sedmodnevni spiritualni program

05.11.2006.g.

TAKTILNA KOMUNIKACIJA,
TJELESNA INTELIGENCIJA
I DIO (nastavak)



TJELESNA INTELIGENCIJA, KQ

Nije sporno da tjelesna inteligencija postoji. Tijelo zna mnoga znanja neovisno o svijesti. Kad svoje mišiće dugo držimo u neudobnom i zgrčenom položaju, dolazi do spontanog protezanja i rastezanja. U snu, dok naša svijest pluta fantazmagoričnim krajolicima, naše tijelo će se meškoljiti, okretati, prevrtati i premještati po ležaju spontano tražeći što udobniji položaj koji neće opterećivati cirkulaciju, pluća i srce. Ako zaspimo u neudobnom položaju, sigurno će nas probuditi neugodno trnjenje u pritisnutom organu ili već neka druga tjelesna senzacija. Ako smo dugo u prostoriji bez zraka ili sa ustajalim zrakom, spontano zijevanje će nas obavijestiti da nam je mozak «na rezervi» kisika. Ako gutamo previše frustracija i stalno boravimo «u elementu brige», spontani duboki uzdasi i jecaji će nas upozoriti da smo pretjerali. Zato tehnike disanja imaju vrlo važno mjesto u metodama pomoći i samopomoći. Tijelo zna čak i iscijeliti samo sebe, samo ako mu to dopustimo. Ogrebotine zacijele same od sebe, bez intervencije izvana. Na prisustvo bilo kakvog stranog entiteta, virusa ili bakterije, tijelo reagira prvo alarmom, visokom temperaturom, a onda mobilizacijom svojih obrambenih jedinica. Oko na strano tijelo reagira suzom kako bi tekućina otplavila nepoželjnog posjetitelja. I na jedva zamjetljivu prašinu reagiramo kihanjem koje tim sićušnim česticama sprječava put u dišni sustav i vraća ih tamo odakle su i došle. Na vanjske podražaje koža reagira svrbežom, trncima, ježenjem i znojenjem. Na svako pregrijavanje odgovor je znojenje. Znojenje nastoji izbaciti i toksine koji na svakojake načine dospiju u organizam. Zdravo tijelo samo sebe štiti i obnavlja na savršen način. Nije li to savršen odraz tjelesne inteligencije (KQ).

Tijelo reagira i na najsuptilnije podražaje izvana, jasno razlikujući ugodu od neugode. Na nježnost spontano uzvraća nježnošću. Na pritisak, naguravanje i udarce tjelo spontano uzmiče. Katkad se grči od bola. Tijelo predosjeća opasnosti i promjene. Svi smo bar jedanput upotrijebili izraz: «Osjećam to u kostima». Dakle, tijelo nedvojbeno osjeća, a mi te osjete tek osvješćujemo. Tijelo katkad odbije surađivati sa našim sumanutostima i tada nastaju disfunkcije, poremećaji i bolesti.

Tijelo je dakle savršeno organiziran, skoro bih rekla samodostatn sustav. Ali, pošto smo ga rastavili kao mehanički stroj tako se prema njemu i ponašamo. Danas se većina ljudi spram tijela ponaša kao spram luksuznog, skupog, vanserijskog automobila. Vidimo samo mogućnosti brzine i upuštamo se u ludu nerazumnu vožnju s lošim izgovorom da volimo brzinu i uzbuđenje. I prečesto je to vožnja ravno u smrt, obično u katastrofalnom srazu (sudaru) s nekim isto takvim, a da se nijednog trenutka ne sjetimo da taj stroj ima i kočnice, regulatore potrošnje i brzine i razne druge osigurače.

Anoreksija tj. izgladnjivanje je poricanje tjelesne inteligencije i tjelesnih potreba. To je svakako i vrsta samokažnjavanja. Bullimija je drugi pol jednog te istok problema. Hranom dražimo to tijelo, a onda ga za to isto kažnjavamo. Impotencija je odgovor tijela suludoj mašti i njenim pretjerivanjima. Frgidnost je također odgovor na svojevrsnu unutarnju prisilu. Dakle, tijelo se može i pobuniti i odbiti služiti «lošeg gospodara». Bulling i mobbing su vrste tjelesnih kažnjavanja koja izviru iz mržnje prema vlastitom tijelu. Svako nasilje izvire iz vlastite nesigurnosti, nedostatka samopouzdanja i osjećaja vlastite vrijednosti. Agresiranjem drugoga, nasilnik umanjuje njegovu vrijednost i prividno povećava svoju. Ubojstvo kao čin potpunog uništenja drugoga, je zapravo eksplicitni izraz nemoći ubojice. Ubijajući on nakratko zadobija moć koje inače nema. Samoubojstvo je uvjek krajnji izraz neprilagođenosti na tjelesnu egzistenciju.

Tijelo ima svoje potrebe. Osnovne potrebe su; potreba za hranom, vodom, toplinom, dodirom i sigurnošću. Ovo su primarne potrebe, sve ostale su sekundarne, stečene ili izmišljene potrebe. Hrana i voda održavaju život. Dodir je duboka osobna potreba, ali je i u funkciji socijalno društvenih potreba i naravno, pokretač je spolnih potreba i reakcija. Sigurnost i zaštićenost su uvjeti održanja života. Kažnjavati nekoga glađu ili mu uskratiti vodu, je nasrtaj na njegovo tijelo i život. I danas je štrajk glađu najviši mogući izraz protesta. Štrajkaš na taj način svoj život stavlja na savjest osobe ili instance pred kojom protestira. Dakle izgladnjivanje je čin protiv tijela, ali i nečista, neprikladna i zatrovana hrana i voda su isto takav čin samo sa nešto sporijim djelovanjem. Pobuna protiv GMO-a je izraz brige za tijelo i njegovo zdravlje. Toplina je drugi uvjet opstanka. Vatra je sveta u mnogim kulturama, ako ne i kod svih na ovaj ili onaj način. Mit o Prometeju i vatri ukradenoj od bogova i darovanoj čovjeku, je trag o o tom štovanju svetog plamena u zapadnoj kulturi. Sunce je naš najvažniji izvor topline. Doslovno ovisimo o suncu. Bilo kakva kolebanja na toj našoj žarkoj zvijezdi mogu biti katastrofalna po život na zemlji. Možda su zbog toga mnoge civilizacije obožavale sunce kao vrhunsko božanstvo. Sunce daje i čuva život, ali može biti i razorno, ako smo nerazumni i ne štitimo se. Ljudsko tijelo je organizam koji se na ekstremno niskim temperaturama počinje smrzavati i ako se brzo ne intervenira može i umrijeti od smrzavanja. Ozebline kreću od periferije, prsti, šake, stopala itd. Nerijetko se zbog ozeblina mora pribjeći amputacijama, da bi se spasio ostatak organizma. Dakle još jedanput moram naglasiti da je ljudsko tijelo vrlo ranjivo, sa svih strana i da se o njemu trebamo pomno skrbiti.

(nastavit će se)