09.05.2011., ponedjeljak

BRANA Svjedoci smo i u najnovije vrijeme kako nesreće, a napose prirodne kataklizme treba, ako je ikako moguće, preduhitriti. Teško se nositi s nabujalom rijekom i podivljalim brzakom, ukoliko se već prije nisu stvorile pretpostavke da ga se ukroti u njegovu koritu, da se pridošlu vodu neutralizira akumulirajući i planski i sustavno. Da ne bi bujice potoka i rijeka pretočile svoj potencijal u uništavajući i samouništavajući naboj, odlučna ruka razumnog čuvara prirode, sagradila je nasipe i brane ublažujući njihovu razornost i akumulirajući vodu u jezera što svojim mirom ublaže uskovitlane pritoke. To što vrijedi kao zakon prirode, vrijedi i kao zakon duhovnosti. U čovjeku bujaju životne snage kao svojevrstan potencijal, ali uslijed toga bujaju i neuredne težnje i sklonosti koje treba kanalizirati, ukoliko se ne želi doživjeti pošast potopa cijelog bića. Zato je Krist Gospodin svojim uskrsnućem postavio branu kojom je zaustavio i prikupio uskovitlane ljudske potencijale, koje je grijeh htio zloporabiti prijeteći samouništenjem čovjeka i ljudskog roda. Prihvativši dotok ljudskog života u svoj život, Gospodin je nabujalu i nekontroliranu ljudskost pretvorio u moćni spasenjski tok, usmjeren na pogonske turbine života. Tako su se prikupljeni brzaci i strujanja, oplemenili i pročistili božanskim mirom, pretočili u korisnu energiju kojom se griju i pokreću ljudske duše, dajući ujedno i svjetlo postojanju.

- 11:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.