|
Ej ti!
Napravila sam ovaj blog 2015., zaboravila sam lozinku pa sam napravila novi blog. Kad sam se probala ulogirat u onaj blog ispostavilo se da sam zaboravila i onaj login i uspjela nekom čudnom magijom ući na ovaj blog nakon kaj me je 20 puta tražilo novi pass, novi user, novi mail (od kojeg isto nisam znala pass), broj cipela, da žrtvujem djevicu na mjesečini i ostale stvari koje te traže kad zaboraviš pass.. Enivej, tu sam. Bok.
Pisala sam ovaj tu blog i fakat mi je bio gušt pisat ga. Krenulo je tak da sam htjela svoje mjesto di se mogu izraziti, a pretvorilo se u pravu ljubav prema pisanju, za koje ponekad nisam imala vremena. Nema veze. Nebitno, tu sam.
Tolko stvari bi ti htjela pisat, o tome kak me živciraju primitivni bolesnici u haljinama koji misle da parfumerije prodaju mirise abortirane djece, o tome kak me živciraju općenito svi vjerski fanatici koji su uvjereni da imaju pravo nekome određivat kak će živjet, o tome kak je vani lijep dan a puše vjetar, o tome kak bi htjela pisat a nemam baš inspiracije jer imam previše inspiracije, o tome kak sam gladna, a ručak nije gotov...
Previše toga, jel da?
Ajmo prvo o dobrim vjestima.
Upisala sam autoškolu. Sa skoro 24 godine, al bolje ikad nego nikad.
Dakle, upisala sam autoškolu. Položila sam propise. Znam da ne smiješ vozit bez vozačke i prometne. Bravo ja.
Ne, neću pisat o tome kak je gospođa vozila bez valjane vozačke, to je stara vijest.
Hoću ti pisat o jednoj cesti. Svi je zovu Cesta smrti (bar u mom kraju), jer skoro SVAKI DAN na toj cesti netko pogine. Razlog tome nije ništa drugo nego ljudska glupost.
Otprilike oko 7 ujutro i 5 popodne je na toj cesti podosta velika gužva, ljudi idu na posao i vraćaju se doma. Doma svojoj djeci, ženi, curi, obitelji, prijateljima.
Mnogi od njih nikad ne dospiju doma. Ni na posao. Ni ženi. Ni obitelji.
Mnogi ni krivi ni dužni, nastradaju jer- svijet je pun imbecila koji troše zrak uzalud.
Baš jučer se opet dogodila užasna nesreća i slike nesreće su poprilično uznemirujuće. Ispod slika su se pronašli komentari ljudi. Većina se svađala ko je bio taj čovjek i čiji je on prijatelj. Drugi su pak optuživali. Treći su se svađali o propisima i tvrdili da se nesreće događaju ni manje ni više nego zbog SPORIH vozača.
Cesta izvan naselja, obična cesta (nit autoput na kojem je ograničenje , ni brza cesta na kojoj je ograničenje ). Cesta izvan naselja, na kojoj je prema propisima RH dozvoljeno voziti 70- osim ako znakovima nije regulirano drugačije.
70.
Al su se našli Jura, Joža i Štef (random serem imena sad, nhf), pametovat i objašnjavat da je krivo ograničenje koje treba postaviti na minimalno 100 jer kad se voze 70 se stvaraju kolone i onda se mora preticavati kolona.
Po propisima se kolona NE SMIJE preticavati.
A i nisam nikad čula da ak se voziš brže, da auti magično nestaju s ceste i da nema kolona. A hvala Joži, Juri i Štefu na vrlo pametnom zaključku, da bi na cesti smrti trebalo povećati ograničenje brzine da se smanje nesreće.
Drugi su pak govorili "too, stiskaj gas do kraja budalo!" itd itd. A ni jedan od tih koji su osuđivali, neće sljedeći put dignut nogu s gasa i pripazit malo na druge, a prvenstveno na sebe.
Nitko od njih ne razmišlja o drugima. Svima je najbitnije da dođu čim prije i da imaju najveći penis kad su prvi na cesti i kad nema nikog ispred njih, jer automatski im se penis skrati za onoliko cm koliko autiju je ispred njih.
Žalosno je da smo postali takvo društvo gdje, ne da ne mislimo na druge, mi ne mislimo ni sami na sebe. Žalosno je to da smo škrti dati 10 kuna za autoput, pa stiskat do 130, neg birat običnu cestu i na njoj radit istu stvar.
Ak su drugi budale, ne moraš bit i ti.
Nemoj bit povodljiv. Nemoj prosvjedovat ispred parfumerija. Nemoj nekome nametat svoje stavove i mišljena. Nemoj mislit da je netko drugi manje vrijedan od tebe, jer vozi sporije, jer ima drugu boju kože i druge je vjeroispovjesti. Nemoj mislit da si bolji od nekog.
Nisi. Nisam ni ja. Mi smo samo mala mrvica prašine. Daj si zamisli ovak.
Ti si mali naspram kauča na kojem sjediš, kauč je mali naspram kuće, kuća je mala naspram ulice, ulica je mala naspram naselja, naselje je malo naspram grada, grad je mali naspram županije, županija je mala naspram države, država je mala naspram kontinenta (osim ak ne živiš u Rusiji :D ), kontinent je mali naspram planeta. Naš planet je 1 od 8 (R.I.P. Pluto <3 ) planeta sunčevog sustava. Sunčev sustav je 1 od bezbroj sustava unutar naše galaksije. Naša galaksija je 1 od bezbroj galaksija u svemiru koji se neprestano širi i postaje sve veći. Ovog trenutka dok ovo čitaš, svemir se širi. Kaj to nije fascinantno?
Još uvijek misliš da si bolji od nekog i bitniji? Nisi. Zato pazi na sebe, pazi na druge i uživaj u ovoj prilici koja ti je dana, da danas ujutro ustaneš i otvoriš oči i vidiš kak je vani lijep dan, makar puše vjetar. Pazi na sebe i pazi na druge, jer makar nisi bitan u cijelom svemiru- zapamti da si nekome baš ti cijeli svemir i najbitnija stvar.
Gotov je ručak, idem jest.
|
