Besramnica
I svaka riječ produbljuje agoniju,
i svaki pogled do srca ponire,
do srca koje više i nije srce,
tek prašina što osta poslije tebe...
I gledam oči što bile su mi svijetlo,
usne što nekoć bile su mi hrana,
a riječi teku, ubijaju hladno,
a svaka žari tisućama vatra....
No pogled moj ostaje leden,
na usnama osmijeh,ukočen i hladan,
ta uvijek sam barem glumiti znala,
al zadržati ljubav, nikad,
pa ni sada....
Ne plačem, više nemam ni suza,
tek neki oganj u očima gori,
a jecaj u grlu stežem do kraja,
pred tobom stojim hladna ko čelik,
žena od leda, a ljubav joj kazna....
I izgaram iznutra, ali se borim,
na svaku riječ ostajem hladna,
i kad kažeš da mrziš i kad kažeš da voliš,
sve ti je isto, iznutra sam prazna....
Stijena bez srca, tijelo bez duše,
kurva i kučka, žena bez srama,
izgubljena ovca pred vratima pakla,
srce ostalo joj u tvojim rukama...
28.03.2006. | 22:00 | 4 K | P | # | ^
mala životna mudrost.....
Ljudi su čudni...
Kada nešto imaju, ne znaju to cijeniti.....
kada to izgube znaju što su imali.........
Ja sam svoje izgubila........
21.03.2006. | 23:07 | 3 K | P | # | ^
thank you for having you....
jeste li ikada osjećali da ste imali u rukama nešto neprocjenjivo,neizmjerno rijetko i nezamjenjivo?
da ste upoznali sve ono što ste ikada od nekoga očekivali,da te u svom vlastitome svemiru pronašli ono nešto što za što ste bili uvjereni da ne postoji?
kao da ste pronašli nekoga tko će vas podignuti ako padnete,nekoga tko će vas spustiti ako previše poletite.....netko tko će vam biti i najveća kritika i podrška u jednom.....
netko tko je savršeni spoj savršeno složenog savršenstva....
netko tko vas je natjerao da pomislite kako bi svijet bio prazan bez te osobe....i čim pomislite da bi na tren ta osoba prestala postojati krenu vam suze na oči.....
netko kome ćete u očima čitati što vi sami mislite....netko tko će biti sve ono što vi na neki način niste....
netko s kime se možete smijati,smijati i smijati i smijati satima.....znate ono, sve dok ne osjetite da cete u gaće sve obaviti....
netko s kime ste radili sve one ludorije i gluposti...
netko koga volite neizmjerno....premda mu to nikada niste rekli....
netko tko vam svakog dana iznova obasjava vaš život svojim postojanjem....
ja jesam...jednu predivnu osobu....jednu moju predragu prijateljicu....u biti više sestru nego prijateljicu...
ona čini da se ponekad upitam kako bi izgubljena bez nje bila.....nikada joj nisam zaista pokazala koliko mi ona u životu zapravo znači....a znači mi zaista puno....
nadam se da to ona zna.....
jer ponekad se čini da je biti prijatelj najteža stvar na svijetu.....
13.03.2006. | 21:33 | 3 K | P | # | ^
Balada o slijepoj djevojci.....
Bio je kišni, jesenski dan,
oko mene prolaznici što žure,
a ja sam stajao malo žalostan,
naslonjen o zid stare ure.
Gledao sam u daljine,
mirisao miris kiše,
razmišljao sam o životu,
i sudbini što život piše.
A onda sam je ugledao,
stajala je nasred puta,
tek su oči virile joj,
iz ovratnika velikog kaputa.
Skupio sam svoju hrabrost,
prišao joj tiho, blago,
reko: "Izgledate izgubljeno,
mogu li vam pomoći kako?!"
Nasmiješila se ljupko, blago,
i s podsmjehom nekim rekla:
"Pa kad već navaljujete tako,
ima li u blizini apoteka?"
Spremno sam joj pokazao,
oh,kako je bila lijepa,
ali i njen život okrutan je bio,
Marina je bila slijepa!
Živjela je na Jarunu,
u prašnjavom,tijesnom stanku,
a iako je slijepa bila,
brinula se i za majku!
Od tog jesenjeg dana
duga smijenila je moje kiše,
što više sam znao Marinu,
to i volio sam je sve više.
I jednako naglo kao što je i došla,
Marina je nestala iz života moga,
bolest je otela to nevino biće,
a volio sam je više od života svoga!
I danima sam poslije šetao na kiši,
oko stare ure tražio Marinu,
tražio sam oči što vidjele nisu,
već su uvijek nijemo gledale daljinu........
10.03.2006. | 00:16 | 5 K | P | # | ^
