sedmodnevni spiritualni program

05.05.2007.g.

Dragi moji, najavila sam da ću neko vrijeme biti neredovita jer imam drugih preokupacija. Ovo je prilika za one koji samo lunjaju virtualom da zaista i pročitaju neke postove (arhiva), a meni je prilika da vidim tko dolazi iz znatiželje, tko se potpisuje samo kurtoazije radi, a kome je doista stalo.Hvala svima koji su ostavili trag, nadam se da ću vas danas i sutra uspjeti obići (falite mi), veselilo bi me da anonimci i padobranci barem imaju svoj blog i da tuđe blogove ne koriste kao kante za smeće, dušebrižnicima preporučujem da propovjedaju u „svojoj crkvi“, a mojim iskrenim virtualnim prijateljima zahvaljujem na strpljenju, odanosti i kao uvjek konstruktivnim komentarima.

KUPANJE U KAPUTU

SMRT (nastavak)




Jesu li čovjekov prostodušni smijeh i jednostavna sreća nakon što si je dopustio sve što je poželio i sve što mu je dostupno, još uopće moguć?
U pjesmi našeg pjesnika Ante Stamaća «Leptirov povratak» je savršena slika današnjeg čovjeka:

LEPTIROV POVRATAK



ISKUŠAO JE LEPRŠAVU SLOBODU
SAD DOLAZI DA UMRE
VEĆ NIČEMU DALEK
NIČEMU SKLON

Činiti sve što poželiš,bez moralnih načela kao prirodnog duhovnog korektiva, tako shvaćena sloboda krije u sebi ogroman rizik po svako razumno biće koje si takve slobode dopusti. Prepustiti se samo materijalnom i tjelesnom, zanemariti dušu koja nas nosi ovim svijetom znači zatvoriti se milosti, zatvoriti vrata čudesnom i lijepom koje se ne može mjeriti s nijednim tjelesnim iskustvom, ali nam pomaže da se nosimo s teretima fizičkog svijeta. Tijelo je materijalni oblik podložan neumoljivim fizičkim zakonima, trošenju i propadanju. Sve bolesti ubrzavaju procese razgradnje, a neke kao Rak, AIDS i još neke druge su upravo razorne. Međutim, zaboravili smo nešto što znaju i najneukiji vračevi najprimitivnijih plemena, koji nikad nisu čuli za riječ obrazovanje u onom smislu u kojem je razvijeni svijet shvaća i rabi, da svaka bolest dolazi iz ranjene duše. Čini se da je duša modernog čovjeka sva u ranama. Bolesti caruju, medicinska zajednica stalno smišlja nove načine kako isfinancirati sva ta bolesna stanja i od silnih bolesti više se i ne stiže baviti zdravljem. No čovjek je i dalje sve nezadovoljniji i bolesniji.

Smijeh još samo čujemo nasnimljen i nakazno nakalemljen na kvazi-humorističnim tv-emisijiama. Stalno smo u brigama. Neobjašnjiva tuga jede našu unutarnju snagu i s vremenom prerasta u pravu kliničku depresiju. Kako i ne bi. S frustracijom se budimo i liježemo. Akutni stres pojačava tjeskobu do neizdrživosti. Nezadovoljstvo prerasta u besmisao,besmisao u nesreću, nesreća u beznađe, beznađe u krajnji očaj koji mnogi okončavaju suicidom. Čini se da smo u nekakvoj zamci. Osim lijekovima pokušavamo se tog paklenskog tereta življenja riješiti i bezrezervnom prepuštanju raznim užicima među kojima prvo mjesto zauzima užitak u seksualnim slobodama. Ta lepršava sloboda u prvi mah donosi olakšanje, brzo stvara naviku, ali i zasićenje i konačno otuđenje od svoje duhovne prirode. Stamaćev leptir dolazi da umre; « .....,već ničemu dalek», dakle iskušao je sve. Sve je poznato i dosadno, ali taj klonuli leptir je postao i, «....., već ničemu sklon». Ništa ga više ne zanima, ne privlači, potpuno je otupio, više ga ništa ne može dotaknuti ni pokrenuti, zapao je u potpunu duševnu paralizu. Ne zaboravimo, iskušavši lepršavu slobodu leptir je; «.....,došao da umre» jer se više nema što učiniti, svuda isti besmisao. Možda je zato u svijetu porast naoko besmislenih i neobjašnjivih samoubojstava.

Nabrojat ću samo neke posljedice tako nakazno shvaćene slobode, jer to nije istinska sloboda. Sloboda bez odgovornosti je anarhija. Umrli su čast i poštenje kao moralni potpornji svakog zdravog društva. Nestao je zazor i stid jer je sve dopušteno. Egoizam i egocentričnosti svake vrste podgrizaju temelje društvenih sustava, jer svaka pojedinačna sebičnost ugrožva cjelinu. Ekološke katastrofe su tragične posljedice takvog svjetonazora globalno, a sustavna izrabljivanja cijelih naroda od bahatih, umišljenih i sebičnih pojedinaca na lokalnim razinama umnožavaju socijalno-egzistencijalni opstanak mnoštva ljudi. U osnovnoj jedinici društva, obitelji zbog takvog shvaćanja slobode zadnjih stotinjak godina vlada potpuni nered. Nevjera bilo kojeg od bračnih partnera unosi razdor u obitelj, ona je uvjek prije svega emocionalna izdaja koja donosi duševne povrede, unizuje dostojanstvo varane osobe, a na tjelesnoj razini donosi gomilu infekcija među kojima često i HIV, pa tako promiskuitetni partner direktno ugrožava život osobe s kojom treba dijeliti dobro i zlo. Obitelj se često zbog toga raspada, djeca odrastaju u psihosocijalnoj nestabilnosti u emocionalno vrlo nesigurna bića koja dalje kroz život još više posrću od svojih roditelja. Postaju još promiskuitetniji jer se boje emocionalnog vezivanja i odgovornosti i odricanja koja uz takvo vezivanje idu, a često postaju i pravi emocionalni invalidi nesposobni da uopće ostvare barem i kratkotrajnu emocionalnu bliskost. Često ti mladi ljudi imaju problem identiteta i integriteta. Nasilje često prati takvu emocionalnu neprilagođenost, a ovisnici se uvjek regrutiraju iz redova emocionalno nestabilnih osoba. Često iskušaju sve što im je dostupno i onda odluče prekinuti to besmisleno klaćenje koje ih i dalje ostavlja praznima dižući ruku na sebe, ako ih prije toga nije dokrajčila neka ovisnost ili AIDS. O takvoj slobodi pjeva Stamać.

Eto, pjesnici i mistici poznaju bit stvari i života. Oni su i jedini vjerni toj biti, zato i mogu tako upečatljivo svjedočiti o njoj. Oni ne podilaza svijetu i njegovim obmanama, zato nas i mogu dotaknuti i zadiviti njihova djela kad si to dopustimo. Oni govore umjesto nas, za nas i nama. Na nama je samo da otvorimo srce i čujemo ih. I poslušamo, ako želimo vratiti smijeh, sreću i smisao u naše živote.

No da se ne bi stekao pogrešan dojam da je čovjekovo spolno ponašanje jedini i temeljni problem u ovoj sumornoj priči o AIDS-u, moram upozoriti da bi to bilo opasno pojednostavljivanje. To je samo jedna strana medalje. Drama modernog svijeta je započela s pretjerivanjem. Pretjerivanje rađa gomilanje i ovisnosti raznih vrsta. Pretjerivanje ili neumjerenost u jelu, stvara pretilost (gomilanje masnih stanica u tijelu) i cijeli niz bolesti i poremećaja vezanih za debljinu. Neumjerenost rađa grabežljivost, krađu, otimačinu, pljačku, korupciju i sve druge kriminalno-socijalne poremećaje u modernom društvu. Neumjerenost u piću i drugim opijatima stvara teške ovisnosti koje uz zdravstvene probleme svoje žrtve guraju na samo psiho-socijalno dno svijeta. Neumjerenost u gomilanju dobara je stvorilo hiperproizvodnju, koja dalje potiče hiperpotrošnju, a rezultat te čudovišne sprege su brda smeća oko nas i tvore globalno zagađenje pod kojim stenje planeta. I spolno ponašanje čovjeka našeg vremena je samo oblik neumjerenosti i pretjerivanja, i samo naoko kobnije od ostalih neumjerenosti jer nas brže i bolnije približava umiranju. Dakle spolna nezajažljivost i nediscipliniranost se zove multiseksualnost. O tome treba govoriti ako mislimo zaustaviti širenje zaraze.

Evo kako otprilike izgleda multiseksualnost u stvarnom životu:

Siniša je spavao sa Anom, Ana s Markom, Marko s Igorom i Vesnom, Vesna s Damirom, Damir s Vedranom, Vedrana s Tomislavom, Tomislav s Ivanom, a Ivan sada spava s TOBOM! S koliko ćeš ih još ti spavati? Koliko će još usputnih i privremeno stalnih partnera ući u njihove živote? Gdje je tome kraj?

Može li mala, tanušna gumica spasiti čovjeka od posljedica njegovog neodgovornog ponašanja? Nemojmo se zavaravati, svi navedeni su imali još i druge partnere i još će ih imati jer je to opći trend i nisu uvjek imali kondom i opet će naići trenutak kad ga neće imati. Nije stvar u kondomu, nego u čovjeku. Naravno da ljudi koji se multiseksualno ponašaju, moraju koristiti kondom, ako ne žele mijenjati ponašanje, jer direktno pokreću lančanu reakciju i širenje HIV-a. Proizvođači kondoma trljaju ruke jer to postaje najtraženiji proizvod. Prodaja mu je osigurana iako je samo privremena i nesigurna zaštita, sve dok ga virus ne nadmudri, zaobiđe ili sam u nekom trenutku ne zakaže, jer nećete vjerovati, ali; «ljudi ginu i u pancirkama». Ali ja bih ipak ponovila, da je sex sa kondomom kao kupanje u kaputu, pa tko voli nek izvoli.

Sekundarne posljedice po svojoj težini mogu biti nepredvidive i bez AIDS-a, a on s kondomom nikako nije isključen, samo je malo smanjena i odgođena opasnost.

Nastavit će se…