. . . ik & ea . . .

…




Što se promijenilo dolaskom ljeta?

…Uzavrela atmosfera ne dopušta mozgu razmišljanje no ipak zadnji atomi snage usmjereni su mislima koje vrludaju nekamo u zabranjene zone…

…Sekunde slobodnoga vremena troše se na da vidim tko je online a ako još i padne koja konverzacija na jednom od nimalo nezanimljivih chatova vrijeme prođe prije nego li sam i razmislila koliko brzo teče...

…Jadne police popuštaju pod težinom nagomilanog štiva, a meni znanje ostalo među koricama ultralaganih knjiga iz matematike i biologije. Na radnom stolu tek pokoji papir sa grafovima i jednadžbama, žuti rječnik španjolskoga jezika i kravica Mirnica…

…Relacija soba-dnevni boravak i obratno postaje dnevni ritual, tu i tamo dogodi se kakva iznimka pa uleti dvosatni izlet u grad…

…Noć je postala prekratka. A ja inspiraciju za ispravljanje svoje neodgovornosti dobivam baš tada…

…Milijuni ideja zaokupljaju mi ono nešto u glavi… S poda sobe gledaju me Chino Moreno, Billy Corgan, Megliči još od ove zime i čekaju kad ću ih napokon pribiti na zid… Film Closer ilivamga Bliski odnosi bilo bi fora ponovno pogledati… Pročitati Mi djeca s kolodvora Zoo iako radnju do u detalje znam, ili pak dovršiti započetu Coelhevu El Demonio y la senorita Prym? Španjolsko štivo, em je korisno em me zanima em je zanimljivo…

…Svi si traže neki posao. Ja ne. Ok… Ljetna dinamičnost očito je predinamična za mene…

… Stari osjećaji ponovo obuzimaju moje nostalgično biće. Kad bih bar sva trenutna razmišljanja mogla sabrati u jednu suvislu rečenicu i baciti je onako bez imalo žaljenja u vjetar… Kad bih bar mogla ne sretati neke face a one druge viđati svakodnevno, ne bih više samu sebe nazivala emotivnom…

…Počela sam vjerovati u slučajnosti. Oooo da! Da sve što se događa, pa i ono najbanalnije, ima neku svrhu, neki viši razlog. Pa tako da i mi, ljudi jel', postojimo s nekom jebenom svrhom…

… Počela sam željeti nešto, nešto sebi nedefinirano… Nešto što nema idealne proporcije i savršenu građu… Želim nešto 4D…

Odupirem li se ja to možda žurbi, prebrzom ljetnom ritmu života? I stereotipnom proviđenju ljetnih praznika? Hm…


A zašto ipak volim ljeto?

… Ljeti sam slobodna. I mogu nesputano uživati u svemu što mi ono pruža…
… Jer je to jedina prilika kad max. mjesec dana mogu provesti na Pelješcu…
… Jer usred noći mogu pobjeći kroz prozor a da nitko ne razotkrije i uništi moje planove…
… Jer mogu prezreti more, a sutradan mu se opet raširenih ruku vratiti…
… Jer je priroda opasna i zajedljiva i izaziva strah u meni svaki put kad zakoračim u nju…
… Jer imam opravdan razlog za djetinjasto ponašanje…
… Jer tad vidim rođake za koje nisam ni znala da postoje…
… Jer tad uvijek upoznam masu ljudi, i one koji samo prođu mojim životom i one koji u njemu ostaju dugo dugo…
… Jer tad mogu prakticirati engleski i usavršavati španjolski...
… Jer tad iskušavam samu sebe koliko mi nedostaju Dubrovnik i Mokošica i On i Ona i Oni…
… Jer tada živim robinzonski i nimalo mi ne smeta…
… Jer samo tad mogu…
... gušiti se u dinji,
... sebično uživati i Maxibonu,
... ispijati ogromne količine kava sa šlagom na Divni i votkica u Trpnju,
... proći Ulicu do broja 82 da bi stigla do Prijatelja,
... planinariti, verati se po stijenama, roniti, plivati, trčati, plesati,
... jesti pržene krumpiriće s Martinom,
... i s istom se sunčati do iznemoglosti (ona uvijek pocrni više od mene),
... pričati s Anom o diskriminaciji, izbjeglicama i odnosu Hrvata i Bosanaca,
... zajebavati susjede (a da se oni ne naljute),
... slušati Ivora kako na svojoj violini izvodi Za Elizu,
... odlaziti na Korčulu i uvijek iznova htjeti ponovno poći,
... noću na plaži gledati zvjezdano nebo i čekati kad će jedna zvijezda pasti,
... probuditi se i vidjeti spremljen doručak na stolu, čašu punu mlijeka…
... raspravljati s Leom o glazbi,
... imati svoju sobu…

Volim ljeto jer jedino ljeti vidim Jo-a…

…

ea

Ah… Pa da napišem par rečenica skromnog mi mišljenja o…





Nikad nisam nešto pretjerano favorizirala nogomet, ali onda kada on postaje najvažnija primarna stvar na svijetu, neophodno je steći kakvo-takvo mišljenje…
Fora su mi naši bijeli dresovi, tim više što igrači u njima na zelenoj travici izgledaju kao čedne ovčice.
Uglavnom, Srnu za nacionalnog heroja! Srnu za najseksi lika na travi, mislim… da! Jebeš ti onoga Šimića kad ne može onu ušminkanu glavicu podignuut po metra… Ma koji Beckham, koji Šimić, Srna gazi. Ne, ja nemam ništa protiv manekena, meni je on baš kewl, ali jebote, s onom anđeoskim fejsom, lagano preplanuo i s plavim očima odskače od standarda oznojenih nogometaša izgorenih faca. Ah… No dobro…
Prednost ili ne, one dosadne reklame sad će sigurno malo kalmat. I onda se pitaš koliko Karlovačko ima love da si priušti u najskupljem terminu u prosjeku tri reklame u minuti…
Čini mi se da su ove godine Kockasti dosegli vrhunac svoje opsjednutosti nogometom. Simpa je vidjeti navijačke uzorke svuda naokolo (budi se domoljublje jel'?) ali preperverzno je jadnom Tovaru nabiti kapu i obojati ga nešto a la zebra, doduše u crveno-bijeloj kombinaciji. Ok, Tovar nije fulo, ali ako si ljudi face već pituravaju, mogu se pobrinuti da crvena boja bude striktno crvena a ne roza, pa da sve skupa ne podsjeća kao reklama za T-com…
Srna, ženi me! Oh ne, ne gajim ja simpatije prema Srni jer je zabio gol… O ne, i Kovač ga je zabio. Kad smo već kod toga, Kovač mi je nekako, nekako fuj, al nema veze…
Onaj Tomas, o kako ga ne spomenuti. Tomase o zaboga što ti loviš po zraku onom rukom?! Ah… muhe? Ne! Pobjedu? A ne ne... Trebaju ju zaslužiti. Mi svojom igrom definitivno je nismo zaslužili… Ne ne, ali Dario plah ko Srna…
I sad kad je ova cijela euforija prošla, mogu slobodno reći da, osim silnog skakanja tlaka, svjetsko prvenstvo ima i te kakvu prednost. Individualna želja za pobjedom, za probitkom hrvatskoga nogometnog imena veže nas sve u jedno masu s istim osjećajima, i jednu neraskidljivu masu koja vrlo brzo zaboravlja na probleme i zdušno sa se znoji za postizanjem svoga cilja!

Ajde sad sam izbacila bijes i odoh potražit bratovu majicu koju mu je nekoć hajdukovac Srna potpisao…

ea

Jučer primjetih kako je moje trogodišnje druženje sa modrim starkama dovedeno do samoga kraja izdržljivosti. Gotovo. Na desnoj se pojavila rupa (na starkama rupe nisu perverzne) i sad pravi društvo lijevoj. Zajedno broje ukupno 5 rupa. Moram im dati adekvatno ime (prijedlog?) jer sve pažnje vrijedno u mome životu ima ime :P. Hoću bordo starke.

Jučer mi je brat od Nekog Prijatelja donio PlayStation što znači da će večeras biti tuče na °Tekenu° i utrkivanja na Crash Team Racingu. Jedino što me stvarno može oraspložiti istodobno me nevjerojatno živcirajući su dvije gore navedene igrice. Takvo stanje još je uvjerljivije ako igram protiv brata. Užas. Ne. Katastrofa. °zašto su uvijek starija braća nadmoćnija nad svojim sekama?° Al dobro. Ah, je li potrebno govoriti u kojim igrama sam nepobjediva? Well… Zamislite beznadno otpetljavanje zamršenih konopa dok vrijeme ide i ide a uz to se u pozadini čuje tiha glazba sa orijentalnim prizvukom koja neprimjetno pere mozak. Da? Ok…

Jučer sam na msnu pričala sa Jopom i Allocesom. Rutinsko razglabanje o gorućim problemima. Pozdrav svim msnašima ilivamga 1.c razredu (i ostatku prvaša ;)) zbog kojih sam se natjerala da si smišljam novi mail, i novi nick i novi password. Fizički nimalo teško ali... Kako ja stojim iza onoga što pišem, tako sad koristim trenutak da kažem kako je ICQ 381 601 put bolji od MSN-a. Definitivno. Razočaranje je uslijedilo nako shvaćanja koncepcije drugonavedenoga četa koja je daleko zamršenija i neshvatljivija i nepreglednija od maj fejvorit-a! Da! Ali, zamislivši da oni djeluju kao jin-jang, prestat ću govorit o nedostacima jednog i prednostima drugog jer…hm… (također pozdrav i svim ajsikju likovima)

Jučer je zao blog editor bio jako zao i odbio mi objaviti Dva Sata Pisani Post tako da ovaj Vremenski Post nema značenje koje bi imao da sam ga objavila jučer pod natuknicama maloprije i upravo.

Jučer je padala kiša.

Jučer sam doživjela jedno d big razočaranje. Zapravo. Ma uglavnom, kolač me naljutio. I to od jagoda, jednog od mog fejvorit voća. Jučer naime shvatih kako Galeta proizvodi nenabjebivo perverzne kolače. Grozno. Nemam ja ništa protiv te 7 metara od moje zgrade udaljene pekare, ali onaj gmizavi umjetni crvenkasti žele nije se nimalo uklopio u orahastu okolinu. Ah, što ja ovo pričam. Zaključak je dakle da su galetski pekari ilištoliveć jako nekreativni. I da mi se koncepcija njihovih kolača nimalo ne sviđa…

Danas pak sve je drukčije. Razmišljanja mi se promijene u milisekundi. No temeljna životna uvjerenja ostaju ista. Ipak. Volim riječ ipak ali ipak ne toliko da bih sad krenula u njezino psihološko objašnjavanje što mi je inače navika jel. Ipak!
Danas sam iskorištavala čari prvoga razreda s Tomoom u zadnjoj klupi učionica br.23. Onaj profesor (Toome, je li skontao? Ah, i da je, kažem ti, zainteresirano je gledao, mora bit da je htio s nama u ve ce poslije sata 8)) nas je poštedio muke zvane ispitivanje iako smo si mi uzele luksuz i trebamo odgovarat nešto što su drugi već odavno prošli. To vam se događa kad imate problema u razvoju. Mislim. Da! Šalim se, heh!
Danas mi je Oleg ostao bez baterija. Katastrofalno loše pogotovo kad to shvatite na vrhuncu svoje stvaralačke moći :P. Al dobro. U potpunosti ga kontam. Da i ja ne jedem svaki dan Čokolino ne bi imala ni snage ni želje dići se sa svog Metar i Cca Pedeset Pet Cm visokog kreveta. Da!
Danas sam odlučila nadoknaditi izgubljeni san (zbog predsata, vrag odnio i njih) nakon povratka iz škole ali monstruozna želja za netom nadživjela je i tu ideju. No dobro. (Kaira, ne se ljutit, obećavam ti da ovaj vikend idemo u Grad)
Danas je danas i nije me briga za sutra

Suta ću pak razmišljati zašto današnje vrijeme nisam kreativnije potrošila. Da!
Sutra ću poći s Kairom u Grad.
Sutra ću učiti:
zemljopis
hrvatski
matematiku
engleski
fiziku
latinski
glazbeni
likovni
povijest i
biologiju
(jesam što zaboravila?)
Sutra ću si naći vremena za život. Jer, trebam ga živjet!

To bi bilo otprilike to...

A što radim trenutno?
Trenutno slušam Pumpkinse. I Tati koji govori što sutra da radim (ah, pa ja već odlučila što ću sutra radit, Maj Ded!)
Trenutno pričam sa Školskim Kolegom (Ti, kojeg te ne htjedoh likovat, to si Ti! ;)) na ICQu naravno. JOš jednom : ICQ je čet nad četovima!
Trenutno prakticiram jogu na bratovom krevetu. Ok, ne jogu ali neku vrstu istočnjačkih alternativnih vježbi. Trenutno me bole leđa!
Trenutno razmišljam ima li ovaj moj post smisla!

Eto ljudi.
To bi bilo to.
A sad...
Zbogom.
Do nekog sljedećeg puta u predasima vježbanja Matematike!

ea

apdejt:
Kaira ;(((
°it's raining°