. . . ik & ea . . .

nedjelja, 26.02.2006.

Zameo ih vjetar

Koga čega? Dredya!
Komu čemu? Nama!
S kim s čim? S Klonom!
Nama nama!!!
Koga čega? Klona!
Komu čemu? Nama!
S kim s čim? S Dredyem!
Nama nama!!!

ik&ea, lipanj 2004. na polukrugu u Mokošici


Stoje: (s lijeva na desno) Bikon MacVlag, Bogdan Blentowski, Romeo Cannassas*, Šah Kuglufat, Paolo Crnovás, Ja-rac Pynostoupullus
Čuče: (s lijeva na desno) Ernest Van Deer Snif*, Njörg Schöbesen, Friedrich Von Jajburg, Vohajer Krifedžija, Ku-Shin

*note - obratite pozornost na brojeve 20 i 21, nema nikakve veze sa smakom svijeta, puka slučajnost

- 22:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nemam aktiviran mms!


Image Hosted by ImageShack.us

Eto, gledajte i divite se...Da na peglam o tehničkim informacijama o ovom samsungovom modelu, tu je slika. Klizni mobitel! Klizni! Crni ili srebreni, svejedno! Ja bi Samsung SGH D-500!
ea

- 01:09 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 14.02.2006.

Možda...*

Možda Bog želi da sretnemo nekoliko krivih ljudi prije no što sretnemo one koji trebaju ostati, tako da kad upoznamo one prave duše budemo sposobni prepoznati ih i biti zahvalni na tom daru. Uvijek kada se zatvore jedna vrata sreće, neka nova se otvaraju, ali često tako dugo gledamo u zatvorena vrata da ne vidimo ona koja su se već otvorila za nas.
Najbolji prijatelji su oni s kojima možeš satima sjediti na trijemu i biti s njima bez ijedne progovorene riječi, a onda otići s osjećajem da si vodio najdublji razgovor u svom životu. I nije važno što te osobe možda više nema u tvom životu, tvoje srce treba rasti jer su jednom bili tamo.
Istina je da ne znamo što imamo sve dok to ne izgubimo ali isto tako istina je da ne znamo što nam je nedostajalo sve dok to ne dođe. A da bi došlo moraš prvo izgubiti. Predati nekome svu svoju ljubav i dušu ne garantira da će nam se isto i vratiti. Ne očekuj ljubav zauzvrat, možeš pričekati da vidiš hoće li se ta ljubav roditi i u drugom srcu, ali ako se ne rodi, budi zadovoljan, zahvalan i sretan jer je ona narasla u tvome. Potrebna je samo minuta da nas netko obori s nogu, sat da nam se netko svidi, dan da ga zavolimo, ali čitav život da zaboravimo. Stoga, ne vjeruj u stvari onakve kakvima se čine, jer izgled stvari često vara. Vjeruj u ljude koji izmame osmjeh na tvoje lice i iz dana u dan čine da on tamo i ostane. Stoga, pronađi i okruži se ljudima koji stvaraju osmjeh na tvom licu. Kad poželiš zagrliti nekoga to i učini. Sanjaj svoje želje, idi kamo želiš ići, budi ono što želiš biti, jer imaš samo jedan život, i jednu šansu da učiniš sve stvari koje želiš učiniti. Imaj dovoljno sreće da postaneš vedar, dovoljno pokušaja da ojačaš, dovoljno tuge da ostaneš čovjek, dovoljno nade da te učini sretnim. Uvijek se stavi u tuđu kožu da osjetiš i njihovu bol.
Najsretniji čovjek nema sve najbolje, on samo učini najbolje od onoga što stigne na njegov put. Sreća živi za one koji su plakali, one koji su patili, one koji su tražili, i one koji su pokušali, jer jedino oni znaju cijeniti važnost ljudi koji su dodirnuli njihove živote. Svijetla budućnost gradi se na zaboravljenoj prošlosti, ne možeš krenuti naprijed sve dok ne otpustiš prošlost, sve prošle neuspjehe, propuste i trenutke od kojih ti srce zadrhti. Kad si rođen, plakao si a svi oko tebe smješili su ti se. Živi svoj život tako da kada umreš, ti budeš onaj koji će se smiješiti dok svi oko tebe budu plakali...

Ovo je poruka za sve ljude koji su dotakli tvoj život na bilo koji način, za sve one koji su te nasmiješili kada ti je to bilo potrebno, za sve one koji su te zagrlili i bili uz tebe i sve one kojima želiš reći da su zaista nešto značili. Stoga pošalji je tim ljudima, ili nemoj, ova poruka nema značenja, samo ćeš možda propustiti priliku da s nekime ovo podijeliš i uljepšaš i njihov dan...

*ovo je tekst koji sam jedom našla na netu,i koliko god dep./tužno zvuči,dotiče se današnje teme,i potiče na to da shvatiš neke stvari i počmeš razmišljati o životu,ljubavi i tako tim stvarima,i...shvatiš da je sve to jedna iluzija koju samo iskrenošću,odanošću,predanoću i ustrajnošću možeš razbit...e pa sretno!!!;) ea


- 08:49 - Komentari (15) - Isprintaj - #

petak, 10.02.2006.

zagonetka...!?

Dođu tri prijatelja u kafić i naruče 3 boce dobroga vina od kojih svaka košta 100 kuna,što će reć da njihov račun iznosi zajedno 300 kuna.I ode jedan od njih to platit ali mu konobar poruči da svota iznosi 250 kuna.Konobar bi njima trebao vratiti po toj logici 50 kuna stoga odluči za sebe zadržati 20 kuna,a njima vratiti 30,tj. svakome po 10.Prijatelji su dali po 100 kuna i sad se svakome od njih vraća po 10 što znači da su zapravo dali svaki po 90 kuna.Dakle,njih trojica su platili 280 kuna,ali 90 kuna koliko je dao svaki puta njih troje koliko ih je bilo iznosi 270 kuna.Problem je u tome što se ova dva računa ne podudaraju.Gdje je nestalo onih spornih 10 kuna?

ik&ea

- 22:01 - Komentari (16) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.02.2006.

ik mi rekla da bezze istipkam slova za naslov,btw,ona baš ide ća od mene...!

Užas. Mrzim zimu,tj.volim je ali do nekih granica.Obožavam ljeto,tj.nevolim ga kad postane neizdrživo i…možda dosadno i predugo! Bilo kako bilo,mrzim vjetar!Od svih vremenskih prilika vjetar mi je najneprihvatljiviji,pa čak i kiša može proć.Užas!Neki dan mi je vrijeme bilo najidealnije,niti je sunce niti pada kiša,onako,oblačno,ali sunčeve zrake lagano se probijaju kroz hladno nebo(?!) i tako se osjeća neka svijetlost koja isijava iz neba…da!Ili sam bila pod dojmom tog dana,pa mi je sve bilo nice,neznam…
Uglavnom,aj em veri sed,rastajem se od svojih divnih,nikad prežaljenih Sunčice i Zlatke.Tako je bilo lijepo družit se s njima.Sa mnom su proživljaval svaki trenutak, uvijek su bile tu,uz mene, a sad je došlo vrijeme rastanka..!Istina,mi se još uvijek možemo družit,ali nehotice su me iznevjerile i zato moram malo kalmat,moram preć preko svih uspomena i,ma kako god one krasne i žute bile,moram ih zamjenit boljima…Da…I onda se pitam;Zašto u Gradu nema tenisaka dostojnih zamjene sinjorina gore navedenih??!!?! Hm…
Sjetila sam se!Jedan od razloga zašto nevolim zimu je taj da sam zimi uvijek prehlađena.A shita!I savki dan slušam maj mam da pijem puno čaja (s medom,obavezno) jer bi mi to moglo poć na pluća (a zašto?,zato jer ovu prehladu vučem već mjesec ipo).A ja nosim body i toplo se oblačim,a kad vidim one otkrivenih leđa i golih trbuha sa tankim majčicama,zlo mi dođe i još se više razbolim je znam da se one ne paze I zdrave su a ja…(stradat će vam bubrezi! i da,što su one da ja na njih trošim riješi sa korijenom zdrav + pripadajući sufiks).
No dobro…Zalutala sam u neke druge vode. Ali,istodobno sam jako sretna jer napokon idem u bolnicu na jedan pregled (samo se Ik&Ea znaju veselit nekim pregledima u bolnici,hahaha).Za Ik-valjda će nam napokon sve bit ok;)).
Eto…Sad idem tražit po netu bilo što o Skupu.Ja uvijek nešto tražim…Mislim,ja uvijek nešto želim naći.Ali nemora to uvijek bit nešto izgubljeno.Gotovo uvijek je to nešto tu blizu,da…Ea,dosta je bilo..!
Laku noć...

ea

- 21:33 - Komentari (13) - Isprintaj - #

petak, 03.02.2006.

esta noche era muy extrana,pero no preocupamos que alguien piensa sobre nosotras,porque somos totalmente seguras que estamos hablando y nadie no va a destruir nuestros suenos(no somos locas=))*

Grozno mi je i teško kad moram kvarit ovu besprijekornu(?!) ljepotu šumetsku,ali došao je trenutak za novi post.Znam da ljudi ne kontaju kako mi se selendra takva može sviđat i da pizde pri samom spomenu imena šumetskog,ali jegba,šumet je drama,i briga me ako kome to smeta.Dok ik&ea ne otkriju bilo kakvi znak vode,života u šumetu,one neće stat sa peglanjem i maltretiranjem ljudi...Ali kao što rekoh,!no me interesa!...
Dakle,zadnjih dana sam se zamarala retoričkim pitanjima kojima sam pokušavala otkrit neke životne istine...Zašto ljudi zimi nose starke i zašto se meni u starkama noge smrznu,dobiju žuljeve i danima iza nošenja me bole...Zašto kesica čaja od mente sa visine od nekih 1.5-2 metra ne leti dobro,već po mojoj relativnoj procjeni na udaljenosti 0.5-1 metar od mjesta uzleta doseže maksimalnu visinu a i brzinu i istog se trena u vremenu od sekundu-dvije lagano počme približavati tlu,tj. 4 do 5 metara udaljena od mjesta započinjanja ove akcije.E,samo rijetki kontaju ovu radnju,a to je nekolicina faca sa motorima koji su u nevjerici gledali što one dvije pomahnitale izvode sa nečim...što se zove Kesica Čaja Od Menta.Kako objasnit Konobaru da je nismo pojeli već nam je služila za dokazivanja gravitacijske sile,g=9.81 m/s na kvadrat.Je.eš ti sve to ako Kesica Čaja Od Mente ne leti dobro i visoko...:((
Zašto slike slikane digitalnim upotrebljavajući blic lošije ispadnu od onih slikanih bez blica,u nekoj drugoj meni nepoznatoj verziji?!??Relativno ne njega znam odgovor,ali nemogu prorijet u srž problena i ispravit tu nepravilnost,stoga pitanje još uvijek stoji.Ili ik&ea nisu fotogenične ili je onaj digitalni degeneriran pa...Ma ne ne,blic ne valja!!
I tako,uglavno dan prođe u pokušajima rješavanja tih-takvik problema.Starke su mi se gotovo raspale i podhitno njih i svoje omiljene žute moram zamjenit ugodnijin teniskama(općenti naziv za takvu vrstu obuće).Ik&Ea još nisu napravile zajedničku sliku(slikale se) kojij se neće smijat :)) i kojom će napokon bit zadovoljne.I još će one jednom izmasakrirat nevinu Kesicu Čaja Od Mente,ali u nekoj prirodnijoj situaciji i u normalnije sate =)).Mjesto uvijek ostaje isto,ipak...;)))

ea
*za sve laike,pa i nemoraju razumjet,ali oni koji kontaju jezik,ea se nije poslužila riječnikom,pa ako pogrešaka ima,a ima,ma skontat ćete vi to,a i svi drugi,da...

- 00:25 - Komentari (12) - Isprintaj - #