Kiša
Kiši nad gradom. Dugo je bilo vruće. Opijena glazbom plačem u trajanju , nadanju, čekanju.Sama sam, no,ti to ne znaš, pa ne zoveš."Ararita" - Luky - glazba koja razbija realnost, stvara iluziju, glazba kojom dodirujem naša sjećanja, riječi, dodire...misliš li sada kaoi ja...već smo puno puta osjetili bezrječnu i bezdodirnu vezu drhteći od tuge,opijeni i radošću, jer tko može doživjeti takvu bliskost, a koliko je to - tri stotine kilometara do dosanjanog sna, do tijela koje mi je opilo dušu, do dodira koji je uzburkao maštu, do pažnje koja je obuzela svaku moju misao.
Znaš, volim te, uskoro će biti puna godina "mostova našeg okruga..."Zaplesala bih sada s tobom, ispijala vino i upijala svaku riječ i svaki pokret.
Svaku večer otvaram našu kutiju snova, gledam tvoje oči i osluškujem riječi.
Toliko vjerujem u nas i ovu ljubav...Prelistavam poklonjenu knjigu i upijam miris tvojih ruku koje su je listale...volim te ljubavi moja, volim te moj
Michelangelo, u kolovozu bismo mogli u Firenzu...
|