. . . ik & ea . . .

Evo,petak je navečer,…da,i…doma sam…Škola popodne,došla doma oko 8 i onda da idem igdje,tj. u klub-nema šanse(ik-drugi put).A nisam ni mogla doć pred svoju majku i uru prije koncerta obznanit joj da imam namjeru poć u grad…Peglat s njoj mi se nije dalo,tako da sam dobar večeri provela u ugodnom razgovoru s njom.Tema je bilo svakakvih,ali najviše smo vremena posvetili,da-posvetili,razglabanju o tome,što je bolje,studirat u dubrovniku,ili poć u zagreb.Začudo,tu smo se složile,kao malo puta do sad,da je bolje iliti isplativije ostat u dubrovniku.Iako za o tome razmišljat,ali ono stvarno razmišljat,treba čekat još tri godine,nisam mogla a da ne započnem još jednu raspravu s mamom u kojoj bi čvrsto,kao i uvijek branila i opravdavala svoje mišljenje…Ovako,mislim da nas većina ima krivu predodžbu srednje škole,jer,mnogima se pri upisima u srednju školu nameće neko predodređeno zanimanje,kao da smo svoje buduće zvanje izabrali baš upisom u tu srednju školu.Da,ono kažu ti,dobro razmisli što ćeš upisat jer ovo ti je preokret u životu,samo jedan skalin koji će ti ga promijenit...E,pa ja ne mislim tako(ljudi su i nakon gimnazije ostajali doma,a i nakon pomorske upisivali por ejemplo-medicinu)!Govorim,pišem,a i mislim da je odabir fakulteta ključan,jer ipak,ti studiraš nekih 4-5 godina,i po završetku studija ti si praktički odrastao čovjek koji se već treba počet brinut za svoju egzistenciju.Faks je ipak zadnja stanica u obrazovanju i on ima zadnju riječ što se tiče bilo kakvog zaposlenja.Naravno,ne rade svi u struci,ali ako si se već za nešto opredijelio,nastojat ćeš da to i radiš.Najbolje je spojiti ugodno s korisnim,tj.raditi nešto u čemu se pronalaziš i što te ispunja.I tu se pojavljuje prvo pitanje,dvojba oko toga što zaista želiš i gdje to želiš studirat.Ja živim u dubrovniku gdje je izbor fakulteta sveden na minimum,ali kako naš grad polako postaje sveučilišni grad,ostaje mi samo nadat se da će se u te tri godine ovdje otvorit neki zanimljiv fakultet koji bi zadovoljio moje potrebe.Haha da…Prednost zagreba je jedino u tome što ima,kao glavni grad,najveći izbor fakulteta…No,nije ni sve u tome.Tek u 4.srednje život nas zapravo stavlja pred iskušenje,ispit hrabrosti (ispit zrelosti,hahahaha),tek tad smo na raskrižju puteva i moramo odlučit kojim krenut,tek tad se nalazimo u prilici da ispunimo svoje dječje snove,i tek tad se od nas očekuje da budemo zreli i ozbiljni ljudi.Ostati u gradu koji jednostavno obožavaš,gdje ti žive prijatelji i gdje su svi ljudi koje voliš i studirat nešto što ti nije bila prvotna želja ILI poći u zagreb(npr.),živjet u velegradu gdje niti koga imaš niti koga znaš (osim rodbine,par rođaka i to je to) i studirat nešto što voliš??? Kad bi trebala birat,a ubrzo i hoću,odlučila bi se za onu prvu opciju,jer dbk ne želim tek tako zaboravit,odvojit se od njega,mokošica-niko je ne voli,ali niko ni nezna kako je divna,svi ovi ljudi,-izgubit svaki kontakt s njima,to zaista nema cijene,i nikakva arhitektura,ni novinarstvo,ni patologija,ni španjolski(što me privlači) ne mogu ih nadoknadit…U takvom slučaju,sva sretna i zadovoljna ostajem u svome domu(ne trebam poć u zg da bi dokazala da sam samostalna) i postajem ono što sam kao mala uvijek govorila da ću bit kad odrastem-novinarka!

ea