|
evo jos malo belgije....
prvo posao.
posao koji su nam namijenili fakat nije bio tezak, onak jednostavni vrtni poslovi. kopanje (sto je u belgiji prilicno zajebano s obzirom da je zemlja totalna glina), cupanje zbunja itd.... no tad se gisele sjetila da bi mogli napravit nesto sto ju muci od proslog kampa.
naime, ona ima ljetnu kuhinju i krvo te ljetne kuhinje je bio nedovoljno strm, pa je prokisnjavao. i pazite sto si je luda baba domislila. mi muski volonteri (3) uz pomoc dva radnika (i njenog sina koji je ponekad navracao) bi trebali poskidat crijepove na tom krovu, ali onako samo uz rub, tako da mozemo s dlijetlima i cekicima raskopat zid i oslobodit konstrukciju, e onda ce oni doci s nekim kao dizalicama i podic cijeli konstrukciju i nadozidat metar zida (tak da bude strmije) i ponovo naslagat crijep....
vjerovali ili ne... uspjeli smo... i to prilicno uspjesno,a pritom nitko nije poginuo.
no bilo je komicnih situacija. prvo. radnici koji su sve radili su bili lokalni seoski maheri. jean koji je imo valjda 70godina (minimum) i bio je tipican primjer starog francuskog seljaka, ko da je ispo iz allo allo. stalno si je neso pricao u bradu dok je isao naokolo prilicno komican, podsjecao me na jacques tatia pod stare dane. drugi je bio mladji, emile, simpa tip. on je imao oko 40 godina (i cijelu veliku obitelj par ulica dalje). e, al tu je kvaka; emile i jean nisu govorili niti jedan strani jezik (osim francuskog), a mi momci (japanac, flamanac i ja) nismo govorili francuski. da... bilo je to poput gradjenja kule babilonske. sve nam je morala prevoditi gisele, a njene upute ponekad nisu bile prejasne. tako npr. je jean rekao meni, a gisele prevela da donesem "seventiiiii" crijepova. (s hrpe s druge strane dvorista-koristeci tacke). hm... seventy? (70?) pa cijeli krov nema toliko crijepova. pitam ja nju:"seventeen?" no... seventy (s dugim iiiiiiii) o.k... dofuro ja 70 crijepova. onda ih je jean ispilio (jer su kao bili preveliki to smo stavljali na vrh krova), a ja busio (sto je smrt! koristio sam HILTI busilicu, ali svrdlo je valjda bilo tupo ne znam, islo je jako tesko...)... no, da ne duljim.... ja sam donio, jean ispilio, a zajedno izbusili 53 suvisna crijpa... ipak je bilo seventiiiiiiN!
tak.. dogodovstina koliko hoces...
inace, u kampu smo sami bili zaduzeni za jelo, a kuhali bi i za gisele. najvise i najbolje je kuhala spanjolka. grrr. ozenio bi takvu zenu, vatrena obrazovana, sve zna, sve moze... uz to ima i dobro tijelo... uf...
no ipak... moram priznat, veliki mi je hendikep sto ja sam ne znam kuhat. to je isto jos jedan primjer gdje su me drugi totalno prenerazili. cak i belgijanac, koji je tek bio navrsio 18. i koji zivi sa starcima i ima para zna kuhat i to neka prilicno ozbiljna jela... a japanac..uf. da ne govorim. ja? nula bodova. u ovom kampu to i nije bilo tako strasno jer je spanjolka preuzela teret. ali u slijedecem kampu je vec bilo problema.
a sad... izleti.
izleta je bilo puno... osim onih manjih u okolna sela (i neki grad u francuskoj) posjetili smo binche (mjesto karnevala) i la louviere. inace, taj grad, la louviere (mislim da se tak pise) je tipicno rudarsko mjesto, koje kao da je posluzilo Zoli kao inspiracija za Germinal. daklem, rudarska kompanija je bila vlasnik svega u tom gradu, dok radnici koji su tamo radili nisu bili vlasnici nicega, naime, sve im je bilo ponudjeno: (iznajmljeni) dom-kuce u nizu koje koje zatvaraju kvartove u cijem se sredistu, na malom kao trgu, nalazi gazdina vila, zabava, zdravstvo, skolovanje, posao... ali kvaka je bila u tome da je gazda imao potpuno kontrolu, ti radnici bi doduse zivjeli relativno dobro, ali nikad ne bi mogli dovoljno ustedjeti da bi imali nesto svoje da bi napredovali, da bi se odmakli od zivota koji su zivjeli njihovi roditelji...
kopao se ugljen, a od iskopane sute su nastali bizarni humci kojih i danas ima jako puno.
za vikend smo mi, volonteri, sami isli u brussel. tamo smo i prespavali (i mogu preporucit hostel Jacques Brel), cijeli dan gledali razgledavali.
Brussel ili Bruxelles. glavni grad europe je vrlo zanimljiv. pomalo neobican i moram priznat da su moji dojmovi bili u nekim stvarima potpuno drugaciji od dojmova jedne frendice koja je kasnije tamo boravila.
daklem, to nije velik grad, ima tek milijun ljudi, slicno kao i zagreb, ali je njegova velicina u tome sto je on imao puno ljudi i prije puno godina dok je zagreb bio tek selo. to je ta, velicina. djeluje staro i gospodski. kvartovi poput zagrebackog donjeg grada su jako veliki. ipak... nekako mi se ucinilo da ima malo zelenila i osim nekih klasicnih ruta (da ne kazemo turistickih) i nema nekog razloga zasto bi se setao. podzemna (jako dobra) je apsolutna nuznost, i zanimljivo je kak se npr. vozis preko pol grada izadjes i jos uvijek si u "centru". turisticki centar je lijep, ali jaaaako prenapucen turistima, nekako su me s vremenom poceli zamarati ti turisticki kliseji. ipak... treba neke stvari vidjet.
brussel ima dobru arhitekturu, konkretno, dobar i utjecajan je bio art nouveau (victor horta), a ima i pregrst muzeja. posebno mi se svidio fenomenalan ratni muzej, koji je uistinu dobar, pogotovo za zemlju koja se nije proslavila vojnim pobjedama.
netko je spomenuo pivo! e... pa belgijanci stvarno rade odlicno pivo, a zapravo su i pivarska velesila. vlasnici svega i svacega. a prosjecna pivnica, pa i ona najgora seoska ima bar 20 vrsta piva.
imali smo puno srece sto je u kampu bio belgijanac, covjek koji nas je najbolje znao uputit sto probati... i bome, dobro nas je uputio.
kao apsolutno najbolje sto sam probao izdvajam Chimay. naaaajbolje pivo ikad! ikad! plava etiketa.
donedavno se mogao kupit u zagrebu, al sad mi je cak i drago sto ga vise nema :-)
a mogu se pohvalit da sam posjetili Mort Subite i pili istoimeno pivo... sto je kao jedna od, ako ne i najstarija pivnica u brusselu. o.k. mozda nije jako stara i pivo mi se nije svidjelo (iako je bilo posebno), ali je kao povijesno znacajna, bum jos pogledao.
inace... mozda najpopularnije belgijsko pivo kod nas-stella artois u belgiji uopce nije popularno (ja ga ni ne volim)! vise ljudi mi je reklo da je to kao smece koji oni izvoze. tamo su od ovih (svako)dnevnih piva popularni Maes i Jupiler (cit. žu-pi-leeer). stella tamo izaziva podsmijeh.
leffe (izgovara se i ovo e na kraju, ali se ne naglasava) je kao kvazi standardno pivo... a hoegaarden (cita se hugarden)nije za svacije nepce iako spada u sasvim solidna piva.
sada se vec u zagrebu moze naci prilicno solidna ponuda. sto je svakako dobra stvar, sve dok ne nude ono najbolje..Chimay.
tak... ima jos... jos jedan post i to je sve od belgije.pozdrav.
|