24.05.2011., utorak

Slušanje Kad te zamolim da me poslušaš, a ti mi počinješ davati savjete, nisi učinio što sam te zamolila. Kad te zamolim da me poslušaš, a ti mi počneš govoriti zašto se ne bih trebala tako osjećati i tako razmišljati, gaziš po mojim osjećajima. Kad te zamolim da me poslušaš, a ti držiš da si dužan učiniti nešto kako bi riješio moje probleme, iznevjerio si me, koliko god to izgledalo neobično. Slušaj! Molila sam te samo da slušaš, ne da govoriš.......samo me poslušaj. A ja ću se snaći. Nisam bespomoćna. Možda sam obeshrabrena i možda posrćem, ali nisam bespomoćna. Kad za mene učiniš nešto što ja mogu i trebam učiniti za sebe, pridonosiš mome strahu i osjećaju manje vrijednosti. No kad kao jednostavnu činjenicu prihvatiš da uistinu osjećam to što osjećam, koliko god to bilo iracionalno, ja tada mogu prestati s nastojanjima da te u to uvjerim i mogu se posvetiti nastojanjima da spoznam što se nalazi u pozadini tih iracionalnih osjećaja. A kad ta pozadina postane jasna, odgovori postaju očiti i nisu mi potrebni savjeti. Iracionalni osjećaji imaju smisla kad razumijemo što je iza njih. Možda je to razlog zbog kojeg molitva, katkada kod nekih ljudi daje korisne rezultate jer Bog je nijem i ne daje savjete i ne pokušava popraviti situaciju. Bog samo sluša i dopušta ti da se sam središ. Stoga, molim te, slušaj i samo poslušaj što imam reći. A ako želiš govoriti, pričekaj još trenutak, pa ćeš doći na red i ja ću tada slušati tebe.

- 13:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.