sedmodnevni spiritualni program
02.11.2007., petak
TESTAMENT
Moj testament uz DAN MRTVIH
02.11.2007.g.  Kad umrem ne želim nikakvu grobnicu. Ne želim spomenike ni vijence. Ne želim da se moja djeca moraju zadužiti da bi me pokopala. Ne želim da svake godine u ove dane odlaze na mjesto (groblje) gdje mene ionako nema. Ne želim biti hrana crvima.  Kad umrem želim da me kremiraju.  Na kremiranje neka dođu svi koji žele. Želim svećenika, ali nekog široke duše, nikako nekog uskogrudnog dogmatika. Vatra je sveta i čista.  Neka svatko donese samo po jedan cvijet.  Moj pepeo odnesite na najzeleniju livadu koju nađete i razaspite ga na sve četiri strane svijeta. Na tom zadnjem oproštaju neka se okupe samo moji najmiliji i dok me izručuju vjetru i zemlji neka se prisjete svih naših zajedničkih tuga i radosti. Želim da me vjetar raznese na sva mjesta koja za života nisam stigla obići. Rast ću u svakoj travki, cvjetati u svakom cvijetu, treperiti u svakom listu, spavati u svakom kamenu i svakom zrncu pijeska.  Na svaku godišnjicu moje smrti neka se moji mili okupe i slave život i to što još imaju jedni druge! Neka daruju cvijeće jedni drugima umjesto da ga nose na groblje. U spomen na mene neka zapale samo jednu svijeću uz kiticu ljubica (ako ju nađu).  Neka se taj dan prisjete da će moja duša zauvjek pjevati s njima u njihovim veseljima i tugovati s njima u njihovim žalostima. P.s. Kažu da je zakonom zabranjeno posipati pepeo na javnim prostorima. Šta vi znate o tome? Znači li to da će to moja djeca u tajnosti morati napraviti? Kako se onda ispoštuje želja mornara da ih se po smrti izruči moru kojem su cijelog života pripadali? More je također javni prostor. Treba li za to posebna dozvola? Gdje se dobija? Tko je ovlašten da o meni odlučuje i nakon smrti? |
