Ti, što si me zaveo pogledom,
učinio robinjom svoga bića.
donio nemir jednim dodirom,
moj život zbog tebe je tužna priča....
Došao si tako naglo
u nekoj čudnoj igri života
zaveo me s dvije lijepe riječi,
a ona ljubav sad moja je sramota...
Ja sada pogled svoj spuštam
na sam spomen tvoga imena
i o ljubavi našoj nikome ne pričam
sjećanja su nijemi svjedoci vremena...
Ne tako davno bio si tu
možda tako sudbina je htjela
dogodi se što sam se bojala
prelako sam te zavoljela...
I još moje ruke traže tvoje,
toplo tijelo drhti hladnim noćima,
i pogled prečesto na more odluta,
ja još robujem smeđim očima...