inventura

utorak, 02.11.2004.

prosao je i vikend...

a ja nisam odlucila/napravila nista...
Drugi i Prvi (a.k.a. Nesreca, Zalokani fajl...) se igraju granicara samnom. i ja sa njima. i dalje je sve nedefinirano. nedojebano. neizreceno.
ovo sve s Drugim sve vise ide prema nicemu. dobila sam u nedjelju fino zapakirani govor o zivotnim prekretnicama i preispitivanju samog sebe. ukratko - rekao je svasta, a da nije rekao nista. osjeca se lose, ali kad mene vidi sve zaboravi. a sta ja imam od toga? nista. zelim nekog koga mogu zagrlit kad smo vani (a ne stajati na propisnoj udaljenosti i voditi small talk), nazvati usred noci da mu kazem laku noc ili cviliti kad me ispizde na poslu. zelim se probuditi u njegovom krevetu ujutro bez griznje savjesti. polako krizam tu pricu... mjesec dana bi trebalo bit sasvim dovoljno za odlucit nesto. kaze frendica da sam luda, da nisu svi kao ja, ne idu svi po onom: hocu sad i hocu sve. da ljudima treba dati vremena. ali meni se cini da je on odlucio. mjesec dana bi trebalo bit dosta, ne?
a najgore je sto svaki put kad nesto propadne, ja se okrenem uvijek-negdje-u-glavi-prisutnom Prvom. koji pogodi moment kao nitko i bas se u to vrijeme pocne opet pojavljivati. i pojavljuje se tocno onoliko koliko treba da ja ustvrdim da je on zapravo jedan i jedini. svi drugi su nula. i onda nestane. ali ostavi dovoljno da ga vise ne mogu maknut. mozda je to ljubav, a mozda je samo obrambeni mehanizam - moj razlog - nije bed, sve drugo je i moralo propasti kad je On taj za mene...
u glavi mi je jugo.
posao me izluduje. od petka je Bivsi postao odgovoran za raspored poslova u nasem odjelu, sto bi reklo da mi je, iako imamo istu titulu i placu, skoro pa sef. to ce me kostati 10 godina zivota. ipak, postoji sansa da dobijem novi posao - znat cu ovaj tjedan.
u ponedjeljak mi je mama, kojoj sam dosla na rucak od Drugog (zguzvana, bez auta i u odjeci za van) odrzala predavanje o tome kako zene (!) u mojim godinama imaju vec diplome i obitelj - a kad ja mislim prestati s izlascima i ovakvim nacinom zivota? na sta sam ja vrisnula da se ja, ako je to definicija zene sa 26, ne smatram zenom.
- nego sta si, magare?
- i to bi bila radije...
- 16:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>