srijeda, 03.05.2017.
Sudski procesi u BiH i njihov utjecaj na sigurnost Hrvatske
U Varaždinu je održana tribina o sudskim procesima protiv hrvatskih branitelja koji se vode u BiH. Tribinu je organizirala udruga 104. brigade HV-a, a na tribini su govorili generali Zlatan MIjo Jelić i Željko Šiljeg. Inače, obojica su časnici i HV-a i HVO-a.
Prvi je govorio general Jelić. Na početku je istakao da se u BiH sudi Hrvatima, Muslimanima i Srbima, ali nerecipročno i diskriminirajuće. Npr, Muslimanima se sudi po zakonu iz SFRJ, a Hrvatima po zakonu iz 2003. godine. Prvi zakon je znatno blaži kad su u pitanju ratni zločini i ne poznaje kvalifikacije poput udruženog zločinačkog poduhvata, neselektivnih napada, širokih i sustvanih napada...i sličnih. Slijedom toga, jasno ispada da Muslimani optuženi za ratne zločine bolje prolaze od Hrvata.
Mada su i međunarodni sudovi donosili odluke kako je takvo postupanje diskriminirajuće, praksa u BiH se nije promijenila. I sam general Jelić je optužen za ratne zločine u Mostaru, i njemu se sudi u BiH i praktički je bjegunac od BiH pravosuđa. Zaštitu je našao u Hrvatskoj.
U nastavku je general Jelić govorio o zločinima koje je počinila ABiH, logorima za Hrvate, pobijenim civilima, žrtvama za koje nitko nije odgovarao. Kao i o tome da se sustavno jedan narod nastoji prikazati kao žrtva (Muslimani), a drugi kao agresor (Hrvati). I o tome kako se Hrvate nesrazmjerno više optužuje za ratne zločine nego Muslimane.
General Šiljeg je govorio o samom ratu u BiH, pomoći Hrvatske, te o nastavku rata nakon njegovog samog završetka. O ratu koji se nije vodio i ne vodi se oružjem već specijalnim metodama. U ovom slučaju optužnicama i pravosuđem. U tom ratu se hrvatski narod zastrašuje i tjera na iseljavanje, dapače, dodatno potiče, a sama opstojnost mu se ugrožava. S teritorija Republike Srpske protjerano je oko 140 000 Hrvata, a sa teritorija koji su u ratu kontrolirali vojnici ABiH, 170 000 Hrvata. Cilj je smanjiti broj Hrvata u BiH, marginalizirati ih do kraja, te tako steći kontrolu nad Federacijom BiH.
General Šiljeg je dosta toga rekao, nemoguće je sve prenijeti, ali ono što je najvažnije je to da rat nije gotov i da nam sa teritorija BiH i od političkog vodstva Muslimana i dalje dolazi prijetnja i opasnost po Republiku Hrvatsku, dakle, ne samo po Hrvate u BiH već i Hrvate u RH.
Paranoja? Puke tlapnje? Zar nisu ratovi gotovi , a mi smo pobjednici u Domovinskom ratu? Zar nismo mi članica NATO-a i EU, a BiH je nefunkcionalna "šaka jada"?
Pa, to možda sve i jest istina, ali i ne mora biti.
Postavimo sami sebi pitanje....jesmo li mi pobijedili u Domovinskom ratu? Prvo što vam pada na pamet je da jesmo. I to ćemo lako i objasniti. Hrvatska je samostalna u svojim "avnojevskim granicama", obranili smo se od pokušaja stvaranja Velike Srbije. U BiH smo prisilili Srbe na mir, osigurali opstojnost Hrvata i stvorili Federaciju BiH skupa sa saveznicima Muslimanima. Time smo ostvarili kontrolu nad 51% teritorija BiH, a što nam omogućuje i držanje na uzdi onih srpskih 49%. Ili kako reče jedan bivši hrvatski predsjednik, pošaljem im jednu brigadu HV i u roku od 24 sata prerežem Koridor.
Vjerovali ili ne, sve je to istina. Međutim, postoji vrijeme u kojem se određeni događaji odvijaju. Postoje i planovi koji su stvoreni, ciljevi koje pojedine države i narodi imaju. Štogod mi mislili, štogod mi osjećali prema Srbima ili Muslimani , činjenica je da mi imamo more, a oni nemaju. I činjenica je da su oni oduvijek željeli imati more. I jedni i drugi. A i treći, o kojima nećemo sad. Konkretno, Domovinski rat koji smo dobili, nije kraj. Nakon rata sukob se nastavio drugim sredstvima, a u tom sukobu ne stojimo baš najbolje.
Želja naših susjeda za izbijanjem na more je vrlo jaka i kroz povijest je bila stalna. Muslimani, kao dio Federacije BiH, imaju Neum. Ali Neum je većinski hrvatski grad. Po ugovoru sa Hrvatskom imaju i luku Ploče na svojem raspolaganju, ali ona njima nije trenutno bitna. Bitno je izaći na more, bitno je imati obalu.
Ako pogledamo kartu BiH, vidimo da se ona usijeca u teritorij Hrvatske kao klin. Vrlo je lako moguće Hrvatsku presjeći na više dijelova (što je pokušala JNA 1991. godine). Kako mi Srbima možemo prerezati Koridor, mogu i oni nama. Da ne govorimo o šteti koju nam mogu nanijeti. A ista stvar je i s Muslimanima. Oni se također nalaze unutar tog klina koji se zabija u Hrvatsku.
Ako je cilj i jednih i drugih izlazak na more, tko je onda u povoljnijem položaju na ovoj karti?
Uzmimo u obzir reljef kao i debljinu teritorija koji ima Hrvatska, u odnosu na reljef i debljinu koju ima BiH. S obzirom na te elemente, Hrvatska je u nepovoljnijem položaju u odnosu na BiH.
Jedini element koji može spriječiti opasnost iz BiH su Hrvati u BiH. A njih je sve manje i manje, a Hrvate u Hrvatskoj, pogotovo vlast, nije ni briga za njima.
Pitanja iz publike? Nemojte nas pitati, mi ne možemo dati odgovore na vaša pitanja, rekli su generali. Političari na njih trebaju odgovoriti. I tu su u pravu generali.
A ja se nisam mogao oteti dojmu da su i neki prisutni lokalni političari na tom skupu samo zbog predstojećih lokalnih izbora. Da dobiju neki glas više, grebući se za braniteljske glasove (jer su na skupu samo branitelji i bili prisutni).
Ako o takvim političarima ovisi budućnost Hrvata u Hrvatskoj i BiH, piši kući propalo.
Za moj blog bitna je ova tema. Rat se i dalje vodi. Nije 1991., ali je gadno. U budućnosti može biti i gore. Može li nam vojni rok pomoći u svemu ovome. Može li pripremiti ljude i narod na moguće buduće ugroze iz BiH?
Oznake: vojni rok, Bih, BiH Hrvati
