu raspetome i uskrslome, mi radosno kličemo svoj Aleluja!


Ovaj tjedan Katolička Crkva slavi :

13.4.-USKRSNA OSMINA-USRKSNI PONEDJELJAK
14.4.-sv. Lambert
15.4.-sv. Anastazija i Bazilisa
16.4.-sv. Benedikt Josip Labre
17.4.-bl. Rudolf iz Berna
18.4.-Marija od Utjelovljenja
19.4.-2. USKRSNA NEDJELJA

SVIMA SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS,TE USPJEŠAN RADNI TJEDAN



13.04.2009. | 22:23 | 1 K | P | # | ^

CVJETNICA


''BOŽE MOJ,BOŽE MOJ,ZAŠTO SI ME OSTAVIO?''

Hvaljen Isus i Marija.

Cvjetnica je uvod u Veliki tjedan. Crkva se spominje Isusovog trijumfalnog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe, opisanog u sva četiri Evanđelja,ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga. Kad je ulazio u Jeruzalem, narod je dočekao Isusa mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine, putem kojim je išao jašući na magarcu. U spomen na to, na Cvjetnicu se prije jedne mise obavlja procesija s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama. Sama misa je posvećena Isusovoj muci na kojoj se čita ili pjeva cijeli izvještaj o muci iz Evanđelja.


Prvo čitanje: (Iz 50,4-7)

Lica svojeg ne zaklonih od pogrda, ali znam da se neću postidjeti.

Čitanje Knjige proroka Izaije

Gospod Jahve dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. Gospod Jahve uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja. Gospodin Bog mi pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz ko kremen i znam da se neću postidjeti.

Riječ je Gospodnja.

Pripjevni psalam: (Ps 22,8-9.17-18a.19-20.23-24)

Otpjev: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

Svi koji me vide, podruguju se meni,
razvlače usne, mašu glavom:
"U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi,
neka ga spasi ako mu omilje!"

Opkolio me čopor pasa,
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge,
sve kosti svoje prebrojiti mogu.

Haljine moje dijele među sobom
i kocku bacaju za odjeću moju.
Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi;
snago moja, pohiti mi u pomoć!

A sada, braći ću svojoj
navješčivati ime tvoje,
hvalit ću te usred zbora.
"Koji se bojite Jahve, hvalite njega!
Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!
Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!

Drugo čitanje: (Fil 2,6-11)

Ponizi sam sebe... zato Bog njega preuzvisi.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima

Krist Isus, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca.

Riječ je Gospodnja.

MUKA KRISTOVA PO MARKU :
Evanđelist: Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni hljebovi. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju. Jer se govorilo: "Nikako ne na Blagdan, da ne nastane pobuna naroda. I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi. A neki negodovahu te će jedan drugome:

SVI: ČEMU TO RASIPANJE POMASTI? / MOGLA SE PRODATI ZA VIŠE OD TRISTA DENARA / I DATI SIROMASIMA. /

Evanđelist: I otresahu se na nju. A Isus reče:

Isus: Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni. Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoćete, možete im dobro činiti, a mene nemate svagda. Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop. Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo Evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen.

Evanđelist: A Juda Iškariotski, jedan od Dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda. Kad oni to čuše, obradovaše se i obećaše mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda. Prvoga dana Beskvasnih hljebova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa:

SVI: GDJE HOĆEŠ BLAGOVATI PASHU, / DA ODEMO I PRIPRAVIMO? /

Evanđelist: On pošalje dvojicu svojih učenika i rekne im:

Isus: Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim, pa gdje on ude, recite domaćinu: 'Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?' I on će vam pokazati veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite.

Evanđelist: Učenici odoše, dođoše u grad i nađoše kako im on reče te priprave pashu. A uvečer dođe on s Dvanaestoricom. I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus:

Isus: Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati - koji sa mnom blaguje.

Evanđelist: Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim:

SVI: DA NISAM JA? /

Evanđelist: A on im reče:

Isus: Jedan od Dvanaestorice, koji umače sa mnom u zdjelicu. Sin čovječji, istina, odlazi, kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onom koji ga preda. Tome bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.

Evanđelist: I dok su blagovati, on uze kruh, blagoslovi Boga pa razlomi, dade im i reče:

Isus: Uzmite, ovo je tijelo moje.

Evanđelist: I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče:

Isus: Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga, nova, piti u kraljevstvu Božjem.

Evanđelist: Otpjevavši hvalospjeve zaputiše se prema Maslinskoj gori. I reče im Isus:

Isus: Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit ću pastira, i ovce će se razbjeći. Ali
kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.

Evanđelist: Nato će mu Petar:

Petar: Ako se i svi sablazne, ja neću!

Evanđelist: A Isus mu reče:

Isus: Doista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego što se pijetao dvaput oglasi triput ćeš me zatajiti.

Petar: Bude li trebalo i umrijeti s tobom - ne, neću te zatajiti.

Evanđelist: A tako svi govorahu. I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima ­

Isus: Sjednite ovdje, dok se ne pomolim.

Evanđelist: I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba, pa im reče:

Isus: Duša, mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!

Evanđelist: Ode malo dalje i rušeći se na zemlju moljaše da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. Govoraše:

Isus: Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću nego što hoćeš ti!

Evanđelist: I dođe, nađe ih pozaspale, pa reče Petru:

Isus: Šimune, spavaš? Jednu uru nisi mogao probdjeti? Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no put je slaba.

Evanđelist: Opet ode i pomoli se istim riječima. Ponovno dođe i nađe ih
pozaspale. Oči im se sklapale, i nisu znali što da mu odgovore. Dođe i treći put i reče im:

Isus: Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin čovječji u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!

Evanđelist: Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od Dvanaestorice, i s njim svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih i pismoznanaca i starješina. A izdajica im njegov dade znak:

Juda: Koga poljubim, taj je! / Uhvatite ga i oprezno odvedite! /

Evanđelist: I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče:

Juda: Učitelju!

Evanđelist: I poljubi ga. Oni podigoše na nj ruke i uhvatiše ga. A jedan od nazočnih trgavši mač udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. Isus im prozbori:

Isus: Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. Danomice bijah vam u Hramu, naučavah, i ne uhvatiste me. Ali neka se ispune Pisma!

Evanđelist: I svi ga ostaviše i pobjegoše. A jedan je mladić išao za njim, ogrnut sam plahtom. I njega htjedoše uhvatiti, no on, ostavivši plahtu, gol pobježe. Zatim odvedoše Isusa k velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički i starješine i pismoznanci. Petar je izdaleka išao za njim u dvor velikog svećenika. Tu sjeđaše sa stražarima i grijaše se uz vatru. A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su proti njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako ga naći. Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu. Ustadoše i neki te lažno svjedočahu protiv njega:

SVI: MI SMO GA ČULI GOVORITI: /'JA ĆU RAZVALITI OVAJ RUKOTVORENI HRAM / I ZA TRI DANA SAGRADITI DRUGI, / NERUKOTVORENI !' /

Evanđelist: Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno. Usta na to veliki svećenik na sredinu i upita Isusa:

V.svećenik: Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe?

Evanđelist: A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovno upita:

V.svećenik: Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?

Evanđelist: A Isus mu reče:

Isus: Ja jesam! I gledat ćete Sina čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi oblacima nebeskim.

Evanđelist: Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče:

V.svećenik: Što nam još trebaju svjedoci? Čuli ste hulu. Što vam se čini?

Evanđelist: Oni svi presudiše da zaslužuje smrt. I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i pljuskati ga govoreći:

SVI: PRORECI!

Evanđelist: I sluge ga uzeše ćuškati. I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika; ugledavši Petra gdje se grije upilji pogled i reče:

Sluškinja: I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom.

Evanđelist: On zanijeka.

Petar: Niti znam niti razumijem što govoriš.

Evanđelist: I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi. Sluškinja, ugledavši ga, poče opet govoriti nazočnima­

Sluškinja: Ovaj je od njih!

Evanđelist: On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru :

SVI: DOISTA, I TI SI OD NJIH! / TA GALILEJAC SI. /

Evanđelist: On se tada stane kleti i preklinjati:

Petar: Ne znam čovjeka o kom govorite!

Evanđelist: I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: "Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." I briznu u plač.

(početak skraćenog dijela)


Odmah, izjutra, glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima - cijelo Vijeće - upriličiše vijećanje pa svezaše Isusa, odvedoše i predadoše Pilatu. I upita ga Pilat:

Pilat: Ti li si kralj židovski?

Evanđelist: On mu odgovori:

Isus: Ti kažeš.

Evanđelist: I glavari ga svećenički teško optuživahu. Pilat ga opet upita:

Pilat: Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju.

Evanđelist: A Isus ništa više ne odgovori, te se Pilat čudio. O Blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali. A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni počiniše umorstvo bijaše u okove bačen čovjek zvani Baraba. I uziđe svjetina te poče od Pilata iskati ono što im običavaše činiti. A on im odgovori:

Pilat: Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?

Evanđelist: Znao je, doista, da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti. Ali glavari svećenički podjariše svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu. Pilat ih opet upita:

Pilat: Što dakle da učinim s ovim kog zovete kraljem židovskim?

Evanđelist: A oni opet povikaše:

SVI: RASPNI GA!

Evanđelist: Reče im Pilat:

Pilat: Ta što je zlo učinio?

Evanđelist: Povikaše još jače:

SVI: RASPNI GA!

Evanđelist: Hoteć ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne. Vojnici ga odvedu u unutrašnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu četu i zaogrnu ga skrletom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu te ga stanu pozdravljati:

SVI: ZDRAVO, / KRALJU ŽIDOVSKI ! /

Evanđelist: I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i prigibajuć koljena klanjahu mu se. A pošto ga izrugaše, svukoše mu skrlet i obukoše mu njegove haljine.
I izvedu ga da ga razapnu. I prinude nekog prolaznika koji se vraćaše s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ. I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto. I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze. Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku - što će tko uzeti. A bijaše treća ura kad ga razapeše. Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: "Kralj židovski". A zajedno s njim razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva. Prolaznici ga pogrđivali mašući glavama.

SVI: EJ, TI, / KOJI RAZVALJUJEŠ HRAM / I GRADIŠ GA ZA TRI DANA, / SPASI SAM SEBE, / SIĐI S KRIŽA! /

Evanđelist: Slično i glavari svećenički s pismoznancima, rugajući se, govorahu jedni drugima:

SVI: DRUGE JE SPASIO, / SEBE NE MOŽE SPASITI! /KRIST, KRALJ IZRAELOV! / NEKA SAD SIĐE S KRIŽA/ DA VIDIMO I POVJERUJEMO!

Evanđelist: Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti. A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji, sve do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa:

Isus: Eloi, Eloi lama sabahtani?

Evanđelist: To znači:

Isus: Bože moje, Bože moj, zašto si me ostavio?

Evanđelist: Neki od nazočnih, čuvši to, govorahu:

SVI: GLE, ILIJU ZOVE.

Evanđelist: A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći:

Vojnik: Pustite da vidimo, hoće li doći Ilija da ga skine.

Evanđelist: A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu
(kratka šutnja - svi kleknu)
I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje. A satnik koji stajaše njemu nasuprot, kad vidje da tako izdahnu, reče:

Satnik: Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!

Evanđelist: Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma - one su ga pratile kad bijaše u Galileji i posluživale mu - i mnoge druge koje uziđoše u Jeruzalem.
A kad već bi uvečer, jer bijaše Priprava, to jest predvečerje subote, dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji također iščekivaše kraljevstvo Božje: odvaži se, uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Pilat se začudi da je već umro pa dozva satnika i upita ga, je li odavna umro. Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo. Josip kupi platno, skine tijelo i zavi u platno te položi u grob, koji bijaše izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata.
A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga polažu.

Riječ je Gospodnja.


1. Do nebesa nek’ se ori
naših grudi gromki glas
neka jeknu rajski dvori,
nek’ nas čuje Isus Spas:

Isukrste, srcu Tvom
s nama naš se kune dom:
dušom, tijelom vijek sam Tvoj,
za krst časni bijuć boj. (2x)

2. Čujte puci širom svijeta,
oci naši čujte sad;
čujte sluge pakla kleta,
kako Hrvat kliče mlad: Isukrste...

3. Stijeg Hrvata srce Krista;
tu nam rudi sreća, spas:
tu sloboda zlatna blista;
tu se ori slavski glas: Isukrste...

4. Pređi naši kano lavi,
za krst časni biše boj,
tko je sinak ovoj slavi,
Kristu vjeran vijekom poj: Isuskrste...

5. Neka grmi pak’o hudi,
neka bjesni cijeli svijet,
neka borba lomi grudi,
čvrsto stoji zavjet svet: Isukrste...

6. Kralju slave silni, blagi,
blagoslovi zavjet taj!
Blagoslovi rod nam dragi,
u svom srcu stan mu daj. Isukrste...



U središtu današnje Službe riječi je navještaj Muke po Marku. Prvo i drugo čitanje uvode nas i tumače izvještaj Muke.

Prvo čitanje iz Knjige utjehe i nade (Iz gl. 40-55) donosi nam treću pjesmu o Sluzi Jahvinu. Navještaj je umornima kojima se predstavlja kao uzor ustrajnosti u nadi. Prorok iznosi progonstva i nasilja koje podnosi. Udaraju ga po leđima kako se postupa sa životinjama (Job 16, 7-11; Izr 10, 13), njega koji nosi Božju riječ. Na Isusu se to ostvarilo doslovno, na njemu koji je Riječ Božja.

Drugo čitanje je himan prve Crkve koji Pavao unosi u poslanicu Filipljanima, da potakne vjernike da slijede Kristov primjer. Isus “trajni lik Božji”, pravi Bog, sebe “oplijeni” postavši “ljudima sličan, obličjem čovjeku nalik”, u poslušnosti prihvati smrt – smrt na križu za spas svijeta. Zato ga Bog “preuzvisi” nad svima, postaje prinos sveopćeg kulta i dobiva ime Kyrios-Gospodin, koje u grčkoj Bibliji odgovara imenu Jahve. U njegovu poniženju i njegovu uzvišenju otkrivamo otajstvo Isusa Krista. Samo u Isusovu događaju, u njegovu križu otkrivamo Boga koji se objavljuje u Sinu.

Ova dva čitanja nam pomažu shvatiti sve bogatstvo Isusove Muke, čovjeka koji je odbačen od svojeg naroda, a koji nam jedino otkriva istinito “lice Božje”, budući da samo on može reći Bogu “Abba-Tatica!”

Marko nam donosi dvije večere: jedna u Betaniji (14, 3-9), druga pashalna (Mk 14, 22-24). U prvoj imamo pomazanje, znak mesijanskog priznanja, povezano sa smrću i ukopom; pashalna večera očituje slobodnu volju u prihvaćanju smrti kao žrtve za naše spasenje. Unutar te dvije večere Marko unosi dogovor između Jude i Velikog vijeća da im preda Isusa (14, 1-2. 10-11). Isus naviješta Judinu izdaju i Petrovo odricanje (14, 17-21. 25-31). Isus je predstavljen kao Mesija koji prihvaća križ, umire radi našeg spasenja, ali je odbačen, izdan, napušten i od svojih.

Uhićenjem (14, 43-51) Isus je napušten od sviju, apostoli zastrašeni bježe. Mladić koji bježi slika je bijega učenika koji slijede Isusa, ali ne shvaćaju još otajstvo toga čovjeka.

Tko je Isus temeljno je pitanje Markova Evanđelja. Sada se počinje očitovati i križ će dati konačni odgovor. Isus pred Velikim vijećem otkriva svoju bit. Na pitanje Velikog svećenika: “Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?”, Isus odgovara: “Ja jesam! I gledat ćete Sina čovječjega koji sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim.” Odluka je pala: smrt je zaslužio (14, 52-65). U isto vrijeme Petar se odriče Isusa (14, 66-72).

I rimska vlast priznaje Isusovu istinu u načinu izvršenja kazne: kralj nastupa u pratnji dvaju ministara, jedan zdesna, drugi slijeva, kao i natpis: “Kralj židovski”. Vrhunac izvještaja muke i Evanđelja je ispovijed satnika: “Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!” U Raspetom prepoznaje Sina Božjega (15, 39).

Pogled na križ čisti našu vjeru od neispranog shvaćanja Boga. Bog na križu nam se predstavlja kao Bog koji sebe “oplijeni” dijeleći sudbinu čovjeka. Naš Bog nije daleki Bog, već Bog blizak, prisan s našim patnjama, naš brat koji nas poziva da prihvaćamo druge kao braću. Bog na križu ulazi u povijest da joj dade smisao. I smrt nije više promašaj, svršetak nego je, kao i Isusova, prijelaz u slavu. Bog na križu nije Bog strogi sudac, nego milosrdni Spasitelj, koji čeka da se izgubljeni sin vrati u zagrljaj Oca (Lk gl. 15), Bog koji ne želi smrti grešnika nego da se obrati i živi, koji hoće sve ljude spasiti.

Muka po Marku je proročki naviještaj, proglas koji nam omogućava u događajima otkriti spasenjsku prisutnost Boga, koji je postao čovjekom i umro na križu da nas spasi. Iznosi događaje stvarne, krute, sablažnjive. Međutim, na križu se otkriva “mesijanska tajna”, tko je Isus, koju satnik i svi koji vjeruju u Krista ispovijedaju: Isus Krist Raspeti zaista je Sin Božji, Spasitelj.

Cvjetnica

Cvjetnica je početak Velikog tjedna. Cvjetnica je povezana s procesijom s palmama i grančicama maslina. Procesija ima svoje porijeklo u Jeruzalemskom obredu. Narod kliče Kristu kao i Jeruzalemci prigodom svečanog Isusova ulaska u Jeruzalem: “Hosana Sinu Davidovu!”.

Međutim, procesija ne smije zasjeniti čitanje Muke. Moramo je čitati u vidu uskrsnuća. Bez proslavljenog Gospodina, Kristova patnja bila bi kao tolike patnje i stradanja nedužnih ljudi koje pune stranice naše povijesti. Samo u uskrsnuću Isusova muka ima svoje značenje i važnost. Muka, posebno u Marku, zahvaća veliki dio Evanđelja. Kao da želi reći kako čitajući Evanđelje, Isusova čudesa i nauk moramo promatrati pogledom usmjerenim na Raspetog.

Markov prikaz Muke je najkraći i smatra se najstarijim. Želi naglasiti bitno: Isus čovjek u svojoj smrti na križu, objava je njegova božanstva. To će izraziti rimski satnik videći kako Isus umire u potpunoj ostavljenosti od sviju, pa i od Boga, koga zaziva: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio!” I nije dobio odgovora. I nema glasa kao na Isusovu krštenju na Jordanu, i kao na preobraženju na Taboru, i ne spominje nikakvo čudo. Bog umire bez utjehe Oca, prihvaćajući tu Božju volju. Ali upravo ta nemoć Sina Božjega, otkriva njegovu osobu, njegov stvarni identitet, njegovo biće, što otkriva satnik.

Učenici to još ne shvaćaju. Tako na večeri u Betaniji ne mogu shvatiti čin žene, njenu namjeru pomazanja, iako im Isus otkriva: “Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop.” Marko ističe da je skupocjenu nardovu pomast izlila po glavi. Tako su se mazali kraljevi i svećenici. Časti onoga koji se u svojoj muci otkriva kao Mesija-Kralj i Svećenik.



Ovaj tjedan Katolička Crkva slavi :
VELIKI TJEDAN
6.4.-sv. Celestin I., papa;
7.4.-sv. Ivan Krstitelj de la Salle
8.4.-sv. Dionizije Korintski
9.4.-VELIKI ČETVRTAK
10.4.-VELIKI PETAK
11.4.-VELIKA SUBOTA
12.4.-USKRS

Želim svima ugodan ostatak dana,provedita ga negdje u prirodi,konačno nam je stiglo prekrasno vrijeme.
Svima uspješan radni tjedan :)




05.04.2009. | 11:26 | 2 K | P | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


< travanj, 2009 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



da ili ne?


Isuse,samo za Tebe!

Volimo ISUSA JER ON JE DOBAR!!!!


Image Hosted by ImageShack.us



''Blago onima koji vjeruju,a ne vide''-rekao je Isus malovjernima

myspace




Free Web Site Counter
Ovoliko Vas je bilo


Svi moji prijatelji....

Thomy
prvi blog kojeg sam počela čitati,zaista je prekrasan i odmah mi se svidio...
Tebe tražim
jedan od najljepših blogova,uvjerite se i sami zašto
HRVATSKA FRANJEVAČKA PROVINCIJA
o franjevcima
HRVATSKI KATOLIČKI RADIO
katolički radio
fra.Samuel
blog jednog franjevca,zaista prekrasno
fra.Josip
još jedan blog jednog franjevca
Obraćena
blog obraćene cure
SPASI NAS
jedan lijep blog kojeg vodi jedan dečko
LJUBAV BOŽJA
prekrasan blog
Zar si pozvao mene
prekrasan blog,s puno ljubavi i truda rađen

















Da to sam JA!

Hej svima :)
Nakon 4 godine vratila sam se :)
Ime mi je Mateja ;)
22 su mi godine. , a na svijet sam stigla 18.11.1990. (da stara sam ;) )
Sad sam studentica sestrinstva ( znači studiram za višu medicinsku sestru).
Pa u ovo kratko vrijeme dogodilo mi se puno toga, ali ono najvažnije od svega
ja sam i dalje ostala čvrsta u svojoj vjeri.
Dogodilo se puuuno loših i ružnih stvari, ali o tome ćemo polako :)
I dalje sam aktivna u crkvi, čak aktivnija nego ranije, čitam misna čitanja,
pjevam, molim krunicu :)
Vesela sam i zvrkasta..
A koga što zanima nek me pita stojim na raspolaganju ;)


Molitva sv.Franje Asiškog
Neka žarka i slatka ljubav
prema tvojoj ljubavi,Gospodine,očisti
um moj od svega što je pod nebom da mognem
umrijeti iz ljubavi prema tvojoj ljubavi
jer si se ti udostojao umrijeti iz ljubavi prema mojoj ljubavi!

Stvorena sam na sliku Boga koji je ljubav,
koji želi sreću ljudi.
Stvorena sam s rukamada daju,
sa srcem da ljubi,
i s dvije ruke
dovoljno duge
da njima zagrli drugoga.


Nešto najljepše

Pjesma stvorova
PJESMA STVOROVA

sv. Franjo Asiški

Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri,
tvoja je hvala i slava i čast
i blagoslov svaki.
Tebi to jedinom pripada,
dok čovjek nijedan dostojan nije
ni da ti sveto spominje ime.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
sa svim stvorenjima svojim,
napose s bratom, gospodinom Suncem:
od njega nam dolazi dan
i svojim nas zrakama grije.
Ono je lije
po i sjajne je svjetlosti puno,
slika je, Svevišnji, tvoga božanskoga sjaja.

Hvalite i blagoslivljajte
Gospodina moga,
zahvaljujte njemu, služite njemu svi
u poniznosti velikoj.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Mjesecu i sestrama Zvijezdama.
Njih si sjajne i drage i lijepe
po nebu prosuo svojem.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Vjetru,
po Zraku, Oblaku, po jasnoj Vedrini,
i po svakom vremenu tvojem,
kojim uzdržavaš stvorove svoje.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestrici Vodi,
ona je korisna, ponizna, draga i čista.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Ognju, koji nam tamnu rasvjetljuje noć.
On je lijep i ugodan, silan i jak.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri i majci nam Zemlji.
Ona nas hrani i nosi, slatk enam plodove,
cvijeće šareno i bilje donosi.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po onima koji opraštaju iz ljubavi tvoje
i podnose rado bijede života;
blaženi koji sve podnose s mirom,
jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri nam tjelesnoj smrti,
kojoj nijedan smrtnik umaći neće.
Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu;
a blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj,
jer druga im smrt nauditi neće.

Mnogo vrjedinije od novca
Novac je nešto dobro.
Novac je za većinu ljudi
kruh i život,prijeka potreba.
Ali ako novac postane idol,
u svijetu raste smrtonosna džungla
i u srcima ljudi.
Ljudi pred novcem kleče i puze.
Ljudi radi novca počinju lagati,obmanjivati,
mučiti i ubijati.
Ljudi radi novca postanu vuci
koji zubima razidu jedni druge.
Pohlepa za novcem čini bezdušnim
i potkupljivim.

BITI DOBAR VRIJEDNIJE JE
NEGO PUNO IMATI.
KAKVI SMO,VAŽNIJE JE
NEGO ŠTO IMAMO.

Čovječe,ti si vrijedniji od tvog novca.
Tvoja vrijednost ne može se mjeriti novcem.
Najdragocijenije je ono
što nikad ne možeš dobiti novcem:
srdačnost,simpatija,priznaje,
privrženost,dom pun ljubavi,blago ,
naklonost,sućut prijateljstvo.



Sretni ljudi
Oni su slobodni od pohlepe i zahvalni za svaki dar.
Oni trebaju jako malo da bi bili sretni.
Oni imaju raj u svome,
u njega je čitav svijet dobro došao.

SRETNI LJUDI

Oni imaju široko srce i puno razumjevanja.
Oni svojim bližnjima daju prostora,
da jedan može biti takav ,a drugi onakav
i da svaki slobodno nađe
svoj ritam života.

SRETNI LJUDI

Oni hrabre jedni druge.
Oni su puni nade na granici života,
slobodni od strahova i požuda,
puni radosti zbog zaštićenosti
i sigurnosti besmrtna života.

SRETNI LJUDI
NISU NIKAD OPASNI LJUDI!


VOLIM TE,ČOVJEČE


Rijetka riječ:Volim te ,čovječe!
Vjerujemo li u nju,radjemo li joj se?
Ili ju držimo iluzijom,utopijom?

Vjerujem u novo proljeće svijeta.
Tada će ljudi,
tamo gdje uvijek vlada rat i nasilje,
odložiti svoje oružje
i doviknuti vidljivu ili nevidljivu neprijatelju:
''ČOVJEČE VOLIM TE!
Ne mogu te ubiti.
Ne mogu ti nanijeti nikakvo zlo.''

Vjerujem u more neslućenih mogućnosti.
Bogati će tada zastidjeti se svoga bogatstva,
odreći se imetkra i moći,
poći k siromasima i reći:
''Čovječe volim te.
Oprosti mi!Uzeo sam sebi previše.
Hoću sjesti s tobom za zvoj stol,
sa zajedničkim kruhom na njemu
i s cvijećem mira na suncu.''

Vjerujem u čudo,
kada ćemo u svakoj kući,
u svakoj ulici jedni drugima reći:
''VOLIM TE ČOVJEČE!
Hoću iz svojih usta izbaciti sve gorke riječi,
ispuniti svoje srce dobrotom i svoje
ruke prijateljstvom.''

VOLIM TE ČOVJEČE

Reci to tiječima
ili bez riječi.
Reci to smiješkom,
gestom pomirenja,
stiskom ruke
riječju priznanja,
zagrljajem,
poljupcem,
sa zvijezdom u svojim očima.
Reci to s tisuću malih pažnji,
svaki dan iznova:


''VOLIM TE ČOVJEČE!''



NASILJE NIJE NIKAKAV ODGOVOR

Stojimo pred jako velikom zadaćom.
Možemo ju riješiti jedino ako drugačije mislimo,
ako se rastanemo od ideja
o prevlasti vlasti i novca,
o smislu i oblikovanju života,
Naše ponašanje prema prirodi mora postati
prirodnije,
a naš odnos prema ljudima mora postati čovječniji.

Kako možemo promijeniti ljude?
Sigurno ne nasiljem,
To nas uči povijest svih nasilnih revolucija.
Nasiljem protiv nasilja uvijek znači više nasilja-spirala bez kraja.
Nasilje nikad ne donosi mir,osim mir groblja.
Nepravda ne može dokinuti neprevdu,
zlo ne može popraviti zlo.

TAMU SE NE MOŽE OTJERATI
TAMOM.
TO MOŽE JEDINO SVJETLO.

SAN O SRCU



Jedan svijet,jedna zemlja,
gdje nitko ne trpi nevolu,gdje ljudi svakodnevno
dijele ljubav i trpljenje,
Gdje su ljudi onovi jedne jedine pjesme,
svaki ton sa svojim
vlastitim zvukomm,u neiscrpnoj medlodiji mira
među ljudima.

Jedan svijet,jedna zemlja
gdje se sve svodi na mjeru čovjeka,gdje srdačnost
ispunjuje kuću,a ljudi nalaze ljudesku toplinu..
Gdje zdravi i bloesni,jaki i krhki,
mlađi i stariji pružaju jedni drugima
dom i zaštićenost.

Jedan svijet,jedna zemlja
gdje ima zanimanje za ljude ima prednost pred
političkim i gospodarskim i financijskim interesima,
gdje ima prostora za čuda prirode,za glazbu i ples,
za djecu i klaune.
Gdje ljudi mogu biti
sretni zbog sreće koja je besplatna.


JEDAN SVIJET;JEDNA ZEMLJA
S LJUDSKIM LICEM
S LICEM LJUBAVI!