|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
U ovom blogu ću iznositi svoje viđenje ovog kompliciranog svijeta kao i milijuni neshvaćenih tinejdžera...=)
Or whatever padne na ovaj moj sick & demented mind...
~ Ako me iz nekog nepoznatog razloga želite kontaktirati, this is my emajl adress =)...imaginary_girl@net.hr ~
**NeKi CoOl BlOgIcHi KoJe ReDoViTo PoSjEćUjEm**:
~AnUšKa~
+..sara..+
**Iriska** =)
**zagorka** :)
**AMI**
Crash
+CrUeL+
..:LoNeLy SoUl:..
**AmY**
dark_soul...a.k.a TiNa =)
**goth scars**
_-_MaTeK_-_
::IvAnA=)::
**AnThEa**
*Panteryca*
KiKi...
>>HeReTiK<<
Reponja
WHO AM I?!?!
Moje ime (cijenjeno nadajmo se =) je Ivana...
Aj kam from Samobor...bogme i nemaš puno više od šume prepune borova ovdje.
Stara (mlada) sam sad već 18 godina.
Pohađam gimnaziju A.G.Matoša u već navedenom gradu.
Dane tratim "učeći" (ponekad to zaista i radim=),zujeći u zidove,stropove i ostale površine,zajebavajući se sa naj ekipom na svijetu =),slušajući glazbu,te naravno viseći za ovom kutijom zvanom komp. Zna se tu uvući i kakva rekreacija ali naravno,tek kad zatopli :)
Que volim...ne zanima vas :)
Que ne volim...još manje vas zanima.
Ma to bi manje-više bilo to. Ako me šupne kakva inspirejšn ubacim još koju NAtuknicu...=)
Evanescence-my dearest =)
JEDNA VERY GOOD GRUPA
S.O.A.D rules!
The most important things in my lajf :)
Familija =)
Friiindz (ili književno rečeno prijatelji=)
We all need it
Eh,kad pišem koliko i brbljam :)
My freakiness :))
You're the twins: Jood & Jeena, which really means you've got multiple personalities. You love to play games and have fun, but sometimes your idea of fun is questionable.
Which Skary are you?
Kako su me samo skužili =)...me in a nutshell
Evo mene opet...pošto su reakcije na maj filozofis u prošlom postu bile dosta dobre ako ne i bolje od toga, ja se odlučih i danas malo igrati Konfucija ili koga već, pa malo pisati o nekim od mnogih problemčića u našim životima...jer ipak se moramo pozabaviti i takvim stvarima...iako se neki pak time bave i previše...Pa, da počnem...u zadnje vrijeme mi se jedna misao mota po glavi a uzrokovali su ju neki događaji i riječi koje svakodnevno stižu do mog mozga...Čitajuči jedan od blogova koji sada neću imenovati ali mislim da ste u medijima mogli čuti za njega, na kojem je jedna osoba planirala svoje vlastito samoubojstvo zbog neuzvraćene ljubavi, jednostavno nisam mogla a da se ne zapitam cijenimo li dovoljno svoj život...on bi nam trebao biti nešto najvrednije u životu...da nam nije dan taj dar, nikada ne bismo upoznali svoje prijatelje, zavoljeli simpatije, upoznali i spoznali toliko lijepih stvari...Jest da je svatko od nas također puno puta bio povrijeđen ili mu se dogodila neka nepravda ali je li to zaista razlog da odustanemo? Hoće li nam to išta donijeti? Znam po sebi, koliko puta sam čula neku od svojih prijateljica ili sam uhvatila samu sebe kako govorim da ću se ubiti ako dobijem lošu ocjenu, ili jednostavno kada se osjećam kao da nitko nije na mojoj strani...koliko puta sam na to pomislila jer mi se činilo kako nema izlaza...Zar smo doista tako slabi i nesigurni da nam je dovoljna sitnica kako bi smo pomislili na ono najgore....na soluciju koja ne bi trebala biti na našoj listi načina rješavanja problema...Rekla sam «sitnica» jer neki od naših problema stvarno jesu samo sitnice, a mi od njih radimo nešto neoprostivo i nerješivo...znam da sam ovo rekla već mnogima, ponekad samo zato da bih i sebe podsjetila, ali toliko ljudi na ovom svijetu nisu dobili priliku živjeti...i proživjeti ovaj život...on im je završio naglo i tragično, ili možda pak sporo i u velikoj boli...Oni bi zasigurno najviše od svega željeli drugu priliku...možda samo trenutak kako bi se oprostili od svojih voljenih, kako bi im rekli koliko im je stalo do njih...ali to nije moguće, oni se više ne mogu vratiti...Neću govoriti za ostale, jer svi smo mi veoma različiti, ali shvatila sam koliko postajem sebična svaki put kada pomislim na rješavanje problema idući crtom manjeg otpora...ostavljam ljude do kojih mi je stalo, za koje se nadam da im je stalo do mene...ostavljam iza sebe svoje probleme, neriješene...ostavljene nekome drugome kako bi se pobrinuo za njih...a bih li stvarno željela tako otići...bježeći? Mislim da u životu i prečesto bježimo od svojih demona...pokušavajući ih zavarati...a ustvari zavaravamo sami sebe, jer oni neće nestati...zbog toga, zbog same sebe a i zbog drugih ne pada mi na pamet učiniti tako nešto...Koliko god mi je ponekad teško jer problema je uvijek bilo i uvijek će ih biti, znam da ću biti ponosnija na sebe ako to uspijem prevladati...Jer onda ću još više uživati u svakom novom danu koji mi je pružen...Znam da sve ovo sigurno i sami znate, ali svejedno...samo vam želim reći da cijenite svoj život jer on je prevrijedan, nemojte ga odbaciti jer mnogi bi dali sve da imaju ono što mi uzimamo zdravo za gotovo...Ne možemo očekivati da će sve uvijek biti lijepo i savršeno. Svatko od nas ima neki teret s kojim se mora nositi, nitko od nas nije sam u tome...i znam da svatko od nas ima u sebi snage da to izdrži...samo ju moram pronaći =) Ako ste došli do ove rečenice, svaka vam čast...vi sigurno imate tu snagu =) hehe...Uživajte ljudi, to je najvažnije!!
..:The Worst Lies:..
With every second she`s closer to death.
The shadows are after her,
Stealing her every breath...
Although she knows the end is near,
She will not fall,
She won`t go down with her fear...
Not before she lets you know
You have a special place
In her wounded soul...
But time is running out,
They know she is weak.
She cannot scream,
She cannot speak...
Now she`s laying in the mud
With a scream on her lips,
Her face all covered with blood...
Time wasn`t on her side,
But at least she won`t know
How you lied,
Every time the moon would show
His most beautiful glow,
And you would kiss her
And tell her `I love you so...`
...PoZdRaV Od ImAgInArY GiRl...