...treba mi ljubav,ne milostinja...još je tvoja,još si njen,o kako licemjerno zvuči to kad mi znamo istinu...
...nisam dugo pisala...nisam imala snage napisati sve što se događa tj. što se dogodilo,jer opet je sve zaboravljeno...očito ja za njega nisam bila dovoljno vrijedna nikada da me 'zadrži',da me ne odbaci svaki put kao igračku koju je 'nehotice' slomio...neću ni sad znati sve ispričati,jednostavno nekih se stvari ne želim sjećati,preteško ih je napisati i samoj sebi priznati sve...bojim se da je gotovo iako se čini da tek počinje,ljudi to vide drugačije nego ja,ja znam koliko to boli sa sobom nosi,koliko suza i kajanja...bojim se...
(utorak) ...najduži dan mog života...bila sam sama kod kuće,mama je bila dežurna,a tata još nije došao..dakle mogla sam kud sam htjela i šta sam htjela...poslala sam mu sms i samo ga pitala hoćemo nekud van zabavljat se s društvom...njegov odgovor me toliko zablio,ne njegove riječi jer nije mi ništa 'ružno' rekao,samo su bile tako hladne,kao da priča neznancu kojeg nikada nije ni poznavao...napisao je da 'njegova draga' dolazi kod njega i da će cijelu večer provest s njom i da mu ne šaljem više ništa,kao da ona ne skuži...suze su mi tekle same od sebe,bila sam na rubu živčanog sloma,osječala se tako jadno,nisam nikada mislila da čovjek može tako nisko pasti kao ja tad,dotakla sam dno...zgrabila mobitel i nazvala svoju Janu,mislim da nisam uopće pričala samo sam tih jebenih petnaest minuta razgovora plakala i nisam mogla prestati..ona me tješila,govorila kako on toga nije vrijedan,a ja jednostavno nisam slušala,samo sam dalje plakala i slamala se..znam da je Jani stalo do mene i znam da mi je željela sve najbolje,ali ni njene riječi me nisu mogle podići s dna...samo sam tonula sve dublje jer sam se pogledala u ogledalo i nisam vidjela sebe,nego neku uplakanu djevojku,nešto što se ne može nazvati čovjekom...ubijala me ta samoća,nije nikoga bilo pored mene,a trebao mi je bilo čiji zagrljaj,samo da me netko čvrsto drži u svojim rukama i ništa ne govori,jer ne želim čuti da će sve biti u redu,ne može biti u redu,i ne želim slušati kako on nije vrijedan toga,ja bi za njega i svoj život dala(a neki ljudi kažu da tek kad to osjećaš,to možeš nazvati ljubavlju,ne znam..)samo sam trebala nekog pored sebe...i tad sam jednostavno povadila sve boce alkohola iz kuhinje i natočila od svakog pića po par čaša,odnjela si to u sobu i počela piti..sve zajedno,pomješano konjake,vina i pitajbogašta...našla sam skalpel u svojoj sobi...prvi put u životu sam ga držala u ruci tako čvrsto,odlučno,i nisam razmišljala što radim...još sam bila pri nekakvoj pameti i nisam zarezala venu u koju sam duuugo sjedeći u mraku promatrala,nisam to htjela napravit,ne to,a imala sam snage i za puno više...maknula sam skalpel sa ruke,primila ga još čvršće i napisala njegov nadimak ne nogu,velikim slovima...bilo je krvi,puno,otrčala sam do kupaonice i probala 'izbrisati' ta slova jer sam skužila šta sam napravila,a krv je i dalje curila...sjela sam na krevet gledajući u ta slova,suze su same curile,ne zato što to boli,mogla sam ja podnjeti još više,nego su me ta slova ubijala...i tad su mi suze počele padati po tim posjekotinama...tad je tek počelo boljeti,slane suze ne svježu ranu,a nisam ih mogla zaustaviti...provela sam noć u mraku,u svojoj sobi,sama,razmišlajući o svemu,o Njemu i Njoj,o životu koji nema smisla,koji boli...bila sam tako sama,trebala mi je utjeha,prvi put u životu sam trebala prijatelje da mi pomognu,nisam mogla sama izdržati kao inače,a nikoga nije bilo tu..samo soba,tišina,mrak i ja....otišla sam spavati,ali nisam mogla zaspati...oko pola tri ujutro zazvonio mi je mobitel,mislila sam da Jana provjerava jesam ok...nije bila Jana,bio je On...pitao me jesam budna i rekao da se njemu ne spava...predložila sma da dođe do mene ako hoće,na to je on rekao da ja dođem do njega i svađali smo se tko će kod koga otići...i nismo nikud išli...letjele su samo prazne riječi,oboje sami,svatko u svom krevetu,uz nas samo uvrede,riječi koje bole...i još je nakon svega imao obraza reći mi da lijepo spavam...da,baš lijepo...više ništa nisam razumjela...nisam spavala...zaboljeo me u trenutku cijel život...i opet sam plakala,dočekala jutro plačići,sama,ostavljena,napuštena,zaboravljena....
(srijeda) ...bila sam jadna...potresena svime što se dogodilo proteklu noć i još uvijek sam mislila da je sve bio samo san...samo me ožiljak vratio u stvarnost i shvatila sam da sam potpuno poludjela...izgubila sam sebe...izgubila razum i razlog za postojanje...cijel dan sam bila nekakva nikakva..poslijepodne mi je došao tat i pustio me van,pošto je mama smislila onu famoznu 'zabranu'...prije nego sam izišla iz kuće počeli su me ispitivati tko je 'onaj dečko' koji me u nedjelju dopratio kući,zezali se i šalili s tim,a ja sam izletila van sa suzama u očima,prisjećajući se svega...išla sam sa onim svojim 'frendom' i još nekoliko dečki iz ulice...uspjeli su me oraspoložit svojim lupetanjem,i bila sam nasmješena jer znam da im je svima stalo do mene i da me vole kao sestru i da su uvijek uz mene,samo im ja ne govorim ništa od svega što mi se događa,ne smiju znati,misle da je moj život savršen...i tad odjednom se pojavio On...prvo je sjedio sa svojim društvom,a onda se ko' slučajno preselio kod nas...i pričao sa svima,ja sam šutila i pravila se da je sve u redu,da sma hladna,da mi nije stalo...dečki su kretali polako kući,a meni se još ostalo,nije mi se dalo ići,ali ipak nisam htjela ostat s njim i njegovim društvom iako su me zvali i molili da ostanem...krenula sam i skužila da mi nema moba,nisma mogla kući bez mobitela,nema šanse,ja bez njega ne živim...i ostala sam,sjela s njim i dečkom koji je s mojom sestrom išao u osnovnu,ostatak 'društva' sjedio je za susjednim stolom...i ovaj lik je počeo nešto lupetati i pričat kako me voli i grliti me tamo,ja se ustala,maknula njegovu ruku i izderala se da ja nisam ničija(jer me nazvao svojom)...i tad se javila Njegova sestra i rekla mi:"Još nisi..."..ostala sam zatečena..On mi vratio mob i baš kad sam krenula kući naručili su mi još jedno piće i opet sam ostala..ovaj lik je pričao neke gluposti(vidljivo pod utjecajem C2H5OH),a On me ispod stola uhvatio za ruku..čvrsto me držao,isprepleli smo si prste...dopustila sam mu ono što nikad nisam nikome,odjednom je njegova ruka počela klizit po mojim nogama,seljački ću reći da je bilo 'pipkanja ispod stola'...i tad su oni kretali u nečiju vikendicu još piti i zabavljat se,a ja sma stvarno morala kući...svi smo se ustali počeli oblačit jakne i odjednom me on zagrlio i pazite sad šta je rekao pred svima,zapravo derao se:"Ja nju volim,ja ću nju ženit!"..ja sam se samo nasmijala na to,nisam znala što bi drugo...i oni su otišli,a ja svojim putem kući...zaspala sam oko 3 jer nisam još ništa mogl složiti na svoje mjesto...u 5 ujutro mi stiže sms..On..napisao je da je stigao kući,pa eto samo tako da mi javi da se ja kao ne brinem...nepisala sam mu da nisam mogla zaspat od brige i petsto onih smajlića i deset puta hehe...još me više iznenadio,opet ja ostala šokirana i potpuno zbunjena...
(četvrtak) ...Layla mi stigla kući,bila na praznicima kod bratića i dogovorile smo se da idemo malo van jer se dugo nismo vidjele...pitala sma ga hoće uopće on dolazit,nije odgovorio...samo se tamo,u našem bircu,pojavio na par minuta pozdravio Laylu,oboje smo opet glumili da se ne znamo i nismo se pozdravili...otišao je...bila sam samoj sebi jadna cijelu večer,ali nisam htjela drugima kvarit zabavu...napokon kad mi se Layla vratila imala sam s kim ostajati duuugo,jer ona nikad ne žuri kući...ostavile smo dušu na onom juboksu,igrale neke bezvezne igrice...nisam ni na što drugo mogla misliti osim na njega...ostale smo zadnje u bircu..pokupile se kući...ja došla ubijena od razmišljanja,legla u krevet i nisam imala snage ni za što...još jedna neprospavana noć...
(petak) ...Layla me istjerala iz kreveta jer me zvala na mob,a ja ga kretena ostavila da se puni,pa sam morala pomaknut guzicu iz kreveta...zvala me da mi kaže da nas je on zvao da dođemo u birc tu večer i da moramo ostat s njim do zatvaranja..ja u to nisam previše vjerovala,jer ako želi da dođem,neka me izvoli nazvat...ali ipak mene nije teško nagovorit pa sam otišla i tu večer s Laylom...bio je tamo..pričali smo,zezali se na neki čudni nači,onako rezervirano,zapravo oboje smo zezali Laylu jer smo znali previše istih stvari o njoj i njenoj 'prošlosti' pa smo to iskorištavali za 'nategnutu' međusobnu konverzaciju...večer je prošla prebrzo,on se naravno 'malo' napio,a meni je tad baš slatki,sav je medeni,hehe...pozdravili smo se normalo ko neki stari 'drugovi' i ja sam otišla kući jer me mama zvala već 5 puta...zapravo na neki način sma otišla i ljuta kući jer me toliko nerviralo to njegovo ponašanje ko da je sve ok,kad nije bilo ok,bilo je jadno...ma gazila sam po sebi i svom ponosu...
(subota) ...išli smo u grad..ja sva nikakva,a inače sam ja inicijator zabave i svi moraju bit raspoloženi,inače ih ja sve i odvučem u grad i kad im se ne ide..a meni je došla ta paklena subota kad sam bila pregažena proteklim događajima...Layla mi u gradu(dok smo se uhodavale,ja s votkom u ruci ona s pivom) prepričavala događaje od sinoć...njih dvoje 'kolega' su otišli na neki rođ poslje kod njene frendice i još puuuno popili..kao pričao je o meni cijelo vrijeme,koja god pjesma počne,on kaže da ju ja volim i kao pjeva ju meni,pogotovo Avanturu...i zvala ga je nekoliko puta njegova draga,javio joj se i rekao joj da odjebe,da ga prestane stalno zvati i uglavnom kao da se goni..tako je bar ona rekla..u gradu nije bilo ništa posebno,malo sam pila s Janom,zezale se,poslej navratila do svojih 'uličnih dečki',vratila se do Jane i srela njegovu 'najdražu'..nisu bili zajedno...i kad sam se napokon malo pomirila sa svim i odlučila se zabavit,ko grom iz vedra neba,on prolazi pored mene,s društvom iz razreda...nismo se pozdravili...naravno...pustili su mi Nikotin napokon i tad sam već bila na koljenima,doslovno,jer tu pjesmu toliko volim...prevolim...došla sam kući,ništa posebno,legla u krevet i zaspala...bila sam si tako odvratna,ne znam,ali nisam to ona stara ja,nedostaje mi osmijeh,iskren kao nekada davno...
(nedjelja) ...mama me probudila,otišla sma na misu,bila ljuta na sebe ne znam više zbog čega...dan sam provela pred televizorom,baš nisam ništa radila,samo se izležavala i sažaljavala samu sebe...nevečer krenula do Layle da proslavimo zadnji dan praznika i zalijemo to malo...došla do nejne kuće,a ona naravno ko i inače nije bila spremna i čekam ja nju..čekam...odjednom stiže mi sms,samo kad nisam pala u nesvjest kad sam vidjela od koga je..On..napisao je našto čudno kao:"Jesam te lijepo pozdravio?:)"..ja se pitam kad me pozdravio,nije valjda u gradu u sub a da ja nisam skužila,i pitam ga kad...odgovorio mi da me maloprije sreo,on i tata bili u autu kao on vozio,malo vježba za vozački...i ja ga zvala da ide s nama nešto popit,malo se natezali oko tog,ali je rekao da će ići...i poslao mi još sms da dođem po njega...ja krenula do njega i sreli se na pola puta i pozdravili se normalno i normalno pričali,bez one nategnutosti i napetosti...ušli zajedno u birc,a svi tamo počeli pljeskat i navijati,ja ostala zatečena..i ok,otišli mi na kat do Layle i zezali se onak totalno normalno,kao nekada davno kad samo bili samo prijatelji...i njega zove njegova 'ljubav'..on se neće javit,meni bilo čudno jer nismo ništa pili,on samo jedno pivo,a to je za njega ništa koliko inače pije...i zove ona već deseti put,on i dalje samo prekida pozive i triput mi ponovi da ju je ostavio,da je među njima gotovo...ja samo kad nisam vrištala od sreće,ali sam se i dalje pravila ozbiljna i kao 'ne tiče me se'...i krenuli polako kući,svatko svojim putem...još smo se malo čuli kad sam stigla kući i ništa bezveze se pozdravili...otišla sam spavati s osmijehom,ali imala sam neki čudan osjećaj,zapravo znala sam da će se sljedeći dan pomirit,znala sam,sumnjala...e to se i dogodilo...
...nije me ni pozdravio sljedeći dan...izgleda da opet nismo pričali,ne znam ni kako ni zašto...ja i Jana otišle na kavu prije škole,bili su tamo zajedno,ubijali me,a nisam to smjela pokazati...opet se igrao samnom,ja sma mu to dopustila...ništa nije fer...sad ga svaki dan moram gledati u toj prokletoj gimnaziji i boli me kad prođe pored mene kao da ne postojim,kao da me nema,kao da nikada nisam bila tu...tata mi je otišao,mama je valjda sutre opet dežurna,pa ja i Layla navečer ostajemo kod mene i pijemo...u nedjelju smo imale u planu da i on dođe,ali sad...sve je gotovo..opet se sve tako brzo promijenilo....samo će ožiljak uvijek biti tu,onaj izvana će nestati s vremenom,a srce...da li ja TO još uvijek imam???...previše si ga puta slomio...
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...moj život,baš onako,de facto...
sve što sam voljela,sve što sam sanjala,
odnjelo je vrijeme...pitam se što se dogodilo?
gdje sam nestala ja,gdje si se izgubio ti...
nikada nismo bili sve,nikada nisamo bili
najbolji,a jebiga nismo se ni voljeli...
ti si bio taj koji je stavio točku za kraj,
tek sam tada shvatila što sam izgubila,
da sam svo vrijeme jedino ja voljela...
sve si odnio kad si otišao,
uzeo si pola mene,
nisi ni zbogom rekao za kraj,
a da i jesi k'o jebe jedno doviđenja,
šta bi mi značilo?!?
samo bi me podsjećalo
da lažeš šta god kažeš,
jebeno lažeš...
sad idi,briga me,
valjda si tamo sretan,
i trebao bi biti,imaš sve...
ta jebena ženska voli te,
ali nikad neće kao ja,
ja bi za tebe i krv svoju dala,
na koljena pala i preklinjala..
reci bar jedno hvala,hajde reci,
slušam,čekam,ti si prokleti lažljivac,
to jako dobro znaš i sam
i šta hoćeš od mene?!?
bio si sve a sad si nitko i ništa,
pogaziš riječi u sekundi,
šta ih govoriš ako ih poslje gaziš?..
ko si ti,nismo mi ono šta smo bili,
sad smo pepeo prošlosti,
mi smo Bogu samo igračke,
žrtve,onog nečeg,
što ljudi nazivaju ljubavi...
Jedina koja je uvijek,nakon svega tu....
***moje crno***
-moja Jana,bez tebe bi sve bilo još gore,ti mi daješ snagu da izdržim,da prebolim,nikada me ne napuštaš i bez tebe ne bih uspjela...ne dopuštaš mi da dignem ruku na sebe,tjeraš me da živim i ja ti vjerujem da će se pronaći neki novi razlozi za nsataviti,za nasmijati se ponovno...uvijek si tu,uz mene i znam da nikada nećeš dopustiti da nas netko ili nešto razdvoji,jer mi zajedno smo jače od sudbine...tebi je i teže nego meni,a uvijek si tu za svaki moj hir,svaku moju glupost i voliš me,znam da si zauvijek tu...svakog dana zahvaljujem Bogu što mi je poslao tebe,da me izvučeš iz onog pakla..da mi kažeš sve što misliš,osjećaš,o čemu razmišljaš..da znam da nisam sama na ovome svijetu..ljudi kažu da su neka prijateljstva samo površna,iz koristi,ali znam da naše nije takvo,da će ovo trajati zauvijek i da nas budućnost,kakva god bila,nikada neće odvesti daleko jednu od druge,da nitko nikada neće moći sagraditi zid između nas...jer mi smo kao,ono,baš,fakat sjb full najbolje i 'svijet se vrti oko nas'....
...riječi nekih starih pjesama...
Opća opasnost = Jednom kad noć
Jednom kad noć
Ukrade nebu
Sve što si voljela na njemu
Bit će ti žao, bit će ti žao
Što nisam tu,
Ruke pamte samo ljubav najbolju.
Jednom kad usne
Ne bude htjele
U strancu utjehu tražiti,
Suze će srcu šapnuti da je pogriješilo
Jer nije ostalo tamo
Gdje je jedino voljelo.
Kada tuga jednom
Na vrata dođe,
A samoća zaboli,
Hoćeš li moći ime moje
Sa usana svojih skloniti?
Bili smo jednom najbolji,
O nama su priče pričali.
I sada kad se sjetiš
Htjela bi vrijeme vratiti,
Poslije mene su ti lađe slomile
Bure i vjetrovi.
BERNY FT. BEKRIJA RECI MI TOPLINOM SRCA LYRICS
Zaklopi oči draga
Tiho reci mi ime
Još sam uvijek tu uz tebe
Zanemari miris daljine
Tišine koja skuplja tugu
Steže oko vrata
Sjeti se mene
Kad čuješ otkucaje sata
I pusti našu pjesmu
Nek plovi u noć
Iako daleko, vratiti ću se
Opet ću ti doć
Tim riječima je Ivan
Tješio voljenu
Kad je kretao daleko
U zimu studenu
Kažu daleko od oka,
Daleko od srca
Oni bili su sigurni
Da jedno za drugo kuca
I bez obzira što će ih
Sad dijelit kilometri
Vratit će osjećaj pjesme ove
Ritmovi sjetni
Reci mi toplinom srca
Pokaži da je vruće
Srce u grudima
Što za nas dvoje evo tuče
I kad bude najteže
Pusti Bekriju i Bernija
Pojačaj pjesmu
Koja ti govori mojim riječima
...
Teško srcu ovom je
Kad je dugo daleko
I ako to ne doživiš
Vjeruj razumjet ćeš teško
Da svaki tren u daljini
Je posvećen ljubavi
I da sve bi dao
Da te ona noćas zagrli
U noćima dugim
Ivan je perom, od srca
Pisao riječi u pismu
Iz kojeg čarolija puca
U recima piše
Kako dočekat ne može
Badnju veče
Da se ruke opet spoje
Da opet njih dvoje
Kao u stara vremena
Osjete miris tijela
Uz pahulje snijega bijela
Još je rek'o da se ne brine
Da je cijeli njen
Da jutrom lakše se budi
Kad osjeti miris njen
Na onoj bijeloj košulji
Što ju b'jaše ponio
Da bi lakše preživio
Tamo gdje je otišao
I na kraju u pismu
Opet ona pjesma stoji
Pojačajmo ju svi
Nek se selom opet ori
...
Dani u tuđini
Več polako privode se kraju
Srca sve nervoznija
Kao da i sama znaju
Da se bliži trenutak
Gdje će opet stati
Jedno uz drugo
i pokazat da su jači
Noćas sve je čarobno
I snijeg već bijeli pute
Ivan dolazi u selo
Sa svoje daleke rute
Još ih dijeli kilometar, dva
Na Badnje veče
Ovo djeluje kao san
Ona nikad sretnija
Satima stoji na trijemu
Usprkos zimi grije ju
Ljubav prema njemu
Ona meka pahulja što tiho
Leprša zrakom
Sleti joj na dlan
I nesta mjesečevim sjajem
Kočija staje uz put
Ivan otresa kaput
Ona trči mu u zagrljaj
K'o da je prvi put
Sat otkucava ponoć
Što znači da je Božić tu
Uto Bekrija i Berni
Opet onu pjesmu krenu
...
Želim da te grlim nježno
Da osjetiš miris tijela
Ljubav će ti biti vječna
Što si dušo uvijek htjela
VRIJEME LIJECI RANE - RESPECT
Tonem u snove i dok sjećanje me zove
Tihi vjetar nosi pijesak
Gola stijena i dva zagrljena tijela
Galeb mirno stoji, tiha čežnja lako gori
zarobljeni u strasti...
Crveno sunce, ljubav koja može samo rasti
naši snovi, ovo srce što te voli
samo se za jedno boji
ostali su tragovi, nježni valovi, poljupci nestaju i strahovi
i milijuni emocija koje nisam znao reći
pa govorio sam djelima uživao u sreći
mislio sam konačno sam samog sebe pronašao
a mjesto mi je s tobom, tako sam se osjećao
ali predaleko sam otišao, previše uložio
previše sam te volio, prejako me pogodilo
sve je sada gotovo, u tugu se pretvorilo
srce mi se slomilo i sam sam opet ostao...
Patnja nikako da stane, kažu vrijeme liječi rane
Želim vratiti naše dane, kažu vrijeme liječi rane
Kako nastaviti dalje? Ma vrijeme liječi rane
Život ide dalje, sjecanja nek traje...
Prije sam se osjećao voljeno i potrebno
A sada kad je gotovo, sudbina me vratila
Danima i satima sam pokušavao i shvaćao
Vrijeme sam vraćao, ali uzalud se nadao
Dok je trajalo sve me je tjeralo u pakao
Srce mi se raspalo i u tebi su krhotine
Tebi sam ga dao, sada imam samo ruševine
Vrati mi ga! Vrati moje srce
moju ljubav, naše vrijeme i trenutke
Prestanite muke! Jer želim samo pobjeći
Svega se odreći! Nemam nizašto motiva
Srušila me viša sila
odsjekla mi krila bacila me je na koljena!
Moja voljena, svaka sjena na tebe me podsjeća
Još uvijek te želim ali osjećam da kasno je
Stvari što nas razdvoje su nepopravljive
Zato šutim, u sebi držim sve dok ne poludim...
Patnja nikako da stane, kažu vrijeme liječi rane
Želim vratiti naše dane, kažu vrijeme liječi rane
Kako nastaviti dalje? Ma vrijeme liječi rane
Život ide dalje, sjecanja nek traje...
Brzo si ušla u moj život isto tako i izašla
Dala si mi više nego ikada i tako ispada
I tako je! Dok je trajalo bilo je najbolje
Sad sam usamljen i jako mi nedostaješ
Nadam se da bez mene sretna postaješ
Daj probudi sjecanja kako je bilo nekada!
Samo naše večeri, nadanja i očekivanja
Nježnosti i bliskosti jer nema skrivanja
Sve što smo rekli, ali nestale su rijeci (Zbogom Srećo!)
Tu je slika koja blijedi, kutija puna sjecanja
Zvuk tuge, i tihe suze
Polomljeno srce, dvije ruke da prekrijem lice
Dođem do kraja ove priče, bježim od samoće
I nadam se da proće, čekam da muka stane
Imaš moje poštovanje, ali mene malo manje
Ma život ide dalje..a vrijeme liječi rane...
Patnja nikako da stane, kažu vrijeme liječi rane
Želim vratiti naše dane, kažu vrijeme liječi rane
Kako nastaviti dalje? Ma vrijeme liječi rane
Život ide dalje, sjecanja nek traje...
Patnja nikako da stane, kažu vrijeme liječi rane
Želim vratiti naše dane, kažu vrijeme liječi rane
Kako nastaviti dalje? Ma vrijeme liječi rane
Moje su prezatrovane čemu onda nastojanje
jednom zauvijek..mojoj jednoj...jedinoj...prvoj i pravoj ljubavi...
Lenny Kravitz = I'll Be Waiting
He broke your heart
He took your soul
You're hurt inside
'Cause there's a hole
You need some time
to be alone
then you will find
what you've always known
I'm the one who really love ya, baby
I've been knockin' at your door
and as long as I'm livin'
I'll be waitin'
as long as I'm breathin'
I'll be there
whenever you call me
I'll be waitin'
whenever you need me
I'll be there
I've seen ya cry
into the night
I feel your pain
can I make it right?
I realize
there's no end in sight
yet still I wait
for you to see the light
I'm the one who really loves ya, baby
I can't take it anymore
and as long as I'm livin'
I'll be waitin'
as long as I'm breathin'
I'll be there
whenever you call me
I'll be waitin'
whenever you need me
I'll be there
You are the only one I've ever known
that makes me feel this way, couldn't on my own
I wanna be with you until we're old
you've got the love you need right in front of you, please come home
as long as I'm livin'
I'll be waitin'
as long as I'm breathin'
I'll be there
whenever you call me
I'll be waitin'
whenever you need me
I'll be there
as long as I'm livin'
I'll be waitin'
as long as I'm breathin'
I'll be there
whenever you call me
I'll be waitin'
whenever you need me
I'll be there
SVIRAJTE MI JESEN STIŽE DUNJO MOJA BY DJORDJE BALASEVIC
Toga jutra sam stigao putničkom klasom
pa kući sa stanice časom kroz bašte i prečice znane
A u vojsci sam stekao druga do groba
i hroničnu upalu zgloba, suvenir na stražarske dane
Ušao sam na prstima
mati beše već budna i brzo se prekrstila
Reče: "Prošlo je ko za čas
baš si stigao dobro jer svatovi su tu do nas
pa će ti svirati a ti ćeš birati"
Svadba beše ko svadba i šta da se priča
parada pijanstva i kiča i poznata cura u belom
Već po redu poželeh im zdravlja i sreće
iz ruku mi otela cveće i sakrila pogled pod velom
Tad me spaziše Cigani
kum je tražio pesmu al ja sam stigo briga njih
Širok osmeh i zlatan zub
znam da nije ti lako al danas nemoj biti grub
Nego zapovedi šta ćemo svirati
Svirajte mi jesen stiže dunjo moja, jesen rana,
nek zazvone tambure u transu
Znam da nije pesma ova za veselje i svatovac
al ja moram čuti tu romansu
Svirajte mi jesen stiže dunjo moja, al polako
da mi ne bi koja reč promakla
Sklonte čaše i bokale
razbio bi svet od šale
Da je samo slučajno od stakla, dunjo moja
Retko odlazim kući a pišem još ređe
i slike su bleđe i bleđe
Pa lepe potiskuju ružne
al nekad poručim piće i tako to krene
Pa stignem u svatove njene
sve prave su ljubavi tužne
Nikom ne pričam o tome
brzo prođe taj talas i znam da ću da potonem
Spas mi donose cigani
oni imaju srce za svakog od nas, briga njih
Oni me pitaju, šta da sviraju
Svirajte mi jesen stiže dunjo moja, jesen rana...
Rihanna Cry
I'm not the type to get my heart broken,
I'm not the type to get upset and cry,
'Cause I never leave my heart open,
Never hurts me to say goodbye,
Relationships don't get deep to me,
Never got the whole in love thing,
And someone can say they love me truely,
But at the time it didn't mean a thing.
My mind is gone,
I'm spinnin' round,
And deep inside,
My tears I'll drown,
I'm losin' grip,
What's happenin'?
I stray from love,
This is how I feel.
This time was different,
Felt like I was just a victim,
And it cut me like a knife,
When you walked out of my life,
Now I'm in this condition,
And I've got all the symptoms,
Of a girl with a broken heart,
But no matter what you'll never see me cry.
Did it happen when we first kissed?
'Cause it's hurtin' me to let it go,
Maybe 'cause we spent so much time,
And I know that it's no more,
I shoulda never let you hold me baby,
Maybe why I'm sad to see us apart,
I didn't give to you on purpose,
Gotta figure out how you stole my heart.
My mind is gone,
I'm spinnin' round,
And deep inside,
My tears I'll drown,
I'm losin' grip,
What's happenin'?
I stray from love,
This is how I feel.
This time was different,
Felt like I was just a victim,
And it cut me like a knife,
When you walked out of my life,
Now I'm in this condition,
And I've got all the symptoms,
Of a girl with a broken heart,
But no matter what you'll never see me cry.
How did I get here with you I'll never know,
I never meant to let it get so personal,
And After all I tried to do,
Stay away from lovin' you,
I'm broken hearted, I can't let you know,
And I won't let it show,
You won't see me cry.
This time was different,
Felt like I was just a victim,
And it cut me like a knife,
When you walked out of my life,
Now I'm in this condition,
And I've got all the symptoms,
Of a girl with a broken heart,
But no matter what you'll never see me cry.
This time was different,
Felt like I was just a victim,
And it cut me like a knife,
When you walked out of my life,
Now I'm in this condition,
And I've got all the symptoms,
Of a girl with a broken heart,
But no matter what you'll never see me cry.
Nikki Flores This Girl
There's a girl livin' in this town
Shes got her head up in the sky
but her feet are on the ground
There's a girl livin' on my street
She knows outside her little world
Somehow ends are gunna meet
And when the roads get kinda rough
She keeps one thing in mind
The longest journey always starts with
Once about a time
And this girl has seen a lot of pain
But this girls gunna smile again
But she knows a flower grows everytime
It rains
And this girls got a lot of dreams
She knows that tommorrow isn't what it seems
She might not slove a mystery tonight
But this girls gunna be alright
Theres a girl walking in these shoes
And she knows that everythings she got
is all shes got to loose
Theres a dream right behind these eyes
And she finds a reason to be strong with every tear she dries
Being hard to fight the way things are
so she leaves the world behind
with the sound of doubt turned up so loud she turns the music up inside
::CHORUS::
And this girls seen a lot of pain
but this girls gunna smile again she knows that a flower grows everytime it rain
and this girls got a lot of dreams
she knows that tommorrow ain't what it seems
she might not slove a mystery tonight
but this girls gunna be alright
She knows it so much she's never seen
the sound will come louder to find out what it means
And this girls seen a lot of pain
but this girls gunna smile again she knows that a flower grows everytime it rain
and this girls got a lot of dreams
she knows that tommorrow ain't what it seems
she might not slove a mystery tonight
but this girls gunna be alright
Alright, shes gunna be alright