četvrtak, 19.07.2007.
Kad život udari...treći put!
|
Bio jednom jedan kralj. A taj je kralj imao jednog krajnje dosadnog i nadobudnog ministra. Naravno, tražio je priliku da ga se riješi.
I tako je jednog dana kralj pozvao k sebi minstra i pitao ga: -Poštovani ministre, govorite li vi španjolski? -Ne, Gospodaru... -Šteta...-kaže kralj i otpusti ga. Ministar, pošto je osim dosadnog, bio jako tvrdoglav i sklon samozavaravanju, je odmah pomislio da ga je kralj namjeravao postaviti na mjesto nekog ambasadora, izaslanika u nekoj stranoj zemlji. I tako se naš ministar bacio na intenzivno učenje španjolskog. Bjesomučno je učio, noć i dan, izgubio tri mjeseca, a dobio čir na želucu. Tako su prošla tri mjeseca, ministar naučio španjolski i pun nade zatražio prijem kod kralja. -Evo gospodaru, reče ministar, sada znam španjolski! -Oh, baš DIVNO, odvrati mu kralj, sad možete slušati Enriquea Iglesiasa u originalu! * * * Poruka priče: NITKO ne želi slušati Eriquea Iglesiasa u originalu... |
), Bjesovima i strahovima, NEGO o nečemu potpuno drugačijem..... Jednostavno , o smislu života kao takvoga i o tome zašto šnita kruha uvjek padne na namazanu stranu i tome hoće li izvanzemaljci(pod predpostavkom da postoje i da su na višoj evolucijskoj razini od amebe) kad jednom posjete zemlju donjeti sa sobom (uz tajne o utopijskom društvu i vječnom životu) i tajnu otvaranja [insert halejujah chorus] tetrapaka mlijeka rukom!
