Marač
Prevario me vjetar, znaš li to?
Bilo je okrenulo na jugo
i moje je srce zatitralo
(mišljah da tvoje jednako drhti)
Prostakušo - rekao si kradući stih - i plemkinjo
utopljen u mojoj koži
(mišljah da oni koji ne vole ne ljube tako čežnjivo)
Pala je riječ kao sječivo i ledio se metal među trbusima
ali ja vjerovah svome snu
a ne onima što su rekli: bježi!
I tako ostah čekajući
nepoučena prošlim bolom
da odeš nijemo
i tako bi
I tako opet
ronim
u svakodnevlje
U Zagrebu, s proljeća devedeset prve
Edit: možda ovako bolje dolazi do izDržaja što sam ja to htjela reći
|