Stiješnjeno
Šutljiva tuga je legla
u kolijevku sutrašnje kiše
Kao u kaplji malen je svijet
jer moja koža je moja granica
Prsti bi iz prstiju htjeli izaći
oči otići od očiju
samotnost poništava gravitaciju
tek koža okrhke drži na okupu
I ne znam zašto tuga iznenada
u ovu večer vruću od srpnja
kad se ljubav odavno odselila
i davno prošlo vrijeme žalovanja
|