Marketing
Nema života od sjećanja...
…
Što se promijenilo dolaskom ljeta?
…Uzavrela atmosfera ne dopušta mozgu razmišljanje no ipak zadnji atomi snage usmjereni su mislima koje vrludaju nekamo u zabranjene zone…
…Sekunde slobodnoga vremena troše se na da vidim tko je online a ako još i padne koja konverzacija na jednom od nimalo nezanimljivih chatova vrijeme prođe prije nego li sam i razmislila koliko brzo teče...
…Jadne police popuštaju pod težinom nagomilanog štiva, a meni znanje ostalo među koricama ultralaganih knjiga iz matematike i biologije. Na radnom stolu tek pokoji papir sa grafovima i jednadžbama, žuti rječnik španjolskoga jezika i kravica Mirnica…
…Relacija soba-dnevni boravak i obratno postaje dnevni ritual, tu i tamo dogodi se kakva iznimka pa uleti dvosatni izlet u grad…
…Noć je postala prekratka. A ja inspiraciju za ispravljanje svoje neodgovornosti dobivam baš tada…
…Milijuni ideja zaokupljaju mi ono nešto u glavi… S poda sobe gledaju me Chino Moreno, Billy Corgan, Megliči još od ove zime i čekaju kad ću ih napokon pribiti na zid… Film Closer ilivamga Bliski odnosi bilo bi fora ponovno pogledati… Pročitati Mi djeca s kolodvora Zoo iako radnju do u detalje znam, ili pak dovršiti započetu Coelhevu El Demonio y la senorita Prym? Španjolsko štivo, em je korisno em me zanima em je zanimljivo…
…Svi si traže neki posao. Ja ne. Ok… Ljetna dinamičnost očito je predinamična za mene…
… Stari osjećaji ponovo obuzimaju moje nostalgično biće. Kad bih bar sva trenutna razmišljanja mogla sabrati u jednu suvislu rečenicu i baciti je onako bez imalo žaljenja u vjetar… Kad bih bar mogla ne sretati neke face a one druge viđati svakodnevno, ne bih više samu sebe nazivala emotivnom…
…Počela sam vjerovati u slučajnosti. Oooo da! Da sve što se događa, pa i ono najbanalnije, ima neku svrhu, neki viši razlog. Pa tako da i mi, ljudi jel', postojimo s nekom jebenom svrhom…
… Počela sam željeti nešto, nešto sebi nedefinirano… Nešto što nema idealne proporcije i savršenu građu… Želim nešto 4D…
Odupirem li se ja to možda žurbi, prebrzom ljetnom ritmu života? I stereotipnom proviđenju ljetnih praznika? Hm…
A zašto ipak volim ljeto?
… Ljeti sam slobodna. I mogu nesputano uživati u svemu što mi ono pruža…
… Jer je to jedina prilika kad max. mjesec dana mogu provesti na Pelješcu…
… Jer usred noći mogu pobjeći kroz prozor a da nitko ne razotkrije i uništi moje planove…
… Jer mogu prezreti more, a sutradan mu se opet raširenih ruku vratiti…
… Jer je priroda opasna i zajedljiva i izaziva strah u meni svaki put kad zakoračim u nju…
… Jer imam opravdan razlog za djetinjasto ponašanje…
… Jer tad vidim rođake za koje nisam ni znala da postoje…
… Jer tad uvijek upoznam masu ljudi, i one koji samo prođu mojim životom i one koji u njemu ostaju dugo dugo…
… Jer tad mogu prakticirati engleski i usavršavati španjolski...
… Jer tad iskušavam samu sebe koliko mi nedostaju Dubrovnik i Mokošica i On i Ona i Oni…
… Jer tada živim robinzonski i nimalo mi ne smeta…
… Jer samo tad mogu…
... gušiti se u dinji,
... sebično uživati i Maxibonu,
... ispijati ogromne količine kava sa šlagom na Divni i votkica u Trpnju,
... proći Ulicu do broja 82 da bi stigla do Prijatelja,
... planinariti, verati se po stijenama, roniti, plivati, trčati, plesati,
... jesti pržene krumpiriće s Martinom,
... i s istom se sunčati do iznemoglosti (ona uvijek pocrni više od mene),
... pričati s Anom o diskriminaciji, izbjeglicama i odnosu Hrvata i Bosanaca,
... zajebavati susjede (a da se oni ne naljute),
... slušati Ivora kako na svojoj violini izvodi Za Elizu,
... odlaziti na Korčulu i uvijek iznova htjeti ponovno poći,
... noću na plaži gledati zvjezdano nebo i čekati kad će jedna zvijezda pasti,
... probuditi se i vidjeti spremljen doručak na stolu, čašu punu mlijeka…
... raspravljati s Leom o glazbi,
... imati svoju sobu…
Volim ljeto jer jedino ljeti vidim Jo-a…
…
ea
Post je objavljen 24.06.2006. u 18:57 sati.