...FlowerOfTheDark... https://blog.dnevnik.hr/istinaboli

subota, 31.12.2005.

Sretna vam bila 2006.

Prošla je..napokon je prošla.. i dolazi nam nova. Ne znam za vas, ali ja joj se veselim.
Možda mi donese nešto novo, da razbije monotoniju. A možda bude ista kao i ova prije..tužna..

Bilo kako bilo, veselim se izazovu..a večeras ću se malo opustiti..zaboraviti na sve..kao da se nije ni dogodilo. Ne isplati se toliko živjeti u prošlosti.. Nekako mislim da će ova biti dobra..a i ako ne bude, nema veze..ide se dalje..



Sretna vam nova godina i neka vam se sve želje ostvare, neka ova bude bolja, veselija i uspješnija od prošle godine.. Svimaveliki pozdrav, i dobro se izludirajte večeras...

četvrtak, 29.12.2005.

Spoiled

Mislim da me malo razmazio. Nije toga bio svjestan. Zbog njega sam se osjećala posebno, nesvakidašnje, budio je ono najbolje u meni.

Uz njega sam se i bez šminke, s ogromnim podočnjacima osjećala kao prava ljepotica. Počela sam uživati u svoj toj pažnji koju mi je davao.. I razmazio me.. I mislim da sam upravo zbog njega podigla svoje standarde. Ne zadovoljavam se s bilo čime što mi naiđe, nego tražim uvijek ono nešto bolje..

Podigao je i moje samopouzdanje, jer je bilo predivno osjetiti toliku ljubav..
Za sve gore navedeno mu zahvaljujem.. Bez njega bi mi trebalo više vremena da to shvatim.
Sad samo žalim što nismo ostali prijatelji, jer takvu osobu kao što je on stvarno je teško naći..

...

Danas sam predvečer izašla malo van, na snijeg.. Bilo je predivno.. Sva ta tišina, i sva sjećanja su se ponovno probudila.. I on je bio u njima. On je uvijek u njima. Uvijek ga se sjetim kad mi je teško, sjetim se što bi mi on rekao, kako bi me utješio.

U zadnje vrijeme sam u nekoj velikoj depresiji, pa na žalost niti to ne pomaže, ali lijepo ga je se sjetiti..

srijeda, 28.12.2005.

Kad me ne vidiš..

Navečer, u svojoj samoći
dođeš mi tiho
i gledam te širom otvorenih očiju
vidim samo sjenu

Ne kažeš niti riječ
a onda nema niti sjene
hladno je..zagrliš me
ne osjećam te blizu

I s vremenom tvoja sjena blijedi
Je li ikad tvoje srce kucalo..za mene..

Kad se nemir uvuče pod kožu..

Osjećam se tužno.. u biti ne tužno, nego nemirno..

Danas je jedan od onih dana kad ne znam što bih sa sobom, a ne mogu pet minuta sjediti mirno..Ne znam, možda je to samo neki pms, ali stvarno mi je danas bio naporan dan.
Nisam prestala razmišljat niti punih pet minuta.
Najviše o svojim životnim izborima.

Nekako mi se čini da nijedna odluka koju sam donijela u životu nije bila ispravna. Počevši od dečkiju, pa do izbora fakulteta, i svega ostalog. Puna sam sumnji danas. Što ja uopće radim sa svojim životom? I zašto u svemu tome nisam sretna?

Niti stvari koje su me prije činile sretnom, sada me ne ispunjavaju zadovoljstvom. Na primjer, izlasci ili kava s best frendicom, dobar razgovor ili neki dobar film. Čak me niti glazba, jedna od mojih najvećih ljubavi uživotu, više ne veseli.

I onda se zapitam što nije u redu sa mnom?

Zašto toliko sumnjam u sebe, a trebala bih biti samopouzdana, i sigurna u sve, ili bar u nešto..
Ovako osjećam da ne pripadam nigdje, da ovdje nema ništa za mene.u mom životu. I sve me zbunjuje, i više ne znam niti što želim...

Ima li itko uopće odgovor na moja pitanja? I zašto me sve to toliko muči. Gdje sam u svemu tome nestala? I zašto sam se upće izgubila..

Koću li ikad biti zadovoljna ili ću jednostavno morati prihvatit činjenicu da ništa nikad neće biti dovoljno da ja budem zadovoljna?

Moja je duša nemirna, i srce me sve više steže.. Je li to samo bijeg od odgovornosti ili mi netko nešto želi reći...

utorak, 27.12.2005.

Sweet Child O'Mine

He's got a smile that it seems to me
Reminds me of childhood memories
Where everything was as fresh as the bright blue sky
Now and then when I see his face
It takes me away to that special place
And if I stared too long
I'd probably break down and cry

Sweet child o' mine
Sweet love of mine

He's got eyes of the darkest skies
And if they thought of rain
I hate to look into those eyes
And see an ounce of pain
His hair reminds me of a warm safe place
Where as a child I'd hide
And pray for the thunder
And the rain
To quietly pass me by

Sweet child o' mine
Sweet love of mine

Where do we go?
Where do we go now?
Where do we go?
Sweet child o' mine


Mislim da ga ova pjesma najbolje opisuje..nemam komentara..

ponedjeljak, 26.12.2005.

..Divan san..

Sanjala sam opet jedan san, onaj koji sam prvi put sanjala prije negdje tri godine..
Hodam ulicom, do svoje srednje škole, i sve je kao da još uvijek idem u srednju.. Penjem se na prvi kat. Svi su u razredu, pričaju, hodaju okolo, sat još nije počeo, vrata su otvorena a na vratima čeka On.. Priča sa jednim frendom iz razreda..a onda vidi mene..i prestane pričati i samo me gleda. Ne znam uopće kako sam u snu povezala sa svojom srednjom, kad s tim nema nikakve veze..

Hodam prema učionici, skidam šal..i onda ga vidim..i jednostavno zanijemim.. I buljim u te njegove duboke tamne oči, i želim nešto reći, ali riječi mi ne izlaze iz usta..
Ne sanjam ga često, ali svaki san u kojem je On ostaje u pamćenju, i ti snovi su tako lijepi da ih želim podijeliti sa cijelim svjetom, a ujutro se ustanem sa smješkom na licu jer sam ga opet vidjela..makar samo u snu..

I onda napokon dođem do daha, a on se nasmije, taj veliki, predivni osmijeh razvuče mu se preko cijelog lica, a ja stojim ispred njega kao ukopana. U tom trenutku onih ostalih trideset osoba, ona galama, oni glasovi, sve nestane..i samo smo nas dvoje..sami..

Tada se osjećam tako udobno, tako sigurno..I ne želim se probuditi, ne želim misliti, samo želim biti..s njim..

Onda napokon započnemo rezgovor. To je više govor tijela, a ja sam kao i uvijek smotrana, zatečena time što ga vidim, a smješak mi se ne skida s lica.

Opet smo zajedno, on leži na krevetu do mene, i drži me za ruku, igra se mojim prstima, i cijelo vrijeme dok me gleda, osjećam se kao da lebdim, a u trbuhu mi leti milijun leptirića, i obuzima me neka toplina.. I onda se on nagne nad mene i poljubi me nježno u čelo, zatim u obraz, a onda mi tako poljubi usne..i ne prestaje me držati za ruku i ljubiti..I sve je opet kao prije, a ja sam napokon sretna..

nedjelja, 25.12.2005.

Sretan Božić..

... nije Božić čestitka ni darovi skupi, već nešto što se ne kupi.. To je molitva i blagoslov od Boga da svatko još više voli bližnjega svoga...

subota, 24.12.2005.

Sretan Božić svima

Samo želim svima zaželjeti sretan Božić i nadam se da će vam bit ugodan i veseo..

petak, 23.12.2005.

With Arms Wide Open

Well I just heard the news today
It seems my life is going to change
I closed my eyes, begin to pray
Then tears of joy stream down my face

With arms wide open
Under the sunlight
Welcome to this place
I'll show you everything
With arms wide open
With arms wide open

Well I don't know if I'm ready
To be the man I have to be
I'll take a breath, I'll take her by my side
We stand in awe, we've created life

With arms wide open
Under the sunlight
Welcome to this place
I'll show you everything
With arms wide open
Now everything has changed
I'll show you love
I'll show you everything
With arms wide open
With arms wide open
I'll show you everything ...oh yeah
With arms wide open..wide open


If I had just one wish
Only one demand
I hope he's not like me
I hope he understands
That he can take this life
And hold it by the hand
And he can greet the world
With arms wide open...

With arms wide open
Under the sunlight
Welcome to this place
I'll show you everything
With arms wide open
Now everything has changed
I'll show you love
I'll show you everything
With arms wide open
With arms wide open
I'll show you everything..oh yeah
With arms wide open....wide open

Untitled...

Danas sam ustala rano, da mogu u potpunosti uživati u ovom svom prvom danu nakon dugo vremena kad ne moram brinuti o ničemu.. Dobro, to i nije baš točno jer ja kao žansko uvijek brinem i razmišljam. Jebiga, takav mi je mentalni sklop. Htjela sam napokon malo ljenčariti danas, pustiti mozak na pašu, ulijeniti se ispred televizora, izbaciti škembu i uz kokice i neki dobar film ubiti vrijeme ko u dobra stara vremena..

Ali ništa od toga.. Morala sam spremati stan.. I u tom svom žaru pospremanja, bacila sam se na svoju sobu, točnije svoj stol. Jednom je netko rekao da je to kao pospremanje tavan. Sam posao bio bi gotov za pola sata, ali nas uspomene zadržavaju.. I nakon mukotrpnog rovanja i pospremanja stvari naišla sam na jednu staru sliku. Slika je stara barem pet godina, a na njoj smo On i ja...zagrljeni, sa velikim smiješkom na licu, bez ijedne brige na svijetu, ludi jedno za drugim..

Gledala sam tu sliku barem 10 minuta onako tupo, blejala sam u nju i pitala se gdje je pošlo krivo? što sam napravila da zeznem stvar s jedinom osobom zbog čijeg su mi pogleda obrazi porumenjeli i uši zacrvenile? A valjda sam bila mlada i nisam znala što želim ni kako bi to ostvarila..

Tada smo bili djeca..a sada? Sada ne znam ni gdje je, kako izgleda i sjeća li me se još uopće.
A takav je valjda život. Taman kad misliš da si našla ono nešto za što se bar malo vrijedi boriti, zajebeš stvar i sve padne u vodu.. A onda se svaki put kad započinješ nešto novo, sjetiš da si zajebala, pa paziš da ne ponoviš stvar.

Duga je to priča s nama, i jednom, kad budem izrazito emocionalna, objavit ću je. Ali za sada ne..Za sada ću reći samo nešto malo o njemu. Moje trenutno stanje neke poludepresije pokvarilo bi sve. A imam tako lijepa sjećanja na njega. Uvijek izvuče osmijeh na moje lice kad ga se sjetim..

Promijenila sam se.. Možda i previše. Dosta sam toga prošla u životu, i ne bih baš rekla da sam zrelija, ali sam pametnija i možda malo samouvjerenija. Prošla sam kroz sve i svašta, a razočaranja nikad dosta. Možda baš zato toliko filozofiram, al jebiga, mora neko i to. Inače sam onako nabijena energijom, pozitivna, hiperaktivna ali danas me uhvatila neka melankolija ili nešto pa nisam ko inače. A mislim da je razlog On. Nije komad kao neki tamo Brad ili Orlando ili šta ti ja znam. On je kao Heath, kao Johnny, čudan i tajanstven.. On je On..Malo zvuči glupo što ga tako zovem, ali on je meni nešto kao Faca za Carrie ili Luke za Lorelai, ne znam u biti kako bi to opisala, ali ima nešto u njemu.. On je bolji je i od Face i od Lukea zato što je bio (makar kratko) moj...

Loša sreća

-"Ali..Ne razumijem..Zašto?! Što sam napravio? Jesam nešto krivo reko? Pa predobro nam je zajedno, ono mislio sam da je sve super... Zašto se sad zajebavaš sa mnom? Ne kužim, zašto?"

-"Zato što ja više ne mogu.. Mislim da si ti sve krivo shvatio, i ponašaš se posesivno.. nije mi više užitak provoditi vrijeme s tobom, sve mi je to postalo užasno teško i naporno.. Što je bilo, gotovo je i stvarno ne mogu više .."

-"Kako to možeš reći? Zar tebi uopće nije stalo.. I samo me ostavljaš..samo tako, kao da ti ništa ne značim.Kako možeš biti tako okrutna, tako pokvarena?!"

-"Kako možeš reći da sam pokvarena? kako misliš ostavljam te? Pa mi nismo zajedno, zar to tebi nije jasno?! Mislim da ovo više nema svrhe, i bolje je da ti kažem u lice što mislim, nego da te muljam.. Ti si mi najbolji prijatelj, ali ne osjećam ništa prema tebi. Ne želim biti s tobom i gotovo."

-"Koja si ti sebična kuja, samo misliš na sebe, i boli te kurac kog ćeš povrijediti.. Ti si najpokvarenija osoba koju sam ikad upoznao!! Fakat si pokvarena kuja, sebična kravetina..!!"

.....I tako je završio jedan od najneugodnijih razgovora u mom životu. Trudila sam se objasniti svom najboljem prijatelju da ne želim bit s njim, da ne mogu samo tako čovjeka kojeg doživljavam kao brata počet gledati durgačije, ono, preko noći..

Nemojte krivo shvatiti, nije ovo bio jedini takav razgovor, ali bio je posljednji. Svaki prijašnji put kad sam razgovarala s njim o tome, pokušavala sam mu objasniti, ali nikad nije čuo niti jednu riječ koju sam rekla. I toga dana mi je više dopizdilo, a inače nisam osoba koja se lako naljuti..

Al eto, jebiga, morala sam to napraviti..On je u svojoj glavi imao fiksnu ideju da smo mi zajedno, i bio je užasno posesivan, i ljubomoran na stvarno svakoga.. NIsam to više mogla podnositi. I izgubila sam prijatelja.

Ali što sam više razmišljala, shvatila sam da mi on u stvari nikada i nije bio pravi prijatelj, jer se družio sa mnom samo zato što je htio nešto više... Takvih prijatelja mi je dosta u životu.. Zbog njih mrzim ići na kave, na dejtove, općenito zbog njih ne volim sve što donodi hodanje, jer su se svi tako ponašali, a ja nisam s njima htjela ništa više. Možda sam jednostavno imala baš takvu sreću da naletim na ekstremne slučajeve koji jednostavno nisu shvaćali ne. Pa čak i kad sam imala dečka, nisu odustajali.

Na greškama se uči, i ja sam naučila dovoljno na svojima.. Ne sklapam prijateljstva s muškarcima tako lako, i ne vjerujem im slijepo. Veze su potpuno druga stvar, jer u pravilu, prijateljstva bi trebala biti jača od veze, i prijateljima bi se trebalo vjerovati.. E pa upravo u tome je problem. Kako možeš vjerovati nekome koji cijelo vrijeme ima neke skrivene planove i namjere?
.. e, pa sorry dečko, neće ići..

	prosinac, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Always

flowerofthedark@gmail.com

Linkovi

BLogiraj se

Forumiši

Ili čitaj...

Evening Falls
....ono..nemam riječi...žena je čudo...

Lothiriel
..zaljubljena do ušiju..

Missunderztood

Aibreann
....Barcelonaaa...;)

KoWaLsKi
..pravi filozof..

Christinnaa
...ludnica...

Samo san..:)
...vejy najs..

Spuky
...u zemlji srca...;)

Opis bloga

I am colorblind
Coffee black and egg white
Pull me out from inside
I am ready
I am taffy stuck and tongue tied
Stutter shook and uptight
Pull me out from inside
I am ready
I am fine

I am covered in skin
No one gets to come in
Pull me out from inside
I am folded and unfolded and unfolding
I am colorblind
Coffee black and egg white
Pull me out from inside
I am ready
I am fine