Marketing
..Divan san..
Sanjala sam opet jedan san, onaj koji sam prvi put sanjala prije negdje tri godine..
Hodam ulicom, do svoje srednje škole, i sve je kao da još uvijek idem u srednju.. Penjem se na prvi kat. Svi su u razredu, pričaju, hodaju okolo, sat još nije počeo, vrata su otvorena a na vratima čeka On.. Priča sa jednim frendom iz razreda..a onda vidi mene..i prestane pričati i samo me gleda. Ne znam uopće kako sam u snu povezala sa svojom srednjom, kad s tim nema nikakve veze..
Hodam prema učionici, skidam šal..i onda ga vidim..i jednostavno zanijemim.. I buljim u te njegove duboke tamne oči, i želim nešto reći, ali riječi mi ne izlaze iz usta..
Ne sanjam ga često, ali svaki san u kojem je On ostaje u pamćenju, i ti snovi su tako lijepi da ih želim podijeliti sa cijelim svjetom, a ujutro se ustanem sa smješkom na licu jer sam ga opet vidjela..makar samo u snu..
I onda napokon dođem do daha, a on se nasmije, taj veliki, predivni osmijeh razvuče mu se preko cijelog lica, a ja stojim ispred njega kao ukopana. U tom trenutku onih ostalih trideset osoba, ona galama, oni glasovi, sve nestane..i samo smo nas dvoje..sami..
Tada se osjećam tako udobno, tako sigurno..I ne želim se probuditi, ne želim misliti, samo želim biti..s njim..
Onda napokon započnemo rezgovor. To je više govor tijela, a ja sam kao i uvijek smotrana, zatečena time što ga vidim, a smješak mi se ne skida s lica.
Opet smo zajedno, on leži na krevetu do mene, i drži me za ruku, igra se mojim prstima, i cijelo vrijeme dok me gleda, osjećam se kao da lebdim, a u trbuhu mi leti milijun leptirića, i obuzima me neka toplina.. I onda se on nagne nad mene i poljubi me nježno u čelo, zatim u obraz, a onda mi tako poljubi usne..i ne prestaje me držati za ruku i ljubiti..I sve je opet kao prije, a ja sam napokon sretna..
Post je objavljen 26.12.2005. u 15:30 sati.