07.05.2011., subota

I ŠTA OSTANE NA KRAJU? U svojoj noveli „Starac i more“ Hemingway opisuje starca koji svaki dan svojim čamcem isplovljava na more nebili mu uspio veliki ulov. Nakon što je puno puta uzaludno pecao, jednoga mu dana ipak uspije ulov života. Ogromna je riba zagrizla njegovu udicu. Starac se s ovim čudovištem dugo borio dok mu to zadnjim snagama ipak nije uspjelo. Ponosan i zahvalan pričvrstio je ovu golemu ribu za svoj čamac i zaveslao prema obali. Već se počeo radovati dolasku, lučici u kojoj je mjesto njegovu čamcu, i ljudima koji će se čuditi njegovu ulovu a njega hvaliti. Ali kada je stigao i privezao čamac skoro je pao u nesvijest: morski psi su njegovu ribu požderali i samo ostavili kosti. Ova novela podesna je i za opis našega života. Mi isplovljavamo na more vremena. Nadamo se uspjehu i konačno nam uspije „ulov života“. Svim smo snagama uspjeli do nečega doći, nešto smoći. Što sve ljudi ne pričvršćuju za čamac svoga života! Ali kad dođemo na obalu ne ostane ništa. Zub vremena i proždrljivost života sve nam unište. Starac je na kraju rekao:“Predaleko sam isplovio!“ Da, mi smo ljudi predaleko odplovili od Boga i njegovih savjeta. Predaleko smo se udaljili od ljubavi Božje, od života Isusa Krista i snage Duha Božjega. Na kraju ne ostaje ništa. Materija nestaje, snaga nas napušta, uvjerenja postaju nesigurna, čovjek umire. Što nam ostane na kraju? Od nas neće ostati ništa. Jedino ako se udružimo s Onim koji vječno ostaje, Živim, Budućim. Našim vezanjem na Isusa, uskrsloga i onoga koći će opet doći, ostat će mo vječno. Ako ne budemo vjerovali, neće od nas ništa ostati!

- 20:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.