08.07.2011., petak

Dikobraz...(jež) Mala Miranda je bila sama u vrtu. Gledao sam je preko ruba novina.. Stalno se saginjala i pomislio sam da traži gljive. Nakon nekoliko minuta čuo sam je da plače. Bio je to jak, neutješan plač. Skočio sam iz fotelje i potrčao u vrt. Mali prst joj je krvario, ali se nije činilo strašno. Oprao sam joj prst i upitao je čime je povrijedila prst . "Željela sam dodirnuti jednu životinju, ali mi se nije dala približiti...I učinila je to i pobjegla. To je tako tužno...Ja je nisam željela povrijediti..." "Koja je životinja bila?", upitah je. "Crno-bijela lopta, tamo dolje je..." rekla je pokazujući na rub vrta Otrčao sam u kuhinju i uzeo metlu. U maloj udubini u vrtu pronašao sam životinju.. Bio je to mali dikobraz . Dikobraz je usamljena životinja. Kada joj se neko približi, on ili pobjegne, ili raširi svoje iglice. One su oštre i mogu ozlijediti. Miranda nije bila opasna za njega, ali on nije znao ništa drugo, nego ozlijediti je. U njegovoj prirodi, jedina komunikacija su njegove iglice. To je jedina strategija koju on zna i niko je ne može promijeniti, pa čak ni mala djevojčica koja mu je samo željela biti prijatelj. Da li je dikobraz jedino biće koje tako funkcionira? Ne, ljudi su često dikobrazi. Samo su njihove iglice bolje skrivene..

- 20:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.