Invazija apartmanskih mešetara na Valbandon traje već godinama, a lokalno stanovništvo, iako prilično ustrajno, dosad u toj borbi nije uspjelo ostvariti značajniju pobjedu. Graditelji apartmana brutalno su napali Valbandon sa svih strana potpomognuti ortacima iz Ureda državne uprave i lokalne samouprave, najprije Grada Pule, a potom i Općine Fažana. Najflagrantniji primjer radikalne apartmanizacije događa se na raskršću ulica Ulika i Lavanda, gdje je najprije sagrađena arhitektonska nakaza, od naroda prozvana »kineski zid«, koja je onda novim investitorima poslužila kao prototip buduće gradnje pod motom »Kako uništiti skladnu rezidencijalnu zonu i usput puno zaraditi«.
Istina, projekt je postao moguć tek kada je koncem devedesetih ukinut nadležni detaljni prostorni plan, nakon čega je na snagu stupio Prostorni plan Općine Pula, koji spomenuto područje uređuje na puno grublji način, dajući istovremeno državnim birokratima široke ovlasti za tumačenje planova i popratne aktivnosti.
Priča počinje 20. siječnja 2003. godine, kada su Ante Vrkljan iz Valbandona, Zvonko Morić iz Zagreba te Anka i Franjo Sijarto, vlasnici trgovine mješovitom robom »Granada« iz Kraljeve Velike kod Lipovljana, od voditelja Odsjeka za prostorno uređenja Ureda državne uprave Istarske županije M.R. zatražili lokacijsku dozvolu za višestambenu građevinu u Valbandonu. Regvat je prilikom izdavanja lokacijske dozvole bio više no velikodušan pa je investitorima obilato progledao kroz prste iako je znao da se najavljenoj gradnji protivi veća grupa okolnih građana kao i, barem deklarativno, Općina Fažana. M.R. je tako, slučajno ili ne, previdio da investitor nema dovoljan broj parking mjesta, da projektirana zgrada totalno odudara od okolnih, da su suglasnosti nadležnih komunalnih poduzeća i institucija potpuno nezakonite…
Naime, iz tih suglasnosti sasvim je očito da je investitor susjedima pokazao puno manji projekt sa samo pet stanova koji se nalaze na jednoj parceli. Primjerice, suglasnost Hrvatskih voda odnosi se na višestambenu građevinu s pet stambenih jedinica, a slično je i sa suglasnosti HEP-a koja je izdana na 27,5 kilovata, što je količina struje dovoljna za pet stanova.
Nakon što je dobila lokacijsku dozvolu, suvlasnica susjedne kuće Mira Šariri Busletta se odlučuje u lipnju 2003. godine na akciju te Ministarstvu prostornog uređenja šalje žalbu i prigovor tvrdeći da postupak izdavanja dozvole nije bio u skladu sa zakonom. U rujnu iste godine djelatnica Ministarstva Gea Kačer poništava Regvatovu lokacijsku dozvolu uz obrazloženje da je dozvola donijeta »temeljem nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja«. Kačer je poništila dozvolu jer je procijenila da Miodrag Regvat nije vodio računa o postojećoj okolnoj izgradnji »što čini upitnom pravilnu primjenu materijalnog prava«.
Mira Šariri Busletta je rješenje Ministarstva o poništenju dobila 17. studenog 2003. godine, ali njena je radost bila kratkog daha jer je dva dana kasnije u pošti pronašla novu lokacijsku koju je, očito dobro motiviran, Regvat ponovno izdao istim investitorima. On je u ponovnom postupku još jednom previdio sve ranije spomenute manjkavosti suglasnosti te bez traženja novih suglasnosti susjeda, na što je bio obavezan jer je projekt u međuvremenu mijenjan, još jednom izdao dozvolu. Šariri Busletta se ponovo žali, ali ovaj put drugostupanjsko tijelo, ponovo Gea Kačer, odbacuje žalbu. Iz njenog rješenja susjeda saznaje da je na terenu izvršen očevid kojim je utvrđeno da je objekt u skladu s okolnima, a kao ogledni primjerak uzeto je obližnje ruglo zvano »kineski zid«. Ogorčena susjeda odlazi Regvatu u Ured državne uprave.
- Mene i kćer primio je s podsmjehom tvrdeći da nam je poslao poziv za očevid koji mi nikad nismo dobili. Dodao je da ni on ne bi želio da mu se pored kuće takvo nešto sagradi, ali što on može. Tom prilikom nam nije dozvolio uvid u spis kao ni nekoliko mjeseci kasnije, kada je odbijanje obrazložio činjenicom da smo ih tužili te poručio neka nam sud da spis na uvid, ogorčeno opisuje Mira Šariri Busletta svoje susrete s državnim službenikom. Nezadovoljna takvim rješenjem u travnju prošle godine odlučuje se na tužbu Upravnom sudu koju je utemeljila na nedostacima dozvole, ali i grubim povredama same procedure donošenja. Istodobno traži i upravni nadzor za koji iz Ministarstva dobiva odgovor da nije moguć jer je predmet na Upravnom sudu. Ona potom skuplja preko 200 potpisa nezadovoljnih Valbandonaca koji od Općine Fažana traže zaštitu od, kako piše u peticiji, apartmanskih mastodonata.
- Međutim, očito je da ova vlast nema političke volje da o tome raspravlja, tako da je na općinskom vijeću izostala rasprava o zaštiti Valbandonaca od građevinskog terorizma, pa čak i o eventualnom donošenju odluke o mirujućem prometu, što bi nas makar malo zaštitilo od apartmanskog divljanja, priča Šariri Busletta.
Investitor Morić: Zbog njihovog kaprica prijavio sam ih građevinskoj inspekciji
- Štoviše, iako lokacijska još nije pravomoćna, u rujnu prošle godine dobivamo poziv na očitovanja u povodu izdavanja građevinske dozvole. Predmet je u ime Ureda državne uprave preuzela Marija Obad Vučina, a suprug i ja izražavamo protivljenje u 14 točaka na takvu građevinsku dozvolu. Obraćamo se i dvama građevinskim sudskim vještacima, ali oni odbijaju dati svoje mišljenje objašnjavajući da je dozvola toliko konfuzna i nejasna da ne znaju kako nam pomoći. Vučina Obad nas je izvijestila da je obišla teren u društvu investitora te utvrdila da su naše primjedbe netočne jer smo krivo izračunali brojke na temelju kojih tvrdimo da je projektirani objekt prevelik. Ona im u studenom prošle godine izdaje građevinsku dozvolu u kojoj potpuno ignorira naše protivljenje. Tada smo odlučili angažirati odvjetnika jer smo shvatili da smo u našim analizama i nastojanjima prilično naivni, smatra Mira Šariri Busletta, koja je o svom slučaju izvijestila Jerka Rošina iz Savjeta za prostorno uređenje Republike Hrvatske, ali i Županijsko državno odvjetništvo podnošenjem kaznene prijave. Susjedima nije pomoglo ni što je u međuvremenu stupila na snagu Uredba o zaštićenom obalnom pojasu, u koji, tvrde, spada taj dio Valbandona.
Trenutno se žalba na građevinsku dozvolu rješava u Ministarstvu zaštite okoliša. Susjedi su se putem odvjetnika Mateja Zubovića iz Pazina žalili jer prije donošenja dozvole nije održana zakonom propisana usmena rasprava i jer prilikom uviđaja na terenu nisu pozivani susjedi, već samo investitori. Također, u odnosu na sadržaj građevinske dozvole susjedi zamjeraju što u njoj nije formirana građevinska parcela niti su investitori priložili dokaz da uopće postoji građevinska čestica. Pogrešna primjena materijalnog prava dogodila se jer je projekt prekoračio lokacijsku dozvolu na način što je ona izdana za čestice 927/7 i dio 972/50, dok je građevinska izdana za obje čestice u cjelini. Osim toga, predmetne čestice se, tvrde, nalaze unutar zaštićenog obalnog pojasa u kojem se ne smije graditi dok nije donesen urbanistički plan uređenja.
- Izdavanje građevinske dozvole prije donošenja urbanističkog plana uređenja suprotno je zakonu jer se nova uredba ne primjenjuje samo u situaciji kada je građevinska dozvola izdana do dana stupanja na snagu uredbe, dakle 9. rujna 2004., objasnio je zaključno odvjetnik Zubović naglašavajući da je građevinska izdana u studenom 2004. godine.
U želji da razgovaramo s investitorima stupili smo u kontakt sa Zdravkom Morićem iz Zagreba, koji se na istarskom području bavi raznim građevinskim poslovima. Njegov pogled na cijelu priču je sasvim suprotan od susjedskog, a zajedničko im je što se i on žali na rad Ureda državne uprave.
- Mi smo s naše strane u potpunosti poštovali zakonsku regulativu i to u postupku koji se razvukao na više od dvije godine. Očekujem da će žalba susjeda na građevinsku dozvolu biti odbačena te da ćemo uskoro moći početi s radovima, izjavio je Morić. Na pitanje da pojasni zbog čega je u nekim suglasnostima njegov objekt opisan kao građevina s pet stanova, Morić je izjavio da se radilo o tipfelerima. Na pitanje kako je samo nekoliko dana nakon poništenja prve izdana druga lokacijska dozvola i zašto tim povodom nije ponovljen cijeli postupak ishodovanja suglasnosti budući da je projekt promijenjen, Morić je izjavio kako to moramo pitati Regvata, a ne njega. Međutim, nezadovoljan ponašanjem i ustrajnošću Mire Šariri Zdravko Morić je krenuo u protuofenzivu.
- Zbog njihovog kaprica prijavio sam ih građevinskoj inspekciji budući da su upravo njihovi objekti sagrađeni nelegalno, što je utvrdio i nalaz građevinske inspekcije kojim je naloženo rušenje. Nikad nikog nisam prijavio, ali ovo je prevršilo svaku mjeru. Glede protivljenja Općine Fažana dodao bih da su oni, ukoliko im nešto smeta, davno mogli usvojiti prostorni plan u kojem su mogli detaljnije regulirati prostorno uređenje. Zašto to nisu učinili nije moj problem, zaključio je Morić.
Izgleda da se i on, poput svoje oponentice, u cijeloj priči osjeća izigran, a nakon svega, na koncu ove ljudske drame nameće se gorak i simboličan zaključak da je u Valbandonu (Napuštena uvala) uzrok svih problema to što je scenu napustilo pravo, nakon čega su zavladali anarhija i zakon jačeg. (D.Majić)
»Kineski zid« kao model
Kakav je odnos službenika državne uprave prema urbanizmu najbolje se vidi iz obrazloženja u građevinskoj dozvoli u kojem je Marija Obad Vučina zaključila da projektirani objekt ničim ne narušava postojeći ambijent jer u ulici već postoje slični.
O objektu na koji se Regvat i Obad Vučina pozivaju već je pisalo u vašim novinama nekoliko puta, gdje je jasno napisano da je taj objekt sagrađen na samoj granici susjedne parcele. Naslov članka vaše novinarke je bio »Ni tri centimetra od susjedne parcele« Iako je i taj slučaj na sudu, Zoja Maljković Bačić, koju istražuje USKOK zbog izdavanja više spornih građevinskih dozvola, izdala je dozvolu i za to čudovište. Ona je potom, nakon što je iz Ureda državne uprave otišla iz poznatih razloga, izvršila i tehnički pregled iste zgrade. Taj je objekt, iako ima sve dozvole, totalno nagrdio naš kraj, a danas ga Regvat i Obad Vučina uzimaju kao uzor, zaključila je Mira Šariri Busletta. Tijekom jučerašnjeg dana nismo dobili odgovore na pitanja postavljena službenicima Ureda državne uprave Istarske županije.
|
