Bez sna
Noć bez sna. Težak dan. Danas
je naš utorak, dan kada se obično čujemo, ali tko zna. Danas si sigurno s obitelji, razumijem, kao što i ti razumiješ mene.
Napisala bih ti jučerašnju bol, poslala lice da s njega obrišeš suze, pojela bih čokoladnu bananicu koju mi ti pružaš.Sinoć sam bila na nekom domjenku, osjećala sam se skučeno, sputano, usamljeno, bolesno,nestao je moj optimizam. Nisi ti razlog. Da, misao na tebe osvježava, a sve ostalo što se oko mene ili meni događa-zbunjuje.Ne želim da ove riječi shvatiš kao jauk. Mi imamo dobrotu, mir, iskrenost, ne patim. Želim te pored sebe, teško mi je, ali odrasli smo ljudi. Toliko smo daleko. Noćas sam poželjela da si kraj mene samo da me zagrliš i kažeš, kao što si na bregima govorio - pokri se, prehladit ćeš se.
Jednom sam te iznenadila svojim dolaskom, jednom si znao, te nedjelje nisi na obiteljskom ručku pojeo ni kolač, voljela bih sada kada bi ti iznenadio mene, jednostavno došao ili javio i rekao, bok - u vašem sam gradu gospođo. Dođi u moj grad i voli me ...a do tada voljet ću te i dalje u svojoj kutiji snova - Michelangelo.
|