sedmodnevni spiritualni program
11.08.2006., petak
SUBOTA:MALA ŠKOLA SIMBOLA
SIMBOLI U UMJETNOSTI (nastavak)
12.08.2006.g. Ples kao komunikacija Potreba za plesnim pokretom, za ritmičnim gibanjem je stara koliko i ljudska rasa........ Crteži plesa na kamenu iz Tassili n' Ajjer u Alžiru od prije 3500 godina prije Krista. (Don Herbison dance picture library) U terapiji pokretom i plesom postoje tehnike promatranja kojima se analizira napetost tijela (tension flow) i tijelo u prostoru (space flow) dovode u suodnos i nadopunjuju. Terapeut usklađuje različite tehnike i prilagođava se klijentu stvarajući prostor empatije i povjerenja, što nadalje omogućava razumijevanje i komunikaciju. Vizualizacija je također važna jer metafore i slike u velikoj mjeri pomažu taj proces. Sposobnost da kreiramo simbole, pokrenemo maštu i igru, s riječima, slikama, pokretima i objektivima, sve to pomaže našoj komunikaciji s okolinom. Međutim kroz dinamičke radionice plesa uspostavljamo drugačiji i čistiji odnos i sa vlastitim bićem. Ples nas oslobađa, oslobađa iz nas skrutnute frustracije, nakupljeni bijes i tugu, skida s nas okove nemoći kojima smo se okovali i reakcije na dinamičkim radionicama kojiput mogu biti vrlo dramatične i katarzične, praćene provalama suza, grčevitih jecaja i nakon toga totalnog opuštanja tako da se nakon toga osjećamo k'o ispuhani balon.............. Ja ne bih postavljala razlike između plesa kao umjetnosti, igre i terapije, jer je ples uvjek generator promjene u nama. Ne moramo čak ni znati plesati, dovoljno je samo prepustiti se ritmovima i tijelo će naći način kojim će se izraziti. „Slobodni pokret“ je osnova terapijskog plesa u tjelesno orijentiranoj psihoterapiji, ali i u gibanjima suvremenog plesa koji uvjek traži neki novi izraz, zbog toga ja kažem da se ples kao umjetnost i ples kao terapija preklapaju.....drugim riječima; umjetnost je uvjek ljekovita.........bez obzira na stil i način izraza........ |
