KULTURA ČITANJA
OD PISCA DO ČITATELJA
08.11.2007.g. Prije novog posta zahvaljujem svima na izrazima sućuti i tihom razumijevanju što vas ne obilazim. Nastojat ću vas sve obići što skorije… Dragi moji, već duže vremena u svojoj elektronskoj dobivam povremene obavijesti sa raznoraznih adresa o svemu i svaćemu, poput onih reklamnih letaka koje dobijamo u kasliće i odmah spuštamo u kutiju ispod kaslića koje su brižni stanari postavili upravo zbog tog iritantnog smeća koje svakodnevno zatrpava naše poštanske sandučiće i samo poskupljuje proizvode koje ionako moramo kupiti bili reklamirani ili ne… Tako već neko vrijeme dobivam i obavijesti od Algoritma o njihovoj novoj produkciji. Kako sam već osvjedočeni knjigofil, njihovu uputu na kraju zadnje njihove pošiljke, koju ćete u nastavku moći pregledati: „Ako ne zelite primati KALIBRIRANJE , koje ce se bogatiti sve novijim i novijim sadrzajima, javite se!“ nisam uopće ozbiljno shvatila, jer su to rijetke obavijesti koje me doista i zanimaju. Kako vrlo malo knjiga mogu kupiti (kupujem u pravilu tek kad nešto pročitam i zaključim da to i želim imati na svojoj polici). Dakle do knjiga koje me zanimaju uglavno dolazim u knjižnici. No, dogodilo se da sam nedavno u biblioteci tražila jednu od knjiga koja je tako najavljena i i bila neugodno iznenađena. Obavijestili su me da su knjigu kupili, ali još nije stigla. Naivno sam upitala: „pa zar vama izdavači ne pošalju barem po dva primjerka iz svoje redovne produkcije? Zar ne bi to bila najbolja, najbrža i najjeftinija reklama? A i poticalo bi kulturu čitanja i pismenosti. „Sažalno su mi se nasmijali. Ma znam ja da je knjiga izdavaču samo proizvod, no, ne bude li kulture čitanja, za koga će proizvoditi, a kulturu čitanja treba poticati i razvijati na sve dostupne načine…. IMAM NEKOLIKO PITANJA ZA VAS: 1. Koliko čitate? 2. Kako dolazite do naslova koji vas zanimaju? 3. Vjerujete li tuđim preporukama? 4. Koliko na vas i na vaš izbor utječu reklame samih izdavača? 5. Vjerujete li preporukama prijatelja? 6. Kako ste doživjeli prikaze pojedinih naslova na mom blogu? 7. Pratite li redovito noviju izdavačku produkciju? 8. Čitate li domaće autore? 9. Mogu li domaći autori doći do izražaja u poplavi prijevoda? 10. Šta je toliko privlačno kod stranih autora? 11. Jesu li knjige još uvjek preskupe? 12. Jeste li pročitali neki od naslova iz ovog prikaza dole? 13. Mislite li kao i ja da bi izdavači kao reklamni potez trebali donirati knjižnicama barem po dva primjerka od svakog novog izdanja? Slažete li se da bi oni nestrpljivi koji ne mogu mjesecima čekati žuđeni naslov pohrlili u knjižare da ga kupe? A sada pogledajte prikaz nove Algoritmove biblioteke KALIBRIRANJE. Ovaj prikaz su nazvali: „Povremenik za redovito informiranje javnosti,“….povremenik i redovito su kontradiktorni. Ja bih to jednostavno nazvala: Tekuća produkcija ili najnovija produkcija isl. Pred vama su sve sama domaća imena. Koliko ih poznajete? Povremenik za redovito informiranje javnosti, br. 1, promrzli, 2000007. N(orth), E(ast), W(est), S(outh); biblioteka - probija put do srca MI OBJAVLJUJEMO DEBITANTE: 1. Andrea Pisac docekala je objavu svoje prve prave knjige, zbirke prica: „Dok nas smrt ne rastavi ili te prije toga ne ubijem“ ![]() „Dok nas smrt ne rastavi ili te prije toga ne ubijem“ prva je prava zbirka prica Andree Pisac (jer prva zbirka „Odsuce“ ne postoji ni u katalogu KGZ-a), sto je prilicno cudno za nekoga tko je poceo osvajati nagrade za knjizevnost i objavljivati vec sa sesnaest godina, a rodjen je jos k tomu kao Pisac. No cekanje se isplatilo, Pisac je postala spisateljica, njezina zbirka je zrela i zaokruzena cjelina. Dvanaest prica Andree Pisac pokusava govoriti o ljubavi. Ona zna o cemu govorimo kad govorimo o ljubavi: samo o pokusajima da se ona dosegne, o svim mogucim zaprekama koje valja savladati, jer jednom ostvarena Ljubav, kao i svako savrsenstvo – nema potrebe za govorom. Zato se ljubav u pričama Andree Pisac pojavljuje u nastajanju i nestajanju, u upornim pokusajima produbljivanja i odbacivanja lazi – zarucena je s Istinom. Temeljna situacija je poznata, slici nasim zivotima: izmedju Dvoje dogadja se svakodnevni sukob niskog intenziteta, ali osjetljiva tipkovnica – kakva je pod prstima Andree Pisac svaka – te napetosti s kojima se nevoljko suocavamo s lakocom ogoljuje i prokazuje kao drame s teskim i dalekoseznim unutarnjim posljedicama. Pritom su pokretaci «emotivnih ciscenja» u njezinim pricama odreda zene. Njezinim junakinjama kao da nije sasvim udobno u nasoj macistickoj i prijetvornoj kulturi, pa partnere cesto traze u muskarcima poniklim u drugim, rafiniranijim kulturama, ili u putovanjima, uvijek samo s jednim ciljem, ostvarenjem svojevrsne «emotivne telepatije» i strasti koju ona jamci. Gotovo antropolosko gustanje i pronicanje u rafiniranost ispod koje kljucaju bazeni strasti, osjetljivost na iskrenost, body language, kulturne nijanse i obicaji, finoca izraza i (st)rasna recenica, sve su to odlike prica Andree Pisac u kojima se tako lako rimuju dame i drame. Pricu Andree Pisac "Drkadzija" mozete u integralnom obliku procitati na linku: http://www.algoritam.hr/?m=1&p=proizvod&kat=592&id=118161# ![]() Andrea Pisac (Kutina, 1975.) je sa sesnaest godina osvojila nagradu na natjecaju za internacionalnu kratku pricu u casopisu Current. Nakon sto je diplomirala kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pocela je objavljivati radove u casopisima Knjizevna revija, Plima, Libra/Libera, Quorum, Tema i Zarez. Bila je jedan od pet autora koji su sudjelovali u prvom hrvatskom hipertekstu Mixal, Wenders i ja druzimo se u samoposluzivanju. Zbirka kratkih prica „Odsuce“ 2001. godine je objavljena kao nagrada za pobjedu na natjecaju Studentskog centra za najbolju debitantsku knjigu. Trenutno istrazuje antropologiju knjizevnosti i pise doktorat na Goldsmiths College, University of London. Njezini radovi ukljuceni su u Antologiju kratke price bivse Jugoslavije koju je izdao „Treci Trg“ iz Beograda 2006. Direktorica je projekta Writers in Translation u Engleskom PEN-u u Londonu. 2. Biblioteku imala je cast otvoriti knjiga: „Nebo su prekrili galebovi“ (stafeta prica osvijestenog komunalca) ![]() Zorana Tomica (ovdje mozete procitati intervju sa Zoranom Tomicem) «Nebo su prekrili galebovi», stafetni roman-prvijenac Zorana Tomica svojom fabulom luta (sub)urbanim pejzazima Velegradeca i okolice slijedeci njegove stanovnike – brbljave klosare, kurve u zrelim godinama, bescutne politicare, neshvacene homoseksualce, studente, depresivne uredske sluzbenice, smetlare... – i njihove price. No to lutanje, kao naizgled besciljna radnja, kako roman sve vise odmice, ispisivat ce sve jasniji tlocrt i portret Grada, price ce se usloznjavati a naizgledne slucajnosti ukidati, epizode serijalizirati, dok ne sine jedinstvena, iznenadjujuca «milenijska fotografija snimljena skrivenom kamerom». Velegradecku vrevu i moving, gradski kotao u kojemu se unatoc stalnom krckanju i previranju ne dogadja sinergija, tesko da je moguce dati drugacije negoli je to ucinio Zoran Tomic: stilski i tonom heterogeno – jer u babilonijadi narjecja i jezika prisutne su i tuzne i sretne sudbine – u konacnoj izvedbi – hrabro i uspjesno. «Nebo su prekrili galebovi» je roman ulica i njihovih profesionalaca, roman u kojemu se istraga i masta skladno dopunjuju. Citanje ovog romana je lako i brzo kao rolanje dugonogih ljepotica po asfaltu u kojemu ne nedostaju figure, opasni skokovi, strmine i zavoji, a u ciljnoj ravnini – iznenadjenje s «mirisom» ekoloskog univerzalizma. Do poglavlja iz romana «Nebo su prekrili galebovi» mozete doci na stranici: http://www.algoritam.hr/?m=1&p=proizvod&kat=592&id=117895 Zoran Tomic (1967.) proveo je prvih dvadeset godina zivota uglavnom na cesti izmedju Kastela i Splita. Sljedecih dvadeset provodi u Zagrebu, gdje uspjesno zavrsava studij anglistike i talijanistike. Prije nego sto se bavio –istikama, isticao se radom na utovaru cementa i vina, na poslovima cistaca brodova, pomocnika stolara i elektricara. Poslije se oprobao u trgovini, humanitarnom radu i prevodjenju. Trenutno je zaposlen kao politicki savjetnik. Svira gitaru u perspektivnom zagrebackom bendu. Suprug je Lori, a otac Ana-Mariji i Lauri. „Nebo su prekrili galebovi“ (stafeta prica osvijestenog komunalca) njegova je prva objavljena knjiga. 3. A dan-dva nakon knjige Zorana Tomica stigao je roman koji rezi, „Garaza“ ![]() Zdenka Mesarica Intervju sa Zdenkom Mesaricem mozete procitati ovdje „Eksperimentalno turisticko naselje“ nudi raznovrsnu i bogatu ponudu eutanazije i tretmana tijela nakon smrti. U okolici naselja, u kasti lokalaca kojima je zabranjeno slobodno kretanje i kontaktiranje s turistima, zivi devetogodisnji Binat. Jedini nacin da se Obitelj iscupa iz svog okruzenja Otac vidi u Binatovoj karijeri u extreme fightu. Binat odlazi u Garazu gdje dobiva ime Klijesta, bori se s Dzelatom, Damom, Kepecom, Biblijom... Prvi roman Zdenka Mesarica «Garaža» već svojim naslovom kao da rezi i upozorava, a autorskom samokontrolom i umijecem zapanjuje: potresan, mracan, hladan, sizifovski – on je cigla u zelucu, ispitivanje granice boli i Tijela. Vjerojatno je rijec o najsokantnijem i najmucnijem romanu, objavljenom, barem kod nas u posljednjih dosta godina, o romanu koji se uzima na vlastitu odgovornost i koji citateljsku i ljudsku odgovornost zahtijeva i provocira. Naime, svijet stvoren ovim romanom je svijet prijetece bliske buducnosti u kojoj su elementarni humani i socijalni obziri zgazeni u galopu profita, i to temeljito, na svim razinama: drustvenoj, obiteljskoj, individualnoj. Sve teme i motivi romana – eutanazijski turizam, gladijatorske borbe pod krinkom sporta, obiteljsko nasilje, eksploatacija djece, pedofilija, socijalna cementiranost i zapustenost – vec danas postoje, a trendovi njihova razvitka ne daju razloga za optimizam, pa je utoliko «Garaza» roman o buducnosti koja se vec dogadja i trazi odgovor. Citatelju, ako si hrabar, uci ces unutra, u Garazu. Do poglavlje iz romana Garaza mozete doci na stranici: http://www.algoritam.hr/?m=1&p=proizvod&kat=592&id=117894# Zdenko Mesaric (Zagreb, Nova godina 1977.) diplomirao je novinarstvo na Fakultetu politickih znanosti. Radio je kao novinar u rubrici „Medjunarodni nogomet“ u dnevnom sportskom listu. Posljednjih godina razvija tvrtku cija je djelatnost prodaja medicinske opreme. „Garaza“ mu je prvi objavljeni roman. * * * Vrlo brzo, u biblioteci izlazi: Marijana Ogresta: Koliko kosta gram (prije najavljivano kao „Jebanje za kunu“ (zbirka prica za brzi profit i dugo gustanje) ali smo se predomislili). Knjigu je ingeniozno ilustrirala Dunja Jankovic. Vidi slicicu i iscekuj knjigu za brzi profit i dugo gustanje : ![]() U NAJSKORO, u tvrdoj biblioteci , putokazu za dobru knjigu: Ivan Vidic: Violator / Ona govori – knjiga Onoga Kojega Ne Treba Posebno Predstavljati ![]() Violator se proteze od Ustanove za dusevno oboljele do vase sobe i glave A potom… moje dame i gospodo, cice, bone i efendije, faraoni i pisari, knjiga koja ce uzdrmati piramidalne temelje Bosne i Hercegovine: Emir Imamovic Pirke: Tajna Doline piramida (u potrazi za dokazima da su u Bosni i Hercegovini zivjela inteligentna bica) S poglavljima ciji naslovi govore vise od bilo kakvog infa: Dan MZ MgiD; Za sve je kriv David Beckham; Borba biljaka i vremena; Sta je NASA snimila u Visokom; Zatocenici trouglova ili sta djeca ne znaju o EU; Alternativnu historiju ne pisu pobjednici; Dijete teskih kostiju; Trokutasta pizza, Kleopatrin pupak i pivo za Tutankamona; Kad je bik dobio infarkt; Elvisova neopjevana ljubav; Nasa proslost: jucer, danas, sutra; Krastavi Turcin i ludi Jovo; Führer u Sibiru; Send and receive; Ostala je uvijek ista; Uloga krave u alternativnoj arheologiji; Kristalne lubanje sila; Kad mrtvi zapale; Raja s Atlantide i druge ugledne zvanice; Sto maraka je sto maraka, a Nikola je Plecac; Sat u koljenu; Velika karijera malog Dine; Piramido, ti ne rastes lijepo; Gosti zemlja – zrak; Faraonske ja sam krvi; Imam piramidu u avliji!; Vecer domacih rakija; Vikend u vrucici; Iz guzice u glavu i obratno; Covjek udaren u ranu; Smrt u koverti; Zemlja nek se trese; Jebes zemlju koja piramide nema Pametnome dosta, a za drevnim inteligencijama i piramidama se ionako jos traga! N(orth), E(ast), W(est), S(outh), razno: 1. Pogledajte kako je u prijestolnici filmske industrije, S.A.D.-u primljen film Dejana Sorka "Dva igraca s klupe" u New York Timesu, New York Sunu i Varietyju. Hvala na paznji… Hvala na paznji… Hvala na paznji… Hvala na paznji… Hvala na paznji… Hvala na paznji… Hvala na paznji… Hvala na paznji… Hvala na paznji… Hvala na paznji… Hvala na paznji… Hvala na ![]() Knjige posuĂ„â€ujem u knjiĹľnici iako ih relativno ÄŤesto i kupim. Algoritam (imam i u kvartu) mi je uz jednu malu knjiĹľaru (Veble) u staroj Vlaškoj omiljena knjiĹľara. U izboru se rukovodim preporukama prijatelja za koje znam da imaju ukus i interese sliÄŤan mome ali volim proÄŤitati i preporuke izdavaÄŤa, kritike u novinama i sl. Domaće autore rijetko ÄŤitam. (champs-elysees 08.11.2007. 09:02) Najviše ÄŤitam knjige iz knjiĹľnice, na preporuku knjiĹľniÄŤarke (jedne odreĂ„â€ene) ili na preporuku prijatelja i poznanika s kojima dijelim sliÄŤan ÄŤitalaÄŤki ukus. Dugo nisam ÄŤitala knjige domaćih autora, imala sma neku averziju-neobjašnjivu, ali otkako sam na blogu vidjela puno stvarno dobrih priÄŤa i pripovjedaka, sve ÄŤešće uzimam na ÄŤitanje i domaće autore. Kod tvog zadnjeg pitanja se slaĹľe, na oba. A knjige su preskupe. Ne za same knjige, nego za kupce. Od svih drugih stvari koje moram plaćati, reĹľije, prehrana, škola...šparam na knjigama. Kupim si tu i tamo neku koju bih volejla imati doma, ali vrlo rijetko. P.S. htjela sam ti izraziti sućut i svoje Ĺľaljenje povod smrtnog sluÄŤaja, ali kad kliknem dolje na komentare piše socket error. (trill 08.11.2007. 10:23) naviku ÄŤitanja sam stekla i nastavila do prije par godina. onda sam se ulijenila, pa nedostatak vremena i blablabalbal sve sami glupi razlozi. Pred kraj prošle godine sam ponovno odluÄŤila da se moram posvetiti ÄŤitanju jer ću inaÄŤe otupi zbog posla i zbog tog što se niÄŤim ne bavim osim brojkama a fale mi rijeÄŤi;) eto sad pokušavam mjeseÄŤno bar jednu knjigu proÄŤitat što je u biti puno s obzirom na naÄŤin i tempo Ĺľivota. Ă„Ĺšitam ono što me zanima-lagane knjige, djeÄŤje, ljubiće, trilere. Rijetko ÄŤitam po preporuci osim ako mi netko knjigu posudi. Naše pisce baš ne preferiram. Knjige veÄŤinom kupujem u knjiĹľarama-Algoritam mi je zakon(besplatna reklama) a što se tiÄŤe reklama za knjige-ah ÄŤesto mi dobro doĂ„â€u da se odluÄŤim koja je slijedeća knjiga na popisu za kupit. (Tibica 08.11.2007. 12:37) 2. Do naslova dolazim svakako! Od zanimljivog naslova, preporuke prijatelja do preporuke na TV-u ili Internetu. 3. Vjerujem! Puno! 4. Pa, ne bas jako, ali ne i malo... 5. Vidi pod brojem 3 6. Nisam proÄŤitao knjige koje si ti predstavila... Valjda nam se ukusi razlikuju... 7. Ne baš... Jedino kada znam da će izaći nastavak neÄŤega ili novi roman nekog pisca kojeg volim ÄŤitati 8. Pa, ÄŤitam, ali nekak mi se više sviĂ„â€aju ovi strani... 9. Ne znam 10. Neznam što, ali nešto je :) 11. Naravno!!! 12. Nisam 13. SlaĹľem se... Potpuno (Invisible kid 08.11.2007. 14:31) Zato jer sam Ĺľeljela, no i zato jer sam morala (knjiĹľevnost kao profesija), tako da su iza mene ostali iščitani svi klasici i inozemni i domaći, apsolvirani i memorirani u mojemu umu do posljednje stranice. Ne bi vjerovala kako se netko tko je gutao, doslovno gutao knjige, sada zadovoljava proÄŤitavši tekstove napisane virtualni perom mojih prijatelja. Da, zadovolajvam se time i u tome uĹľivam. Odmaram se ÄŤitajući zapise blogera. Toliko je istinskih literata ovdje meĂ„â€u nama,iako anonimnih ipak vrhunskih lirika i prozaika da je moja glad za dobrim štivom i više nego zadovoljena. No to ne znaÄŤi da neću posegnuti i za dobrim, starim papirom i naslovom koji me zaintrigira. Hoću i te kako ;o) R. (Dream_Maker 08.11.2007. 14:38) 1.Najmanje 2 - 3 knjige tjedno 2. Uglavnom kupujem ili posuĂ„â€ujem od prijatelja 3. Ponekad vjerujem 4. UtjeÄŤu ukoliko se radi o totalno nepoznatim piscima 5.Ponekad 6. jako lijepo i zanimljivo 7.Uglavnom neke domaće autore 8. Da 9. Itekako 10. Uglavnom cijena i naravno to što ima puno izbora, a ÄŤitanjem stranih knjiga raste nam i vokabular stranih rijeÄŤi što je uvijek dobro za odrĹľavanje neke razine jezika 11. Većini ljudi jesu, jer ako imaš plaću 2000 kn onda ti nije baš jednostavno odvojiti 150 kn za knjigu 12. Ne 13. Trebali bi donirati i više od 2 komada, i ne samo u Zagrebu, jer to u ukupnom izdanju, a isto tako oni koji imaju novca pa kupe neke knjige, kad ih proÄŤitaju mogli bi ih donirati knjiĹľnici ako nemaju namjeru sve skupljati (Isabel 08.11.2007. 15:35) Ă„Ĺšitam po 2-3 knjige mjesećno, preteĹľno stranih autora. Knjige biram sama i to po katalogu ili osobno odem u "Svijet knjige. NajÄŤešće tamo kupujem. Knjige ne posuĂ„â€ujem ni u knjiĹľnici ali ni svoje knjige ne dam. To su moji prijatelji. Bolesnik sam da mi netko krivo okrene stranicu ali ja po svojim knjigama obavezno oznaÄŤavam, podcrtavam... Imam nekoliko knjiga od izdanja Algoritma (Celestinsko proroÄŤanstvo i to sva tri djela plus i uvid u Celestinsko proroÄŤanstvo). Vidiš zaboravila sam imam i skoro sve one knjige koje su izlazile uz Jutarnji list, upravo mi kćer dobacuje da imamo i Gospodare prstenova triologiju. Nisam ni znala da toga toliko od Algoritma ima na mojoj polici. InaÄŤe oboĹľavam psihologiju, znanost pa i knjige o kartomaniji. Veliki pozdrav (ANCHI, i to je Ĺľivot ! 08.11.2007. 22:45) 1. Koliko ÄŤitate?Volim ÄŤitati.Ă„Ĺšitam u naletima potrebe i inspiracije.Ponekad 4,5 knjiga mjeseÄŤno,ponekad 2,3 paralelno,ponekad u guĹľvi kradem vrijeme da ÄŤitam barem 15 minuta uz kavu.Uvijek imam knjigu u torbi,pa ponekad ÄŤitam i u dugaÄŤkom redu u Fini ili hzzo-u. 2. Kako dolazite do naslova koji vas zanimaju?DoĂ„â€em u knjiĹľnicu ,uzmem neku knjigu koja me privuÄŤe sa police sa odreĂ„â€enim Ĺľanrom,proÄŤitam recenzije ,otvorim je nasumice da vidim što mi poruÄŤuje i na kraju pomirišem listove ,neke knjige divno mirišu.Ponekad odabirem knjigu i prema preporuci. 3. Vjerujete li tuĂ„â€im preporukama?Zavisi tko mi preporuÄŤuje knjigu.Imala sam nekad davno jednu prijateljicu koja me obogatila svojim preporukama.jedan prijatelj virtualac preporuÄŤio mi je tri knjige i sve tri se nalaze u kućnoj kolekciji. 4. Koliko na vas i na vaš izbor utjeÄŤu reklame samih izdavaÄŤa?Slabo. Algoritam volim. 5. Vjerujete li preporukama prijatelja?Vjerujem.Posebno odabranim. 6. Kako ste doĹľivjeli prikaze pojedinih naslova na mom blogu?Super.Odabrala bih garaĹľu i Koliko košta gram 7. Pratite li redovito noviju izdavaÄŤku produkciju?Ne baš.Na knjige naletim na razne naÄŤine. 8. Ă„Ĺšitate li domaće autore?Slabo. 9. Mogu li domaći autori doći do izraĹľaja u poplavi prijevoda?meni je svejedno ako mi miriši:) 10. Ĺ ta je toliko privlaÄŤno kod stranih autora?Izbjegavanje ratne tematike. 11. Jesu li knjige još uvjek preskupe?Mislim da ne ali na sajmovima bi svakako trebali spustiti cijene,. 12. Jeste li proÄŤitali neki od naslova iz ovog prikaza dole?Ne. 13. Mislite li kao i ja da bi izdavaÄŤi kao reklamni potez trebali donirati knjiĹľnicama barem po dva primjerka od svakog novog izdanja?da,naravno. SlaĹľete li se da bi oni nestrpljivi koji ne mogu mjesecima ÄŤekati ĹľuĂ„â€eni naslov pohrlili u knjiĹľare da ga kupe? Pozdrav! (OakGoblinfly 08.11.2007. 23:00) Pozdrav, Bocaccio (Bocaccio 09.11.2007. 00:19) 1. Ă„Ĺšitam (i oduvijek sam citala) jako puno u usporedbi s nasim prosjekom. 2. Vec odavno znam sto volim/e volim i prema tome se ravnam. 3. Ne radi se o tome vjerujem li tudjim preporukama ili ne, nego sto ti "tudjinci" citaju. NIsta mi ne znaci preporuka nekog, tko nema isti knjizevni ukus kao ja. 4. Mislila sam napisati vrlo malo, ali sam se predomislila. Nimalo. 5. Preporuke od prijatelja uglavnom ne trazim, jedino ako mi se cini da neku knjigu vrijedi procitati, pa upitam nekoga tko ju je citao sto misli o njoj. 6. Na ovo pitanje ne mogu odgovoriti, jer nikad ne citam reklame nijednog tipa. 7. Samo u podrucju koje me zanima. 8. Ne, osim oniih koji su mi zanrovski bliski. 9. Tesko, osim ako su jako kvalitetni pa samim time privuku citalacku publiku. 10. Ne radi se o dvojbi domaci/strani autor (bar to kod mene nije slucaj), nego jednostavno o zanru. Cak i ako je djelo knjizevno vrlo kvalitetno, necu ga citati ako mi nije po ukusu, ma koliku spisateljsku vrijednost imalo. 11. Za nase zivotne uvjete, da. 12. Nisam i ne bih, nije po mom ukusu. 13. Da, na taj nacin bi se definitivno profitiralo, a vjerojatno i privuklo siri krug citateljske publike - a i prodaja bi porasla. Osobno, ne vidim smisla u kupovanju beletristike, ma koliko dobra prica bila ili kvalitetan uvez. Jedna sam od onih koji kad jednom procitaju nesto, ne sicitavaju to jos 100 puta. Da si mogu priustiti, kupovala bih knjige za "stalnu upotrebu" - rjecnike, enciklopedije i slicno. (Tisucu x ja 09.11.2007. 12:20) pozzz (svaasta. 09.11.2007. 12:38) 2. u novinama, internetom, preporuka drugih, po naslovu filma, knjiĹľnica... 3. ako me naslov i generalna radnja zainteresiraju, posudit ću preporuÄŤeno 4. jako slabo 5. isti odgovor kao pod 3. 6. prvi sam put kod tebe, pa još nemam neko mišljenje 7. ne 8. jako slabo, ljetos me zainteresirao Ante Tomić jer ima stil sliÄŤam Kishonovom, a inaÄŤe sam proÄŤitala i BoĹľićev putopis. Starije autore smo ionako morali ÄŤitai za lektiru, pa mi se od njih dopao Ĺ enoa i M.J.Zagorka... 9. ako misliš na autore novijeg datuma, mislim da mnogi od njih nemaju previše inovativan pristup knjiĹľevnosti. Ili su isprazni, ili previše pesimistiÄŤni. Doduše, moĹľda je to mišljenje kod mene uvjetovano slabim poznavanjem tih autora. 10. Ă„Ĺšak i kad su isprazni, strani autori uvijek nude pogled u svoje kulture, koje su nerijetko puno zanimljivije. Isto kao da ÄŤitaš putopis, jedino što radnja zbilja moĹľe biti bezvezna. Dobar primjer je tzv. chick lit. 11. ovisi o knjizi, ali kad već postoje knjiĹľnice, ne moram kupovati baš svaku knjigu koja mi se ÄŤini zanimljivom. Nemam neku veliku kolekciju, uglavnom sam ih kupovala uz novine. InaÄŤe se velik broj knjiga precijenjuje, a ni PDV ne pomaĹľe. Svaka bi knjiga bez tog poreza bila za petinu jeftinija. 12. Ne 13. MoĹľda, ali mislim da je puno veći problem cijena knjiga. Ă„Ĺšisti primjer je "Gospodar prstenova". U Algoritmu mu se cijena kretala od 160-230 kn po nastavku, a uz novine sam ih kupila za 39 ili 49 kn po primjerku. Imajmo na umu da to djelo postoji već 70-tak godina i da je doĹľivilo nebrojena reizdanja. BTW. zadnja knjiga koju sam proÄŤitala je "Let iznad kukaviÄŤjeg gnijezda". Film nisam nikad gledala, ali me privukao naslov u knjiĹľnici. Knjiga je fenomenalna!!!!! PreporuÄŤam ÄŤitanje!!! ObiÄŤno biram knjige nasumce sa bilo koje police, otvorim ju na 2-3 mjesta i proÄŤitam pasuse. Ako mi se ÄŤini zanimljivom, posudim ju. Ili proÄŤitam saĹľetak na koricama. Tako me privukla i knjiga "Lempriereov rjeÄŤnik" ali ne mogu preći 30-i-neku stranicu. Zato ću ju vratiti i posuditi kad se budem osjećala spremnom proÄŤitati je. (wayti2 09.11.2007. 16:17) 2. Do naslova koji me zanimaju preteĹľno dolazim u knjiĹľnici u kojoj pratim novitete, ali i preko interneta gdje gledam ponudu, ali ÄŤesto odlazim u antikvarijat ili dobijem neki naslov na dar od prijatelja. 3.Nisam povjerljiva prema nepoznatim ljudima kad su preporuke u pitanju, jer ne poznaju moj ukus, ali mogu me eventuano zainteresirati. 4.Na mene ne utjeÄŤu reklame, doista nimalo, dapaÄŤe, ponekad zapravo imaju kontra efekt, do sada nisam kupila ni jednu knjigu koju su hvalili u medijima. 5. Preporuke od prijatelja uvaĹľavam, ponekad zavirim i preletim kroz sadrĹľaj, pa vidim da li me zanima. 6.Prikaze na tvom blogu sam doĹľivjela u pozitivnom smislu, jer me općenito tematika vezana uz blog zanima 7.Pratim recimo to tako priliÄŤno redovito noviju izdavaÄŤku produkciju. 8.Ă„Ĺšitam starije domaće autore koji su mi dragi, novije ne ÄŤitam previše, jer sam uvjerenja da pokušavaju otkriti toplu vodu, u što sam se uvjerila ponekim sluÄŤajnim ÄŤitanjem, rijetko ÄŤitam noviju generaciju pisaca. 9.Dakako da domaći autori mogu doći do izraraĹľaja, ali je bitna kvaliteta, koju naĹľalost baš i nemaju, bar ne po mom skormom mišljenju. 10. Nije poanta u tome da su strani autori privlaÄŤni, već definitivno i iskljuÄŤivo ovisi samo o kvaliteti, u tom smislu je dosita nebitno tko je autor, domaći ili strani. 11.Knjige u biti više i nisu preskupe, ÄŤak bih rekla da su nam dostupnije no ikad, pogotovo s razno raznim popustima, sajmovima itd. 12.Dolje navedene autore nisam proÄŤitala, niti jednog, ali sam upoznata s njihovom ponudom. 13. Vjerujem da bi se u knjiĹľnice trebalo donirati barem dva primjerka, jer tako definitivno postiĹľu bit, a to je ÄŤitanost, a zatim i reputaciju, te u budućnosti i bolju prodajnu uspješnost, i vjerujem da bi tako neki nestrpljiviji otišli u knjiĹľare i kupili primjerak, sama sam takva. (Uranova Pikula 09.11.2007. 18:38) A ove knjige koje sad idu uz novine, uzimam samo one klasiÄŤne naslove. Bilo bi šteta ne iskoristiti pristupaÄŤnu cijenu. Jer ja, ne patim na uvez, nego na sadrĹľaj. OboĹľavam knjige i nikad mi komp neće zamijeniti zadovoljstvo i naviku ÄŤitanja... Pozdrav :))) (fanny 10.11.2007. 00:05) i meni, kao studentu knjiĹľevnosti, ovaj post mnogo koristi! (komplex 10.11.2007. 11:14) Ipak, ne vjerujem preporuci izdavaÄŤa..ma kako god ona bila dobro sroÄŤena ili izreklamirana (Tarja 10.11.2007. 12:42) 2. Uglavnom u knjiznici, ali cesto kupujem. 3. Uglavnom vise vlastitom ukusu. 4. Prilicno, moram priznati... kad vidim da se o nekoj knjizi mnogo pise, pozelim je procitati da vidim u cemu je stvar. 5. Kako kojima. Ovisi kakav im je inace ukus. 6. Tu se moram ispricati, ne zalazim ovdje cesto pa ne znam. :( 7. O, da. :D 8. Slabo, ne odgovaraju mi. Znala sam jedino citati Tomica i Pavlicica, ali... 9. Mogli bi ako su dobri, ali u zadnje vrijeme mi je sva hrvatska literatura zvakanje prazne slame. Nekako prazna. 10. Kvaliteta. Mislim da je stvar u tome sto u moru stranih pisaca, koji vjerojatno nisu svi dobri, nasi izdavaci odaberu samo one najbolje (ili najprivlacnije sirokoj publici) koje kasnije nude na nasem trzistu prevedene na hrvatski. 11. U globalu jesu, ima ih cak i po 250, 300 kn sto je stvarno previse. Ali neke izdavacke kuce su osmislile jefitinije biblioteke, sto mi je jako drago. Kako bi inace ljude privukli knjizi ako su skupe? 12. Nisam, ali me ova prva jako zaintrigirala zbog naslova koji mi se jako dopada :D 13. Da, to bi bio hvalevrijedan potez. I znam da bi usrećio mnoge. (DsK 11.11.2007. 10:32) 03.11.2007., subota
- 22:43 -
Komentari (30) -
Isprintaj -
#
A te spiritus noster devoratur et nostra anima capitur PoÄŤivala u miru (Invisible kid 04.11.2007. 09:53) .Nezapamcena snaga koja pokusava prkositi cak i smrti (zelja da se dozivi ili vidi netko...poznat mi je iz vlastitog zivota...).. .San u kojem "osjecamo" odlazak nekoga..(imala sam ga kao ti...ali osoba me pokusala "uzeti" sobom, hvatala za ruku i zvala.. otvorila sam oci..osjecala "strah", nisam jos htijela ici..i znala sam sta cu cuti kada je telefon nakon toga zazvonio u noci..:-(...).. Nadam se da je nasla MIR u dusi... Topli pozdrav sa sjevera.. (ledynada 04.11.2007. 11:28) Neka druga Evina baka poÄŤiva u miru.Tebi veliki pozdrav (Ĺľubor vode 04.11.2007. 14:27) Jako si je lijepo ispratila, toplo i sa osjećajima; gotovo mogu osjetiti tanašne niti zvjezdane koprene kojom si je obavila na njenom putovanju onstran našeg bivanja. Ne poznajem Ljiljanu, ali je kroz tvoje rijeÄŤi osjećam... Ĺ˝elim joj kratko i lagano putovanje i neka je anĂ„â€eli ÄŤuvaju. A svima vama koji ste ostali tugovati za njom šaljem jako puno ljubavi i svoju današnju misao ispunjenu molitvom šaljem u vaše domove. Mislim na vas! (Irnan - NPZ 04.11.2007. 15:48) *pruzha ruku* zhao mi je. (sve drugo shto bih mogla rechi chini mi se ispraznim.) (I am Yours 04.11.2007. 21:03) mir gospodnji bio sa njom... (magdalena 04.11.2007. 22:50) Trag srca ostavljam ti. R. (Dream_Maker 05.11.2007. 10:07) Sad Irida, na tebi ostaje da Evu voliš duplom ljubavlju...i da joj ovo ispriÄŤaš kad malko naraste (Elyca 05.11.2007. 11:47) sve je više odlazaka... besmislenih, preranih... iskreno suosjećam (Vitae... 05.11.2007. 21:20) ne placem..samo mi je teskobno nekako.... pozdrav jedan (stillhoping 05.11.2007. 23:13) biti ću iskrena potekle su mi suze ganuća tuĹľno je to do beskraja ali lijepo je to što tvoja snaha ima tebe pa Ĺľelim Vam da Val boli i tuge koji vas zapljuskuje sada što je moguće prije udalji se od Vas sve....dalje i dalje..... a sjećanje na Ljiljanu će trajati vjeÄŤno pozdrav s otoka (saraja azra 06.11.2007. 09:58) Laka joj zemlja, vjerujem da ćeš ti biti - baka za obje :))) (fanny 06.11.2007. 14:55) Pratim Vaš blog već mjesecima....inspirativan, edukativan i onako...protkan svjetlošću bezuvjetne ljubavi...jer Vi znate voljeti sve ljude, svaki kamen, biljku....zar ne? I have thought from you so much.... Blessed be! (...Like spiders across the stars... 06.11.2007. 17:21) 02.11.2007., petak
- 13:06 -
Komentari (27) -
Isprintaj -
#
kako se ova slika uklopila u dizajn bloga osobno već dugo je gledam ali jednostavno ne ide uz moje blogovske boje ovo kod tebe je fantazija oporuka je odliÄŤna a zaista mi nije jasno radi ÄŤega se ne bi mogao pepeo po zadnjoj volji-oporuci baciti tamo gdje je to za Ĺľivota ÄŤovjek poĹľelio osobno bi ograniÄŤila samo na postojanje oporuke tj vjerodostojnog dokaza o volji za Ĺľivota da ne bi pojedinci (opaljeni krpom u glavu) poÄŤeli svoje pokojne razbacivati bez reda i svugdje a volja bi se normalnog ÄŤovjeka koji to tako Ĺľeli morala moći ispuniti ne vidim tu ništa ni protuzakonito ni nemoralno i ÄŤak mislim da bi ustavni sud oborio i ukinuo takvu odredbu tj. da se ne moĹľe pozdrav s otoka (saraja azra 02.11.2007. 13:56) Molim i tebe da to kaĹľeš svojoj djeci - misli na svoje potomke! (Invisible kid 02.11.2007. 14:19) mogu li ga ja prepisat???....samo bi dodala ime pjevaÄŤa i pjesmu koju će pjevat ...iako ima naÄŤina! Moja je baka, mom sinu kad je imao 9 godina dala 50 DEM da joj nosi kriĹľ na sprovodu. Kad je ona umrla (mali mi je tada imao 18 godina) nastao je cijeli meteĹľ kad je došao u odjelu i rekao: Gdje je taj kriĹľ, loš je, ne izgleda dobro.....- tada je nastala panika jer su mislili da mali to govori od tuge što mu umrla prabaka i donesu mu kriĹľ iz Trogirske katedrale...koji mu, normalno, nisu dali da nosi jer je bio zlatni i imao je umjetniÄŤku vrijednost. Onda je on onako širokih ramena, samo otpuhnio tipa iz Katedrale i rekao: makni se, to ja nosim za svoju baku...poslije je priznao da je i novac za to dobio ...dakle bako....sredi to s unucima, a oni će već nać naÄŤina :-)) (Elyca 02.11.2007. 21:44) mogla bih prepisati tvoj testament s promjenom da bih se voljela naći iznad modre puÄŤine pa nek' me vali odnesu gdje nisam bila, a Ĺľeljeh... No , i Vedran dobro kaĹľe... moĹľda je još malo prerano... ili je to uvijek...tko bi znao.. Osmijeh i topli pozdrav (Vitae... 02.11.2007. 23:56) Djeca znaju upute, sliÄŤne su tvojima: kremiranje obavezno jer neću da me crvi jedu, neću da se raspadam. pjesma Hari Mata Harija "Spavaj mi spavaj..." cvijeće neću, neka popiju piće nakon ceremonije. (ANCHI, i to je Ĺľivot ! 03.11.2007. 01:32) tamo gdje dunav ljubi dravu ... (rU 03.11.2007. 07:58) Groblje je pritajeno sjajilo od brojnih svijeća i elektriÄŤnih lampiona, miris krizantema širio se vlaĹľnim zrakom...a nigdje nikoga da toj slici da ljudski ton. A juÄŤer je bio taj dan kad se ide posjetiti svoje preminule, juÄŤer je bio Dušni dan! Odjednom mi se sve uÄŤinilo groteskno i komercijalno. Ljudi hrle na groblja na Sve Svete zato što tada imaju slobodan dan i što svi idu i što Bozanić sluĹľi misu u 16:00 a ne zbog svojih mrtvih. (Tara 03.11.2007. 09:33) Ja sam već odavno dala sve instrukcije u sluÄŤaju da se to desi naglo, a doista ne bih htijela da se moje dijete , unuci , osjećaju nelagodno jer ne stignu na neki odreĂ„â€eni dan na sumorno groblje, ne Ĺľelim da troše lovu na preskupo cvijeće jer mi to više ništa neće znaÄŤiti ali sjećanje na mene , moĹľda s ljubavlju - uÄŤinit će me besmrtnom ! PS. Nije istina da se posmrtni ostaci ne smiju prosipati na javnim površinama.Na zagrebaÄŤkom krematoriju postoji posebno mjesto za to , sunÄŤana livada. I ja sam nekoga svoga tako ispratila. Ali ja ne Ĺľelim niÄŤije društvo pa moj sin ima zadatak da to uÄŤini krišom ! (lobotomya 03.11.2007. 15:00) 1999. preminuo je moj svekar. Ĺ˝elja mu je bila da ga kremiramo. On nije poput Vas izrazio Ĺľelju da njegov pepeo prosipamo no svejedno mi nismo mogli uopće doći do urne. Iz krematorija smo mi (sin i nevjesta pokojnika) svojim autom htjeli odvesti do grada u kojem će biti pokopan (nismo iz Zg, a samo je tu krematorij u Hr) no nisu nam dali urnu s pepelom, jer to sve mora ići sluĹľbeno, popraćeno papirima itd. do grada i groblja na kojem se vrši pokop. Normalno sve se to mora platiti. Evo to je naše iskustvo od prije 8 godina. ZnaÄŤi ne postoji mogućnost (barem tada nije) da se osobno vrši prijevoz urne, ustavri da je bilo tko preuzme iz krematorija osim ovlaštenih pogrebnih poduzeća, a onda oni vrše i ukop. MoĹľda se nešto promjenilo, ali tada se definitivno nije moglo razasuti pepeo pokojnika niti se uopće moglo dobiti urnu s pokojnikovim peplom. (Timi 03.11.2007. 15:40) ovo o zakonu nemam pojma (slatko grko 03.11.2007. 19:04) A ko će mene još išta pitat... (sewen 03.11.2007. 22:01) ![]() Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.
Dnevnik.hr
Opis bloga
|