četvrtak, 02.03.2017.
Vojni rok – kakvo je trenutačno stanje
U Hrvatskoj se trenutno vodi rasprava o tome je li nam opet potreban obavezni vojni rok.
Da će se nešto poraditi oko obaveznog vojnog roka, najavila je još Predsjednica, par mjeseci nakon osvajanja Ureda. Tada to nitko nije ozbiljno shvaćao, SDP je još držao vlast, Milanović je brijao svoju briju i nitko nije Predsjednicu shvaćao ozbiljno.
Danas je drugačija situacija. Vlast je pustila probni balon o vojnom roku od mjesec dana. Budući da sve poluge vlasti trenutno drži HDZ, jasno je da je mogućnost uvođenja obaveznog vojnog roka realna. Ministar obrane se nije izjasnio o vojnom roku, osim da MORH razmatra sve opcije, ali budući da se u medijima povela rasprava, jasno je da ju je netko inicirao.
Naravno, Predsjednica i Ministar.
Zašto? Očito postoje razlozi zbog kojih i Predsjednica i Vlada smatraju da je potrebno aktivirati zamrznuti vojni rok. Koji su to razlozi? Je li se promjenila sigurnosna situacija u okruženju? Kakve su to ugroze koje bi zahtjevale obavezan vojni rok?
Da bi se moglo odgovoriti na ova pitanja, potrebno je pogledati sadašnju sigurnosnu situaciju i usporediti je s onom iz vremena kad smo zamrznuli vojni rok, 2008. godine.
Hrvatska je clanica NATO pakta.
A 2008. godine to nije bila. Dakle, sad smo pod NATOovim kišobranom. Prema tome, situacija bi trebala biti sigurnosno puno povoljnija. Vrijedi ovu činjenicu zapamtiti jer o njoj puno toga ovisi, ali ni ova činjenica nije toliko stabilna koliko bi mi željeli da jest.
Rat u Ukrajini.
Rat u Ukrajini je donio nesigurnost na europsko tlo. Rusija je u nepovljnijem položaju jer sukobi, svi u koje je uključena, se vode na njenim granicama (Ukrajina, Gruzija, Armenija) ili na njenom teritoriju (Čečenija). Rusiji bi dobro došla zona u kojoj bi mogla manipulirati sukobom, a da se nalazi duboko u zoni utjecaja EU-a i SAD-a. Takvo područje je tzv. Zapadni Balkan. Točnije, naše okruženje. Ovdje imamo sukobe koji su vezani uz Srbiju (Kosovo i BiH), a Srbija je srcem vezana uz Rusiju. Jednostavno je prelaka za upotrebu u svrhu manipulacije. Danas je to vidljivo. Prošli mjesec kriza oko vlaka i Kosova, ovaj mjesec, kriza oko Haškog suda i BiH. Plus nastavak krize u Makedoniji. Može li puknuti i tiče li se nas sve to? Naravno da nas se tiče. Svaka mala nesigurnost u našem daljem ili bližem okruženju odrazit će se na naše gospodarstvo, konkretno turizam. A turizam nam, prema nekim procjenama nosi 18% BDP-a.
Rat u Siriji
Rat u Siriji je daleko od nas, ali nam donosi dvije opasnosti. Jedna su borci ISILa koji se vraćaju doma u BiH, a druga su izbjeglice. Prema nekim podacima, oko 300 građana BiH nalazi se na ratištima u Siriji i Iraku. Njima treba dodati i određen broj građana Srbije i Kosova, i tako dolazimo do broja koji nije opasan, ali takvi pojedinci mogu predstavljati opasnost. Prisjetimo se da je 30-tih godina prošlog stoljeća oko 2000 državljana Kraljevine Jugoslavije sudjelovalo u Španjolskom građanskom ratu, a kad su se vratili, tih 2000 boraca su bili dovoljni da pokrenu, organiziraju i uvježbaju partizanski pokret u 2. svjetskom ratu. Bi li ovi ISILovi borci bili isto tako efikasni kao i partizani, bolje je da ne doznamo.
Migrantska kriza
I rat u Siriji, i klimatske promjene, i nestabilnosti u Afganistanu, Pakistanu i Iraku, kao i Africi, dovele su do migracija. Jesu li migranti opasnost za nas? Direktna opasnost od njih nam ne prijeti, ali dolazi do promjena unutar EU. Mijenjaju se odnosi između država članica. Tko je mogao zamisliti prije dvije godine, da će između država članica postojati granica? A negdje čak i bodljikava žica? Pa to je bila sasvim nevjerojatna stvar. Da je to netko rekao prije dvije godine, strpali bi ga u ludnicu. Pa ipak, danas svjedočimo i takvoj situaciji. Pitanje je što će migrantska kriza još proizvesti.
Klimatske promjene
Možemo negirati utjecaj čovjeka na okoliš koliko god hoćemo, činjenica je da mijenjamo okolinu oko sebe. A činjenica je i da se vrijeme mijenja. Je li to zagrijavanje ili zahlađenje, ili nešto treće, u Hrvatskoj skoro svake godine imamo nekakve poplave, požare, tko zna što nas još čeka. EU je prije nekoliko godina procijenila da će do 2100 godine doći do povećanja temperature u Europi i da će pojedina područja biti jako pogođena sušom. Jug Europe posebno, pa tako i dijelovi Hrvatske. To opet dovodi do povećanja migracija stanovništva iz Afrike prema sjeveru. Osim migracija, divljat će i priroda. Trenutno naše oružane snage svake godine sudjeluju u gašenjima požara, što iz zemlje što iz zraka. Sudjeluju i u zaštiti od poplava. Međutim, što ako/kad se klimatske promjene pogoršaju, požari postanu veći i učestaliji, kao i poplave? Možemo li se u tom slučaju osloniti samo na profesionalnu vojsku?
Pa, za to nam treba...
...Demografija.
A ona je ubitačna. Po procjeni UN-a, do 2050. godine, broj stanovnika u Hrvatskoj će pasti na 3 i pol miliona. Svake godine gubimo oko 13 000 stanovnika, samo mortalitetom. Razlikom između umrlih i rođenih. A iduće godine će biti još i gore, jer stanovništvo je sve starije, a mladih je sve manje. K tomu, mladi se iseljavaju sve više. Već sad je problem doborovoljni vojni rok. Primjerice, 2008. godine, novačiti ljude za dobrovoljni vojni rok nije bilo potrebno. Ljudi su čekali u redovima. Danas više nije taj slučaj.
Prvo je počeo padati broj u Dalmaciji. Razumljivo je da u krajevima gdje je gospodarska aktivnost bila bolja ili povećana, odaziv za dobrovoljno služenje vojnog roka je bio mali ili nikakav.Slavonija je bila glavna za novačenje. Ali danas se i u Slavoniji počinju ukazivati poslovne prilike ili prilike za bolje plaćeni posao od onog vojničkog, a osim toga tu je i iseljavanje. Danas mladi nisu ograničeni samo na Hrvatsku. Čitava Europa je dostupna.
Osim što je odaziv za služenje dobrovoljnog vojnog roka mali, pa je vlada povećala naknade za isti, povećan broj vojnika napušta vojni sustav nakon odrađenog prvog ugovora. Nekad je to bila rijetkost, danas je to sve češće. Iz tog kuta treba gledati i najave Ministra da će se okrenuti ljudima, da će se ulagati u ljude, poboljšati standard života, itd
U samo nekoliko godina, promijenilo se okruženje u kojem se nalazimo. Nagore i nabolje. Je li potrebno zbog toga uvoditi obavezno služenje vojnog roka? O tome vrijedi razmisliti.
Ali osim ovih nabrojenih postoji i čitav niz drugih ugroza koje nam prijete ili mogu biti prijetnja i nije za sve njih potrebno uvođenje obaveznog vojnog roka. Ali o njima drugi puta.
