|
|
| prosinac, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Imagine there's no heaven
It's easy if you try
No hell below us
Above us only sky
Imagine all the people
Living for today...
Imagine there's no countries
It isn't hard to do
Nothing to kill or die for
And no religion too
Imagine all the people
Living life in peace...
You may say I'm a dreamer
But I'm not the only one
I hope someday you'll join us
And the world will be as one
Imagine no possessions
I wonder if you can
No need for greed or hunger
A brotherhood of man
Imagine all the people
Sharing all the world...
You may say I'm a dreamer
But I'm not the only one
I hope someday you'll join us
And the world will live as one
Reiki Hara - moji novi prijatelji
Indigo kristalni most - prva smjernica
Anathema borealis - mali Žnj buntovnik 
Prorok - zaljubljeni Shakespeare
Safiris - najljepše pjesme o Indigo generaciji, i ne samo o tome...
Furryan - Indigo soul
Irnan - prekrasna duša
Ana Marija- aka Korny
Volim te. 
Nadam se da vam je Badnjak protekao u veselom iščekivanju, da vam je Božić bio čaroban, a Štefanje pija...hm, veselo.
And now for something completely different...
Na jednom indigo forumu našla sam zanimljivu temu: mnogo je mladih indigo ljudi u zadnje vrijeme dobilo poruku "kill yourself", odnosno poruku o samoubojstvu, iznenadno ili u snu.
To me zabrinulo jer sam prije dva tjedna usnula vrlo čudan san...
...Živjela sam u velikoj drvenoj kući u kojoj nije bilo ničega osim zidova građenih poput labirinta...U kući se odvijao rat. Mnogo ljudi s puškama, pucnjava, plač...
Ja sam isto bila tamo, no nitko me nije primjećivao. Plakala sam i molila ih da prestanu. U trenutku krajnjeg očaja u rukama mi se stvorila puška.
Prislonila sam je blizu srca i gledala kako se krvava mrlja na mojim prsima povećava. Požalila sam istog trenutka, no također i znala da nema povratka. Sve je utihnulo i kraj mene se stvorila moja majka i pitala me zašto sam to učinila. "Jer nije bilo drugog izlaza, mama", odgovorila sam i zatvorila oči.
Znam, ovo zvuči poput teksta iz romana na kioscima, no sve se dogodilo točno tako.
Taj me san zabrinuo jer poštujem život i nikako nisam sklona samoubojstvu. Mislila sam da se nešto loše sprema. I zaista, nemiri su na Istoku sve veći, Benazir Bhutto je ubijena, Al-Qaida prijeti...
Osjećam sve veći bijes i ne mogu ga se riješiti. Ne znam bih li plakala ili udarala šakom o zid. Ne želim ovo.
Sada znam da postoji još ljudi koji to osjećaju.
Molim vas, molite anđele da im pokažu pravi put...
