I svaka riječ produbljuje agoniju,
i svaki pogled do srca ponire,
do srca koje više i nije srce,
tek prašina što osta poslije tebe...
I gledam oči što bile su mi svijetlo,
usne što nekoć bile su mi hrana,
a riječi teku, ubijaju hladno,
a svaka žari tisućama vatra....
No pogled moj ostaje leden,
na usnama osmijeh,ukočen i hladan,
ta uvijek sam barem glumiti znala,
al zadržati ljubav, nikad,
pa ni sada....
Ne plačem, više nemam ni suza,
tek neki oganj u očima gori,
a jecaj u grlu stežem do kraja,
pred tobom stojim hladna ko čelik,
žena od leda, a ljubav joj kazna....
I izgaram iznutra, ali se borim,
na svaku riječ ostajem hladna,
i kad kažeš da mrziš i kad kažeš da voliš,
sve ti je isto, iznutra sam prazna....
Stijena bez srca, tijelo bez duše,
kurva i kučka, žena bez srama,
izgubljena ovca pred vratima pakla,
srce ostalo joj u tvojim rukama...
Post je objavljen 28.03.2006. u 22:00 sati.