ČESTIT BOŽIĆ SVIMA
POPLAVA HUMANITARNIH AKCIJA
22.12.2007.g.
BOŽIĆ 2007.g. Božićna zvona zvone na uzbunu. Zvone za sve one bez doma i krova, bez ruha i kruha. Zvone za sve one koji su ostali bez posla, za one koji rade, a ne dobijaju plaću. Zvone za umirovljenike koji imaju sramotno male mirovine od kojih nije moguće živjeti. Zvone za napuštenu djecu i svačija pogažena prava.
 
Hanuka, Bajram, Božić: Ovo su blagdani Svjetla triju velikih svjetskih religija koji su kalendarski vrlo blizu jedan drugome. Po definiciji su to i blagdani obilja i sve tri religije svojim sljedbenicima savjetuju da daruju siromahe i nevoljnike, zato se u ovim danima budi i savjest onih koji imaju dovoljno ili više nego što trebaju. Tako ovi dani postadoše DANI PRIGODNIČARSKIH HUMANITARNIH AKCIJA.
Svi mediji su se uključili u svojevrsno HUMANITARNO NADMETANJE, a televizijske kuće prednjače. Kao da se nadmeću tko će naći jadniji primjer na kojem će demonstrirati svoju velikodušnost. Gledajući ih mogla bih svoj bor okititi suzama umjesto sjajnih kuglica. Sva ta pompa oko aktualne bijede i tekućih nevolja te izdvojenih pojedinaca će trajati koliko i blagdanska euforija. Sve što dobiju brzo će se potrošiti i onda će ponovo potonuti u zaborav i svoju bijedu. Pita li se itko kako se zaista osjećaju ti ljudi. Pita li se itko bi li ovi ljudi bili u tako bijednom i potrebitom položaju da je svijet pravednije mjesto.
Trgovine koje organiziraju tzv. humanitarne prodaje, me stvarno ljute. Zar ne zarade dovoljno da od redovne zarade daju nešto u humanitarne svrhe?
Dok kalendarski Marija s Josipom tek hita ka Betlehemu, dok uređujem kuću i pripremam sve za blagdanski ugođaj mojih najmilijih, dok se branim od medijske buke koja izvikuje prigodnu humanitarnost, prisjećam se užasa sedmogodišnjeg djeteta u koje svi bulje dok prihvaća „humanitarni dar“.
Ja sam poratno dijete. Kad sam imala 7 godina u školi su dijeljene donacije djeci iz siromašnijih obitelji kamo sam i ja spadala. Zapala me prelijepa haljinica škotskog uzorka koja mi se doista sviđala, ali nisam mogla uživati u njoj jer sam osjećala strahovito poniženje zbog toga što druga djeca nekim čudom imaju sve što im treba, a moja obitelj propovijeda čestitost, a ne uspijeva osigurati ni najosnovnije za opstanak. Riskiram da me proglasite nezahvalnom, ali ja doista nisam željela da mi itko išta daje, željela sam samo da moji roditelji mogu normalno skrbiti za nas. Željela sam izbrisati zabrinutost s majčina lica i čuti oca kako se smije.
Nije li bit humanosti u tome da dopustimo da svi imaju za osnovne potrebe? Zar ćemo ubuduće socijalnu politiku voditi kroz HUMANITARNE AKCIJE?
Čestitka : „Čestit Božić!“ nije samo fraza, to je doista želja da svi provedu Božić na dostojan način, da si to mogu priuštiti, jer čest je i čast i dostojanstvo.
ČESTIT BOŽIĆ SVIMA
|
