Sretan Božić!
Što reći kad je čestitka izrečena tisuću puta na ovaj ili onaj način.
Čestitaju marketinške tvrtke, raznorazne kompanije želeći sve najbolje i ugodne blagdane...uz njihove usluge, dakako...čestitaju trgovci, nudeći raznorazne popuste...čestitaju šefovi darujući mizerne božićnice i smješeći se ponosni na svoje vrijedne radnike...čiji trud ide u njihovu korist,dakako....
čestitaju gospođe koje napokon imaju priliku pokazati najnovije skupe kapute....čestitaju svi oni veliki vjernici koji ne samo cijelu godinu, već cijeli život, u svojoj glavi, a ni u srcu nemaju na trunke vjere...
čestitaju zlobnici, pokvarenjaci, podlaci i pružaju ruke prljavih dlanova uz uvijek popratni lažni, ali blještavi osmijeh....
i na kraju ispada da je Božić samo jedno veliko pretvaranje, jedna globalna poredstava smišljena da bi oni duboka džepa mogli dobro zaraditi na onima malo plićeg džepa...
i pitam se da li je to smisao Božića...
što samo znače one blještave lampice u gradovima ( da ne spominjem da je taj novac mogao biti uložen u daleko korisnije svrhe ), što znače svi oni raspjevani Djedovi Božićnjaci što nas bombardiraju iz izloga....
ima li sve to smisla uopće?
ako zaista imamo Božić u srcu sve to gubi smisao, sve je to nevažno...
to je samo popratni sadržaj Božića,važno je da srca sjaje umijesto lampica...
ja vam za ovaj Božić želim samo jedno:
25.12.2006. | 23:24 | 1 K | P | # | ^
Smeđim očima...
Ti, što si me zaveo pogledom,
učinio robinjom svoga bića.
donio nemir jednim dodirom,
moj život zbog tebe je tužna priča....
Došao si tako naglo
u nekoj čudnoj igri života
zaveo me s dvije lijepe riječi,
a ona ljubav sad moja je sramota...
Ja sada pogled svoj spuštam
na sam spomen tvoga imena
i o ljubavi našoj nikome ne pričam
sjećanja su nijemi svjedoci vremena...
Ne tako davno bio si tu
možda tako sudbina je htjela
dogodi se što sam se bojala
prelako sam te zavoljela...
I još moje ruke traže tvoje,
toplo tijelo drhti hladnim noćima,
i pogled prečesto na more odluta,
ja još robujem smeđim očima...
17.12.2006. | 22:28 | 2 K | P | # | ^
Prva godina bloganja....
Evo već je prošla godina dana bloganja...dosta je to vremena...rekla bih i previše...
mnogo toga se dogodilo, mnogo toga se promjenilo...
kad sad pogledam unatrag na neke svoje stare postove izmame mi smiješak...zabrinjavale su me neke stvari,sada tako nebitne, tako beznačajne...
neki postupci su me vrijeđali,sada su zanemarivi...u moj su život ušli neki novi ljudi, mada su u biti već bili tu...sada su prisutni na neki drugi način...i jako sam sretna zbog toga...zahvalna sam što postoje...svojom prisutnošću ispunjavaju moj život...
neki ljudi više nisu dio mog života na način koji su nekada bili...ne mogu reći da nisam bila tužna zbog toga, ali ako su tako lako nestali znači da nikada nisu zaista bili prisutni..
razočarali su me njihovi postupci...razočaralo me što sam mislila da su za mene uvijek tu,a na kraju je ispalo da su samo za tebe uvijek bili tu...no ipak cjenim što sam ih po prvi put vidjela parvim očima...
zahvalna sam na onim dragim ljudima koji su uvjek uz mene, al u biti tako daleko...zahvalna sam im što postoje, što su uz mene u svakom trenutku, što znam da će uvijek razumjeti, da će me uvijek saslušati...
mogu reći da sam sada sretnija nego što sam bila prije godinu dana...napokon je sve na svom mjestu...napokon ide nabolje...kockice su se posložile i da napokon mogu izjaviti da sam sretna...
taj pojam sreće me nekako uvijek uspio zaobići u stvarima koje su mi bile bitne...ne znam da li sam promijenila ljestvicu vrijednosti ili samo sve zaista ide nabolje...al ponosna sam što mogu reći da sam sretna...nekada to nisam mogla, nisu me činile sretnom male stvari, kad bi nešto dobila odmah bi težila višem, boljem...ništa me nije moglo smiriti, ništa učiniti zadovoljnom...tražila sam, izgleda. sreću na krivim mjestima...
spremna sam na još jednu godinu bloganja...samo se nadam da ću češće pisati...
tko zna što mi donosi nova godina....
sigurna sam da će za godinu dana biti zanimljivo ovo čitati...
12.12.2006. | 19:57 | 3 K | P | # | ^
