četvrtak, 09.03.2017.
Hoće li NATO braniti Hrvatsku?
Članak 5
Potpisnice smatraju da se oružani napad na jednu ili više njih, u Europi ili Sjevernoj Americi, treba smatrati napadom na sve njih i zato se slažu da će u slučaju takvog oružanog napada, svaka od njih, pozivajući se na pravo individualne ili zajedničke samoobrane iz članka 51 Povelje Ujedinjenih Naroda, pomoći potpisnici ili potpisnicama koje su napadnute, poduzimajući odmah, same i u skladu s drugim potpisnicama, korake koji se smatraju potrebnima, uključujući uporabu oružane sile, da bi povratile i održale sigurnost Sjevernoatlantskog područja."
Članak 5. daje zemljama članicama široke mogućnosti. Napadnutoj zemlji može se pomoći na različite načine, ali realno je za očekivati da će sve članice napadnutoj članici pružiti vojnu pomoć. I ovo je glavni razlog koji protivnici aktiviranja vojne obaveze u Hrvatskoj upotrebljavaju. "Mi smo pod kišobranom NATO-a". Realno, nismo pod kišobranom, mi smo jedan dio kišobrana. To nikako da uđe svima u glavu, Hrvatska je dio NATO pakta. Nema više Juge, nema nesvrstanosti, nema neutralnosti, odredili smo se davno gdje želimo ići i kojem krugu država želimo pripadati.
Dakle, u slučaju nečijeg napada na Hrvatsku, hoće li nam NATO pomoći? Hoće, definitivno.
Pitanje je samo, kako će nam pomoći?
Npr, novi američki predsjednik, Donald Trump, jasno je rekao svoju viziju američke pomoći napadnutim članicama – onako kako ste se ponašali i kako ste izvršavali svoje obaveze prema NATO-u, takvu razinu pomoći možete očekivati. Barem od Amerikanaca.
Osobno mislim da je to samo retorika i da se radi o želji SAD-a da naglasi kako bi bio red da i druge članice se aktivnije uključe u NATO, a time se prvenstveno misli na financije.
Samo 5 članica NATO-a ispunjava onih 2% BDP za obranu, ostali su debelo ispod. Hrvatska je negdje na 1,2%.
Međutim nije glavni problem volja zemalja članica da pomognu. Glavni problem je mogućnost. Jesu li naši saveznici u mogućnosti pomoći nam u slučaju da nam treba njihova pomoć? Odgovor je opet u novcima. Vjerojatno nisu u nekoj velikoj mogućnosti jer i oni sami godinama ne ulažu u vojsku, dapače, godinama se u vojsci režu i financije i oprema, štedi se i na obuci, pa kako bi onda mogli nama pomoći?
Uostalom treba li Hrvatskoj pomoć? Naš glavni neprijatelj, protivnik, je Srbija. OK, bila je. Nije više. Ali zamislimo situaciju da nas Srbija odluči napasti. S malo jačim snagama nego što ih danas ima. Mi se ne bismo mogli obraniti. Profi vojska bi nam izdržala jedno vrijeme, pričuve nemamo (jer je nismo ni uvježbavali, a nismo ni imali ročnike), dakle, ostaje nam jedino intervencija NATO-a. Oni bi se mogli aktivirati, ali ne bi bili dovoljno brzi. Srbija je okružena članicama NATO-a i uskoro bi se našla napadnuta sa svih strana. To nama ne bi puno značilo, jer mi bi dosta nastradali. Mada bi izašli kao pobjednici iz tog "rata". Naravno, ovo je fiktivna pretpostavka, ali pokazuje koliko nama trenutno znači članstvo u NATO-u. Puno. Pa čak i kao sredstvo odvraćanja.
Drugi protvinik nam je terorizam. A tu je jako bitna NATO-va obavještajna pomoć. Informacije koje dijelimo i primamo mogu spriječiti eventualni teroristički napad. Naše obavještajne službe, bez pomoći saveznika, ne bi mogle pružiti svoje uši jako daleko. Eventualno do susjedstva. I ni makac dalje. Znači i u ovoj situaciji nam je NATO važan.
Treća ugroza su nam prirodne katastrofe. A i u tom slučaju NATO ima spremne snage. Može pomoći ako nam je pomoć potrebna.
Za sve ove slučajeve jako nam je bitna pravovremenost, brzina, kao i točnost (informacija). Bez svega toga, šteta je u sva tri slučaja, veća. Smanjenim financiranjem, zemlje članice, osim što oslabljuju svoje obrambene potencijale, slabe i obrambene potencijale saveza. Divizija koja nama treba doći u pomoć neće doći za 3 dana, već za 7. Ili 10. Neće doći divzija, možda dođe pola divizije, itd. Neke zemlje su dovoljno daleko a nemaju mogućnost brzog prijevoza vlastitih snaga na područje zahvaćeno sukobom. Pa onda moraju čekati. A onda i mi čekamo.
Ali osim što nama kasni pomoć, ili ne dolazi u dovoljnom broju i količini, ni mi nismo, zbog svojih ušteda, lijenosti ili uspavanosti, sposobni drugima pružiti brzu, točnu i efikasnu pomoć. Trenutno je kriza u Ukrajini dovela NATO i Rusiju na rub sukoba. Jesmo li mi u mogućnosti poslati jednu brigadu u eventualni rat? Ili samo kao pomoć u odvraćanju od napada? Ako ne brigadu, možemo li poslati bojnu?
Da, NATO će braniti Hrvatsku. Isto kao što će i Hrvatska sudjelovati u operacijama (i sudjeluje) koje provodi NATO. Samo je otvoreno pitanje hoće li ta pomoć biti pravovremena i dovoljna. Jer, realno gledajući, kad govorimo o obrani mi u Europi smo se svi opustili. Zaspali smo u uvjerenju da su završili sukobi na tlu Europe. A danas komotno možemo reći da smo se gadno zajebali.
Oznake: vojni rok, nato, obrana
