Jedanaest minuta
Jedina od, u Hrvatskoj, prevedenih knjiga Paula Coelha, koju do sada nisam pročitala...ali eto je sada u čitanju. Noćas, nekakva upala grla, pa nisam spavala,zato je moja draga knjiga uvijek tu...negdje...
Knjige prizivaju stvarnost, "zbog njih mogu sanjati"...putovati prema nekom svom izvoru.
" Premda je moj cilj shvaćanje ljubavi, i premda patim zbog osoba kojima sam predala svoje srce, uvidjela sam da oni koji su dotaknuli moju dušu nisu uspjeli probuditi moje tijelo, a oni koji su dirali moje tijelo nisu dospjeli do moje duše..." piše u Cohelovih 11 minuta.
Čovjek često donese pogrešnu odluku, no greške su jedini način djelovanja. Ako želimo biti vjerni drugima, moramo prije svega biti vjerni sebi. Tražimo li istinsku ljubav moramo se prije umoriti od osrednjih ljubavi koje srećemo. Nitko nije vlasnik ničega, sve je iluzija. Onaj tko je već izgubio nešto što je smatrao sigurnim, na kraju nauči da mu ništa ne pripada. I ako mi ništa ne pripada živjet ću kao da je danas prvi ili posljednji dan u mom životu.
I zato neću razmišljati o tvom domu, o tvojoj obitelji, razmišljat ću samo o nama u trenucima kada smo MI, jer tada ćeš biti u potpunosti moj i ja tvoja.
Prvi puta sam skupila hrabrost, kada sam upoznala tebe ( a upoznavala sam mnoge ), da životu kažem DA, prvi puta nisam odbila, no to se moralo osjetiti, to je bilo drugačije strujanje i zato sam rekla ...da - životu. Zato sam rekla DA ovoj ljubavi koja mi u hladnim danima grije srce. I ne volim te samo jedanaest minuta, jednostavno te volim u svoj istini zrele , odrasle žene i čuvam te, čuvam te kao najsjajniji dragulj moga ovozemaljskoga postojanja....
|