Zov
U uhu jutros niotkuda
glas modro-siv prigušen smijeh
i koži zima gdje te nema
Da li si mislio na me
liježući poslije pijanstva
jesam li čula čežnju
poslanu nehotice
ili se samo moja podsvijest igra
ne dajući da zaboravim?
Pluskvamperfekt, dio n-ti.
|