07.05.2011., subota

IMATI VREMENA... Vrijeme pripada Bogu. On vrijeme drži u svojim rukama i dijeli ga nama. Kada bi se zapitali: od kuda ja zapravo imam moje vrijeme, sate, dane godine moga života? Onda je odgovor: To mi je jednostavno darovano. Bog nam daruje vrijeme našega života. I Bog će jednom upitati nas, što smo učinili s tim skupocijenim darom, da li smo ga ispravno koristili? Bog želi da je naš život ispunjeno vrijeme, nađeno vrijeme, smisaono vrijeme. Svaki dan bez ljubavi i prisutnosti Božje izgubljeno je vrijeme, pa makar mi dobili neznam što. Svaki dan u osobnom susretu s Isusom, skrovit u njegovom milosrđu, ispunjeni je dan. Svaki dan kojeg smo dobili od Boga, svaki dan u kojem možemo računati na Njegovu dobrotu, svaki dan koji počnemo u Njegovo ime, svaki dan kojeg na kraju vratimo u Božje ruke, ispunjeno je vrijeme. Kao nekakvo strašilo stoji iznad puno toga što započnemo samo jedna riječ: uzalud! Zbog toga bi trebali koristiti vrijeme kako bi ga živjeli s Bogom. Pa i kad negdje zakažemo, tu je Njegova ljubav. Tko ljubi, ima vremena! Imati vremena nije pitanje satova i zvanja, kalendara i zadaća. Imati vremena je pitanje ljubavi i skrovitosti. Tko je zahvaćen ljubavlju prema Bogu, ljubavlju prema bratu čovjeku, ljubavlju prema nekoj zadaći, isplativoj budućnosti, imati će uvijek puno vremena.

- 20:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.