sedmodnevni spiritualni program
02.11.2007., petak
TESTAMENT
Moj testament uz DAN MRTVIH
02.11.2007.g.  Kad umrem ne želim nikakvu grobnicu. Ne želim spomenike ni vijence. Ne želim da se moja djeca moraju zadužiti da bi me pokopala. Ne želim da svake godine u ove dane odlaze na mjesto (groblje) gdje mene ionako nema. Ne želim biti hrana crvima.  Kad umrem želim da me kremiraju.  Na kremiranje neka dođu svi koji žele. Želim svećenika, ali nekog široke duše, nikako nekog uskogrudnog dogmatika. Vatra je sveta i čista.  Neka svatko donese samo po jedan cvijet.  Moj pepeo odnesite na najzeleniju livadu koju nađete i razaspite ga na sve četiri strane svijeta. Na tom zadnjem oproštaju neka se okupe samo moji najmiliji i dok me izručuju vjetru i zemlji neka se prisjete svih naših zajedničkih tuga i radosti. Želim da me vjetar raznese na sva mjesta koja za života nisam stigla obići. Rast ću u svakoj travki, cvjetati u svakom cvijetu, treperiti u svakom listu, spavati u svakom kamenu i svakom zrncu pijeska.  Na svaku godišnjicu moje smrti neka se moji mili okupe i slave život i to što još imaju jedni druge! Neka daruju cvijeće jedni drugima umjesto da ga nose na groblje. U spomen na mene neka zapale samo jednu svijeću uz kiticu ljubica (ako ju nađu).  Neka se taj dan prisjete da će moja duša zauvjek pjevati s njima u njihovim veseljima i tugovati s njima u njihovim žalostima. P.s. Kažu da je zakonom zabranjeno posipati pepeo na javnim prostorima. Šta vi znate o tome? Znači li to da će to moja djeca u tajnosti morati napraviti? Kako se onda ispoštuje želja mornara da ih se po smrti izruči moru kojem su cijelog života pripadali? More je također javni prostor. Treba li za to posebna dozvola? Gdje se dobija? Tko je ovlašten da o meni odlučuje i nakon smrti? |
- 13:06 -
Komentari (27) -
Isprintaj -
#
prvo moram kazati da sam danas zadivljena
kako se ova slika uklopila u dizajn bloga
osobno već dugo je gledam ali jednostavno ne ide uz moje blogovske boje
ovo kod tebe je fantazija
oporuka je odlična a
zaista mi nije jasno radi čega se ne bi mogao pepeo po zadnjoj volji-oporuci baciti tamo gdje je to za života čovjek poželio
osobno bi ograničila samo na postojanje oporuke tj vjerodostojnog
dokaza o volji za života da ne bi pojedinci (opaljeni krpom u glavu) počeli svoje pokojne razbacivati bez reda i svugdje a volja bi se normalnog čovjeka koji to tako želi morala moći
ispuniti ne vidim tu ništa ni protuzakonito ni nemoralno
i čak mislim da bi ustavni sud oborio i ukinuo takvu odredbu tj.
da se ne može
pozdrav s otoka (saraja azra 02.11.2007. 13:56)
Ja sam rekao svojim starcima da me ni slučajno ne kremiraju, jer to utječe na globalno zatopljenje, a vrlo sam osviješten o tome!
Molim i tebe da to kažeš svojoj djeci - misli na svoje potomke! (Invisible kid 02.11.2007. 14:19)
............neznam zakonske norme................lip testament...... (katrida 02.11.2007.
17:58)
Potpuno se slažem, najbolje kremirati pokojnika, a ne ga pokapati i onda nositi skupe bukete na nepotrebni mramor. (Beauxarts 02.11.2007.
18:48)
Jednostavnost mi je po tom pitanju važna. Što se tiče pepela , a tko bi jedan takav čin mogao doista i vidjeti ( a onda i sankcionirati)? Ne bi bilo dokaza....sve bi se ionako rasulo kako i treba :) (on.off.lutkica 02.11.2007.
18:55)
hay sorry sto se nisam dugo javljala imala sam nekih problema pa nisam stigla ajd svrati do mene?? pusaaaa posjeti me iako si bila sam jednom (northgirl... 02.11.2007.
20:00)
preljep testament....ali se testament otvara nakon pokopa :-((
mogu li ga ja prepisat???....samo bi dodala ime pjevača i pjesmu koju će pjevat
...iako ima načina! Moja je baka, mom sinu kad je imao 9 godina dala 50 DEM da joj nosi križ na sprovodu. Kad je ona umrla (mali mi je tada imao 18 godina) nastao je cijeli metež kad je došao u odjelu i rekao: Gdje je taj križ, loš je, ne izgleda dobro.....- tada je nastala panika jer su mislili da mali to govori od tuge što mu umrla prabaka i donesu mu križ iz Trogirske katedrale...koji mu, normalno, nisu dali da nosi jer je bio zlatni i imao je umjetničku vrijednost. Onda je on onako širokih ramena, samo otpuhnio tipa iz Katedrale i rekao: makni se, to ja nosim za svoju baku...poslije je priznao da je i novac za to dobio
...dakle bako....sredi to s unucima, a oni će već nać načina :-)) (Elyca 02.11.2007. 21:44)
Uistinu lijep testament, draga Irida! Lijepo bi bilo kad bi se želje živih, koje su izrazili još za života, a u svezi s njihovim posmrtnim ostacima, poštovale i nakon što napuste fizičko tijelo. Bilo bi to predivno, uistinu ljudski, ali kako se ne poštuju neke najelementarnije želje i potrebe ljudske za života, na isti se način drugi ljudi oglušuju o naše želje i nakon naše smrti. No ako bi već naši najmiliji i htjeli ispuniti nam želju, onda se glavonje i glavonjice na vlasti ponašaju kao gospodari života i smrti pa propisuju neke stroge zakone po kojima nam ni ono malo praha preostalog od nas ne smiju razasuti po najmilijim stazama, kojima smo kročili tijekom života.Vjerojatno misle da je dovoljno što plinoviti sastojci od izgaranja našeg tijela odlaze u Zemljinu atmosferu. Hoćemo li se zadovoljiti time, ako smo već odlučili biti kremirani ili ćemo pokrenuti prosvjed za promjene u zakonima? Volio bih da moje tijelo ipak bude ukopano. Neka crvi obave svoj posao. Ali još je možda prerano razmišljati o tome i u tvom i u mom slučaju? Ha? Ma neka čine s mojim tijelom najbolje što znaju i umiju! "Prosta im bila moja ljubav živa!" (vedjak 02.11.2007.
21:46)
I ja se grozim postati točka u jelovniku debeljuškastih crva...
mogla bih prepisati tvoj testament s promjenom da bih se voljela naći iznad modre pučine pa nek' me vali odnesu gdje nisam bila, a željeh...
No , i Vedran dobro kaže... možda je još malo prerano... ili je to uvijek...tko bi znao..
Osmijeh i topli pozdrav (Vitae... 02.11.2007. 23:56)
Plačam nekoj udruzi pa moja smrt nebu nikoga lupila po đepu.
Djeca znaju upute, slične su tvojima:
kremiranje obavezno jer neću da me crvi jedu, neću da se raspadam.
pjesma Hari Mata Harija "Spavaj mi spavaj..."
cvijeće neću, neka popiju piće nakon ceremonije. (ANCHI, i to je život ! 03.11.2007. 01:32)
i ja bih da mi pepeo raspu ...
tamo gdje dunav ljubi dravu ... (rU 03.11.2007. 07:58)
Sinoć sam bila na Mirogoju. Kad kažem sinoć mislim na 16:30 h kad se spušta prvi mrak. Ušla sam od strane Krematorija i još je bilo nešto ljudi na puteljicima. A deset minuta kasnije, koliko mi je trebalo da upalim svijeću i izmolim molitvu na jednom grobu, odjednom oko mene nije bilo ni žive duše. Nisam strašljiva ali me ipak obuzela neka nelagoda, ne od mrtvih nego od živih koji možda vrebaju moju torbicu s nešto kuna i mobitelom.
Groblje je pritajeno sjajilo od brojnih svijeća i električnih lampiona, miris krizantema širio se vlažnim zrakom...a nigdje nikoga da toj slici da ljudski ton.
A jučer je bio taj dan kad se ide posjetiti svoje preminule, jučer je bio Dušni dan! Odjednom mi se sve učinilo groteskno i komercijalno. Ljudi hrle na groblja na Sve Svete zato što tada imaju slobodan dan i što svi idu i što Bozanić služi misu u 16:00 a ne zbog svojih mrtvih. (Tara 03.11.2007. 09:33)
Ja bih ipak crve da ostane djelić DNA u kostima pa da onda ona ide dalje kamo treba. I samo da mi netko lijepo odrecitira SLAP...I TEČE TEČE SLAP I U NJEMU MOJA MALA KAP... najtranscedentnija poezija koju sam ikad čula i pročitala. (Mirjana 03.11.2007.
09:43)
Slične upute imam i ja..kremiranje, ne želim da se nakon nekog vremena, moje kosti na neko drugo mjesto, radi proširenja groblja ili ne plaćanja premjeste u zajedničku grobnicu..:)).. (sanja_45 03.11.2007.
10:47)
Slične upute imam i ja..kremiranje, ne želim da se nakon nekog vremena, moje kosti na neko drugo mjesto, radi proširenja groblja ili ne plaćanja premjeste u zajedničku grobnicu..:)).. (sanja_45 03.11.2007.
10:48)
kremiranje je uzvišeno, čisto,, ali treba biti fair prema crvima (makar ih se bojim, jako) (pametni zub 03.11.2007.
12:33)
Ja si gotovo sve ovo želim već sada dok sam još službeno živ, samo neka umjesto pepela vjetar nosi osmjehe :) (Gervasius Twinklmkinkson 03.11.2007.
12:55)
Ovako otprilike izgleda i moja oporuka .Nažalost grobno mjesto će morati postojati, a sve ostalo obavit ćemo u tajnosti ako se do moje smrti nešto ne promijeni.Divno si ovo sročila.Razlikujemo se u nekoliko malih detalja.:-) (OakGoblinfly 03.11.2007.
13:53)
lijepo si to napisala...i ja bih da me kremiraju, samo još nisam odlučila gdje bih da me prosipaju.. (povuci-potegni 03.11.2007.
14:05)
Ne želim reći da si me kopirala no moja su razmišljanja o mom odlasku s ovoga svijeta identična do zadnjeg detalja a to je rasipanje moga pepela na sve četiri strane svijeta. Ja sam prilično klaustrofofična pa me boravak u onoj užasnoj kutiji užasava, kao i hladnoća vlažne zemlje, crvi. Želim da moje tijelo ( tj. njegovi ostaci ) budu raspršeni i slobodni kao i moja duša, neka putuju svemirom i upijaju život. Jer će se dijelić mene zaustaviti na krilu nekog leptira, na travci , na površini mora ...
Ja sam već odavno dala sve instrukcije u slučaju da se to desi naglo, a doista ne bih htijela da se moje dijete , unuci , osjećaju nelagodno jer ne stignu na neki određeni dan na sumorno groblje, ne želim da troše lovu na preskupo cvijeće jer mi to više ništa neće značiti ali sjećanje na mene , možda s ljubavlju - učinit će me besmrtnom !
PS. Nije istina da se posmrtni ostaci ne smiju prosipati na javnim površinama.Na zagrebačkom krematoriju postoji posebno mjesto za to , sunčana livada. I ja sam nekoga svoga tako ispratila.
Ali ja ne želim ničije društvo pa moj sin ima zadatak da to učini krišom ! (lobotomya 03.11.2007. 15:00)
i mene pomisao zakopavanja ježi. mislim da na moru vrijede drugi zakoni, negoli na kopnu. nisam sigurna, ali negdje sam nešto o tome čitala/slušala jednom... (free 03.11.2007.
15:11)
skromno (xanthus 03.11.2007.
15:15)
Najprije lijep pozdrav :). Mislim da svi ljudi otvorene duše i srca, kojima materijalno nije na prvom mjestu ne žele biti klasično pokopani pa tako ni Vi.
1999. preminuo je moj svekar. Želja mu je bila da ga kremiramo. On nije poput Vas izrazio želju da njegov pepeo prosipamo no svejedno mi nismo mogli uopće doći do urne. Iz krematorija smo mi (sin i nevjesta pokojnika) svojim autom htjeli odvesti do grada u kojem će biti pokopan (nismo iz Zg, a samo je tu krematorij u Hr) no nisu nam dali urnu s pepelom, jer to sve mora ići službeno, popraćeno papirima itd. do grada i groblja na kojem se vrši pokop. Normalno sve se to mora platiti. Evo to je naše iskustvo od prije 8 godina. Znači ne postoji mogućnost (barem tada nije) da se osobno vrši prijevoz urne, ustavri da je bilo tko preuzme iz krematorija osim ovlaštenih pogrebnih poduzeća, a onda oni vrše i ukop. Možda se nešto promjenilo, ali tada se definitivno nije moglo razasuti pepeo pokojnika niti se uopće moglo dobiti urnu s pokojnikovim peplom. (Timi 03.11.2007. 15:40)
Ma svejedno je ovako i onako. (Demokrata 03.11.2007.
17:16)
Gusta me ovaj terstamenat, ma najviše da se okupe na godišnjicu i jedni drugima daruju cvijet.
ovo o zakonu nemam pojma (slatko grko 03.11.2007. 19:04)
..lijepi testament...:))..ustvari nije testament, nego uputa..i sigurna sam da će se oni kojima je upućena potruditi izvršiti je prema tvojoj želji..:))...s obzirom na pitanja koja si postavila - ne, nećeš moći biti nepokopana - tvoja urna mora biti službeno položena u grobno mjesto..:)))...ali..postoji - ali, naravno..:)))..može se zamoliti za DIO pepela iz urne, sasvim privatno uz neku malu vezicu..:)))..što će netko s tim pepelom učiniti, njegova je stvar i za to nitko i ne treba znati..:)))...ali kad je već ovakva tema, treba reći da na pepelu ne piše čiji je...malo se pozanimaj za proceduru kremiranja, to je jedan rutinski posao...u urnu ionak nejde sav pepeo, nešto završi i u dimnjaku, pa se ionak rastepeš dijelom i prije nego si reko keks..:))..usput - biti hrana crvima dio je prirodnog hranidbenog lanca i ne vidim u tome ništa strašno ni ružno...a kremiranje utječe na globalno zatopljenje, u Australiji će ga (čini mi se) uskoro zabraniti..umjesto toga trebalo bi nas pokapati bez onih groznih spomenika, a iznad svakog bi trebalo zasaditi jedno drvo...tako bi ja htjela...:)))..pozdrav, draga...duša će ti svakako dostići najviša prostranstva, ostalo mi se čini manje bitnim..pogrebi su ionako važniji za one koji ostaju..:))) (plejadablue 03.11.2007.
19:26)
Ja bi volija zaspat ispod bora. Bilog bora, na ulazu u šumu. Da duša ne ode nigdi dalje, da ne ositi miris mora...
A ko će mene još išta pitat... (sewen 03.11.2007. 22:01)
kako se ova slika uklopila u dizajn bloga
osobno već dugo je gledam ali jednostavno ne ide uz moje blogovske boje
ovo kod tebe je fantazija
oporuka je odlična a
zaista mi nije jasno radi čega se ne bi mogao pepeo po zadnjoj volji-oporuci baciti tamo gdje je to za života čovjek poželio
osobno bi ograničila samo na postojanje oporuke tj vjerodostojnog
dokaza o volji za života da ne bi pojedinci (opaljeni krpom u glavu) počeli svoje pokojne razbacivati bez reda i svugdje a volja bi se normalnog čovjeka koji to tako želi morala moći
ispuniti ne vidim tu ništa ni protuzakonito ni nemoralno
i čak mislim da bi ustavni sud oborio i ukinuo takvu odredbu tj.
da se ne može
pozdrav s otoka (saraja azra 02.11.2007. 13:56)
Molim i tebe da to kažeš svojoj djeci - misli na svoje potomke! (Invisible kid 02.11.2007. 14:19)
mogu li ga ja prepisat???....samo bi dodala ime pjevača i pjesmu koju će pjevat
...iako ima načina! Moja je baka, mom sinu kad je imao 9 godina dala 50 DEM da joj nosi križ na sprovodu. Kad je ona umrla (mali mi je tada imao 18 godina) nastao je cijeli metež kad je došao u odjelu i rekao: Gdje je taj križ, loš je, ne izgleda dobro.....- tada je nastala panika jer su mislili da mali to govori od tuge što mu umrla prabaka i donesu mu križ iz Trogirske katedrale...koji mu, normalno, nisu dali da nosi jer je bio zlatni i imao je umjetničku vrijednost. Onda je on onako širokih ramena, samo otpuhnio tipa iz Katedrale i rekao: makni se, to ja nosim za svoju baku...poslije je priznao da je i novac za to dobio
...dakle bako....sredi to s unucima, a oni će već nać načina :-)) (Elyca 02.11.2007. 21:44)
mogla bih prepisati tvoj testament s promjenom da bih se voljela naći iznad modre pučine pa nek' me vali odnesu gdje nisam bila, a željeh...
No , i Vedran dobro kaže... možda je još malo prerano... ili je to uvijek...tko bi znao..
Osmijeh i topli pozdrav (Vitae... 02.11.2007. 23:56)
Djeca znaju upute, slične su tvojima:
kremiranje obavezno jer neću da me crvi jedu, neću da se raspadam.
pjesma Hari Mata Harija "Spavaj mi spavaj..."
cvijeće neću, neka popiju piće nakon ceremonije. (ANCHI, i to je život ! 03.11.2007. 01:32)
tamo gdje dunav ljubi dravu ... (rU 03.11.2007. 07:58)
Groblje je pritajeno sjajilo od brojnih svijeća i električnih lampiona, miris krizantema širio se vlažnim zrakom...a nigdje nikoga da toj slici da ljudski ton.
A jučer je bio taj dan kad se ide posjetiti svoje preminule, jučer je bio Dušni dan! Odjednom mi se sve učinilo groteskno i komercijalno. Ljudi hrle na groblja na Sve Svete zato što tada imaju slobodan dan i što svi idu i što Bozanić služi misu u 16:00 a ne zbog svojih mrtvih. (Tara 03.11.2007. 09:33)
Ja sam već odavno dala sve instrukcije u slučaju da se to desi naglo, a doista ne bih htijela da se moje dijete , unuci , osjećaju nelagodno jer ne stignu na neki određeni dan na sumorno groblje, ne želim da troše lovu na preskupo cvijeće jer mi to više ništa neće značiti ali sjećanje na mene , možda s ljubavlju - učinit će me besmrtnom !
PS. Nije istina da se posmrtni ostaci ne smiju prosipati na javnim površinama.Na zagrebačkom krematoriju postoji posebno mjesto za to , sunčana livada. I ja sam nekoga svoga tako ispratila.
Ali ja ne želim ničije društvo pa moj sin ima zadatak da to učini krišom ! (lobotomya 03.11.2007. 15:00)
1999. preminuo je moj svekar. Želja mu je bila da ga kremiramo. On nije poput Vas izrazio želju da njegov pepeo prosipamo no svejedno mi nismo mogli uopće doći do urne. Iz krematorija smo mi (sin i nevjesta pokojnika) svojim autom htjeli odvesti do grada u kojem će biti pokopan (nismo iz Zg, a samo je tu krematorij u Hr) no nisu nam dali urnu s pepelom, jer to sve mora ići službeno, popraćeno papirima itd. do grada i groblja na kojem se vrši pokop. Normalno sve se to mora platiti. Evo to je naše iskustvo od prije 8 godina. Znači ne postoji mogućnost (barem tada nije) da se osobno vrši prijevoz urne, ustavri da je bilo tko preuzme iz krematorija osim ovlaštenih pogrebnih poduzeća, a onda oni vrše i ukop. Možda se nešto promjenilo, ali tada se definitivno nije moglo razasuti pepeo pokojnika niti se uopće moglo dobiti urnu s pokojnikovim peplom. (Timi 03.11.2007. 15:40)
ovo o zakonu nemam pojma (slatko grko 03.11.2007. 19:04)
A ko će mene još išta pitat... (sewen 03.11.2007. 22:01)
