subota, 17.07.2010.
Veronika Vere
Zašto Veronika Vere, mnogi su pitali....
Kao praktičnoj vjernici, kojoj vjera daje nadu i ulijeva potrebnu snagu, uvijek sam utjehu i riječi nade pronalazila u Bibliji. U njoj sam nalazila utjehu kad su me bezrazložno klevetali, ponižavali, potcjenjivali me, podmetali mi i izrugivali me. U Bibliji sam i tražila riječi koje bi me razveselile kada sam željela izraziti zahvalnost Bogu zbog problema koje sam uspjela prebroditi, i kad bih se nakon pada uspjela podignuti. Osjećala sam se poput osoba u srednjem vijeku koje su progonili zbog vjeroispovjesti, zbog njihovih uvjerenja, zbog različitog mišljenja, zbog toga jer su tvrdili da je zemlja okrugla..... Osjećala sam se samom i nezaštićenom. Neizmjerno tužnom i razočaranom.
Često sam sebe uspoređivala sa Hasanaginicom, naročito u trenutku kad sam zbog silnih podmetanja, lažnih SMS-ova; objeda, i financijskog kraha koje su uzrokovale svakodnevne svađe u obitelji napustila svoj dom, i neko vrijeme morala biti sama, bez svojeg najvećeg blaga - svoje djece. Po prvi put u životu shvatila sam da je Hasanaginica istinita i da je moguće da majci pukne srce, jer je moje srce pucalo od tuge.... otkazivalo je....Toliko se napunilo žalosti, da sva ta silna žalost u njega više nije mogla ni stati.
Nitko nije mogao shvatiti što se u stvari događa i nitko mi nije mogao pomoći, jer se više i nisam usudila tražiti pomoć od bilo koga. Svaki put, kad bih nekome ispričala istinu i predočila dokumentaciju sve se okretalo protiv mene jer su osobe kojima sam se obratila ili u svemu vidjeli svoj vlastiti interes ili nisu htjeli stati uz mene jer su ovi drugi bili naizgled jači i moćniji. Tijekom svih ovih godina obišla sam sve ljude na vlasti za koje sam mislila da mogu pomoći da se zakon provede. Jer samo to sam tražila, sve drugo sam mogla sama. Samo da sudac i predsjednik suda provede pravomoćna sudska rješenje, provede brisovno očitovanje banke, da Policija postupi po kaznenoj prijavi i utvrdi počinitelja krađe koji je javno u novinama, predstavljajući se lažnim imenom prodavao ukradene strojeve, a istovremeno protiv mene pisao brojne anonimne prijave koje su sa faksa Vlade RH proslijeđene u Općinsko državno odvjetništvo. No svi su šutjeli.... dok me pomoćnik načelnika Policije izbacio iz policijske postaje tvrdeći da "sam mu se popela na vrh glave". Naravno da nisam odustala, sama sam pokrenula nekoliko građanskih parnica u kojoj su pred sudom svi tuženi izjavili da jesu kupili ukradene strojeve i vozila, od osobe koju sam prijavila, da je ta osoba uzela novac. Porezna uprava informirana je o tome da dotični nikada nije platio porez na dobit, porez na dodanu vrijednost, nije platio ništa, ni svoje vlastite dugove.... a kamo li obveze..... ali iz nekog nejasnog razloga zaštićen je poput kakvog državnog dobra od kulturne vrijednosti.
Nikad nisam tražila ništa drugo, osim da se postupi po zakonu.
"Pravda je učinkovita samo ako je pravovremena...." tako kaže Europski sud u Strasburgu. Što mi vrijedi pravda kad počnem hodati uz pomoć štapa, a prethodno mi koljena krvare od prečestog padanja.... Nigdje nisam našla nikog tko bi imao petlje provesti zakonske odredbe u mom slučaju, ali za provedbu nezakonitosti, toga je bilo.... to nikog nije bilo strah...
Ministrica pravosuđa je bila obećala.... no ništa se nije promijenilo.... Predsjednik Mesić je obećao.....tako je rekao kad sam ga posjetila i predočila mu dokumentaciju.....ali ništa se nije dogodilo.... Predsjednik Josipović je obaviješten, njegov govor me i potaknuo da opet javno istupim u nadi da se ipak nešto promijenilo..... no bojim se da je i ovaj put uzalud.... Premijerka Jadranka Kosor koja je istaknula da nema nedodirljivih....da se zakon mora provoditi....koja je uputila žene da ne budu Suzane nego hrabre i odvažne... nije mi niti odgovorila.....
Iz Europe su mi odgovorili. Svima sam uputila dopise na engleskom i njemačkom jeziku i dobila odgovore u roku od deset dana. Na žalost, i udruge koje se deklariraju kao udruge za zaštitu ljudskih prava i borbu protiv korupcije nemaju petlje da se protiv korupcije i diskriminacije bore. Oni također žive "na državnim jaslama" i ne žele nigdje javno istupiti ili bilo koga zaštititi. Pravdaju se, da su oni tu jednostavno da bi oštećene i diskriminirane uputili koja su njihova zakonska prava, a to znam i sama.... Zakoni su svugdje dostupni....
Zato Veronika.... jer sam poput Veronike iz Biblije, iskoračila ispred ostalog svijeta, bez straha od kamenovanja, bičevanja, ili odmazde u bilo kom obliku, kao Veronika koje je iskoračila i pobrisala Isusu čelo dok je nosio križ.
Veronika pobjednica...nadam se... jer to je tumačenje ovog imena na latinskom jeziku... kažu ono što želiš to će ti se i ostvariti, a ja želim biti pobjednica i želim pobijediti... tj. ne tražim puno, samo provedbu pravomoćnih sudskih rješenja koji stoje na stolu predsjednika suda već punih deset godina. Čak je i žalbe koje su trebale biti na Županijskom sudu prije pet godina zadržao kod sebe i niti jedna se ne rješava, sve su u ladici....u tih deset godina toliko se toga zbilo da više ne znam koje sudsko rješenje bi moglo nadoknaditi nastalu štetu
Vere - istina i pravda... životni moto koji slijedim.
Put istine, put pravde, put nade i vjere u dobro. Po tome imam ista načela kao i naš predsjednik Ivo Josipović, čiji je inauguracijski govor na početku moje knjige, koji mi se zahvalio na poklonjenoj knjizi i poželio mi sreću na promociji...... a sreća mi zaista treba... puno sreće.
Veronika Vere je i dvostruko W ili pobjeda - Wictory - koju se nadam izvojevati sa pravosudnim tijelima.
Duplo W je i simbol pod kojim sam rođena. Znak duple Vage, dvostruke pravde. U horoskopskom znaku Vage i u podznaku Vage.
Nada - kako se zovem nije više bila dovoljna za uspjeh, potrebna mi je pobjeda, istina i pravda - uz nadu to je dovoljno da uspijem.
Možemo li mi naći opravdanja za sebe ako se ne suprotstavimo kriminalu? Osim običnog kukavičluka? Kako ćemo jednog dana pogledati svojoj djeci u oči i priznati im da nismo poduzeli ništa, već smo se predali i prije bilo kakvog pokušaja da nešto promijenimo.
Svi smo mi dio kocke, koja kad se posloži čini jedinstvenu cjelinu, i ne bismo smjeli šutjeti kako je rekao predsjednik Josipović. Isto tako se iskreno nadamo, da niti naš predsjednik Josipović ni aktualni ministri neće šutjeti kad saznaju za postojanje kaznenih djela i za očigledne dokaze koji potvrđuju navode oštećenih.
"Hrabrost je ta koja pobjeđuje nepravdu, koja ostvaruje bolje, pravednije društvo, društvo u kojem svaki građanin ima jednaka prava i jednaku šansu da se školuje, zaposli, zarađuje, toliko da od toga njegova ili njezina cijela obitelj može pristojno živjeti, pravo da ima državu koja poštuje i štiti ljudska i druga prava svih svojih građana........"
Na žalost, pravda i pravosuđe su zakazali, a dok mi "istjeramo mak na konac" ili dočekamo pravdu, tko zna u kojim poznim godinama ćemo već biti. Ako ju uopće i uspijemo dočekati, jer pravda je najpoželjnija u ovoj našoj državi. Toliko dugo ju nismo vidjeli i toliko ju željno iščekujemo da je u mislima svakog od nas drugačija, teško da bismo ju već i prepoznali, nakon toliko puno nepravde.
Ideja o ljudskim pravima ima svoje korijene u grčkoj filozofiji antike i u religiji. Svi ljudi su pred Bogom jednaki. U staroj grčkoj filozofiji, dakle prije više od 2000 godina, razvila se ideja o jednakosti svih ljudi, ideja o prirodnom pravu koje pripada svakom čovjeku.
Nepromjenjiva prirodna prava čovjeka su ŽIVOT, SLOBODA I PRIVATNO VLASNIŠTVO. Svrha svake države je da štiti ta prirodna ljudska prava. Opća deklaracija o ljudskim pravima usvojena je i proglašena na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda 10. prosinca 1948. godine.
Ljudska prava i dostojanstvo čovjeka su nerazdvojivo povezani. Čovjek bez prava, ne može imati dostojanstva.
Dostojanstvo čovjeka je unutarnji i istodobno socijalni zahtjev za vrednovanjem i postovanjem koji pripadaju svakom čovjeku. Dostojanstvo pripada i nerođenom i mrtvom čovjeku. ako poštuje dostojanstvo čovjeka, država mora izostaviti sve što šteti tom dostojanstvu. Znači država mora stalno respektirati čovjeka kao osobu, ne smije od njega napraviti objekt koji stoji na raspolaganju za državno djelovanje i ne smije ga zloupotrijebiti kao sredstvo za postizanje cilja.
Borba za pravo i pravdu nije lak posao i izgleda kao borba s "vjetrenjačama" no sigurno je da ako se želi pomaknuti planina, mora se početi s "pomicanjem kamenčića".
Možda bi nadležna Vlast, rješavanjem ovog jedinstvenog slučaja u RH, koji će vjerovatno ući u povijest, zahvaljujući i između ostalog mojoj knjizi, početi pomicati planinu koja je balast na svim leđima građana ove zemlje.
Možda, ako pokažu dobru volju i trud da bar prouče o čemu se radi, i postupe po zakonu, možda uliju nadu hrvatskom narodu da pravda ipak pobjeđuje, da nade uvijek ima, i da nas ipak sve čeka jedna lijepa i svjetla budućnost, nakon što izađemo iz ove tame u kojoj već tako dugo živimo.
- 08:52 -
