2014.

četvrtak , 11.12.2014.

Još malo, i 2014. će proći samo tako i doći će nam 2015. Danas donosim, što smo sve preživjeli/doživjeli u toj 2014. 2014. je bila godina solidarnosti prema Palestincima, godine farma i godina kristala. Godina kristala (tj. kristalografije) nije uopće bilo poznato, a također vrijedi i za godine farma.

Za godinu solidarnosti prema Palestincima, Izraelci su odlučili učiniti baš suprotno - ne biti solidarni prema Palestincima. Svakodnevno su nas mediji (kao i tamo kod njih, Palestinaca) bombardirali novostima koliko je ljudi umrlo u pojasu Gaze, većina ljudstva je bilo Palestinsko, Izraelci su više prijetili kako će napraviti neku svjetsku odmazdu, sve ono po čemu je Izrael poznat, sad će ukinuti, a Benjamin Netanyahu je bio u niskom startu. Već bi on svijetu ukinuo Židovstvo, a pod njim spada više svinjetine, zabrana obrezivanja, roš hašana, i onih šešira kod Židova.

Opet dolazi pitanje koje se tu nameće : zašto jednostavno ne možemo živjeti u miru? Ja nemam svoju teoriju, to je tako, sukobi postoje oduvijek, pa se zato Palestina i Izrael svađaju/tuku već od sredine 20. stoljeća, pa križarski ratovi, pa još uzmimo u obzir kako su i kromanjonci jedan drugoga gađali kopljima i nekim smiješnim stvarima koje su iskopane 5-6 tisuća godina kasnije. Moje mišljenje, dobro, ne mišljenje, ono što ja mogu prihvatiti o bezvremenskom pitanju može odgovoriti rečenica iz fragmenta "Dnevnika Anne Frank", koja je u svojim dnevniku napisala "Ljudi jednostavno imaju nagon za ubijanjem." Kako su u njeno doba bili Nacisti, neke nove stranke totalitarna režima koje su probale napraviti sve dobro, a zatim su napravili gužvu u gulazima i koncentracijskim logorima, možemo reći da će se uvijek pojaviti neka skupina ljudi koja će sve zeznuti.

Ili smo mi pod skupinom koja sve drži tako i ne da drugima da se izraze, tj. da zeznu stvar. Uglavnom, ovdje su se pojavili i militanti (ISIS) koji su apsolutno nevjerojatni u svojim namjerama. Oni su Allahovi sljedbenici, tako oni govore, no tu ide i moje pitanje. Koji bi Bog (bilo naš katolički, Allah, Jahve ili bilo koji drugi) dozvolio ubijanje? Dozvolio smaknuće nedužnih civila. To je apsolutno nevjerojatno. Osnovali su i svoju državu, koja me podsjeća na Sjevernu Koreju. Svi su izvana "sjajni sretni ljudi", iznutra duboko gladuju, no zbog nekog kulta ličnosti ili čega već ne žele reći da su glavni. A oni koji su iz prvih crta izvještavali o mučnim stvarima koji je ISIS radio ljudima, smaknuti su. Kako bi pokazali da su gnjusni, ali ono, top level gnjusnosti, još su i snimali kako su dekapitirali ljude, tj. te novinare. Ali, bez obzira na to, oni bi željeli da ISIS osvoji ljude drugih država i svijeta da pođu u onaj - "džihad", tj. sveti rat. I koliko im je uspjelo jer su se i tu, na Balkanu, ljudi selili u Siriju kako bi otišli u taj rat, toliko im nije. Mislim, koja država osvaja ljude ako im javno pokazuje kako ljudima reže glave? Stvarno nevjerojatno. Imam izrazito negativno mišljenje o ISIS-u. Razlog ste, valjda, vidjeli i sami. Amerika i ostale velesile velesila nisu ni probale uništiti to, a mogle bi, ako bi htjele, no to je opet stvar toga da je previše ljudi na zemlji.

Uz ISIS i ostale gluposti, došla je tu i ebola. Naravno, sve je to jer farmaceutska industrija nije imala novaca, prošlo je pristojno mnogo vremena od svinjske gripe i ptičje gripe, pa su morali početi i s tim. Oko 7,000 ljudi je umrlo u Africi zbog te ebole, dok farmaceutska industrija pokušava smisliti...nešto, dok milijuni i milijuni pristižu od ljudi koji žele da se lijek nađe. Takva "naivčina" je bio i Bill Gates. Jako je lijepo od njega što on misli na gladne ljude, pomogao je on njima jako puno, mislim, koliko djece se školovalo zbog njega? Ali ipak, vjerovao je onima koji su našli lijek za sve živo, ali ga jednostavno ne žele pokazati. Apsolutno je nevjerojatno. Naravno, podigla se opća histerija i panika, pa sam imao prilike i vidjeti uživo ljude s maskama i ovdje, u lijepoj našoj 'rvackoj. Uglavnom, vidite moju poantu. Aham, konzumerizam i ostale gluposti su opsjednule farmaceutsku industriju, pa su postali horor-film u društvu.

Aneksija Krima i Rusi i Ukrajinci. Opet, morali su se naći, kako bi se opet potukli oko nečega, jer, budimo realni, nisu se dugo svađali ovdje. Putina su medijska napuhavanja pretvorila u novoga Hitlera ili bilo kojeg drugog totalitarnog vođu, sve je išlo nekako na prijetnje i ponovnu scenu iz Hladnog rata, no sve se to smirilo sada, za neko Božićno vrijeme. Hrvati su uspoređivali Ruse s paravojnim postrojbama JNA 1991. Ukrajinci su im braća, no meni je sve to otišlo predaleko. Oba dvije zemlje su mi OK. Konflikte mnoge nisu imali. No, opet, moraju se naći oni. Kako bi malo uzbudili svijet i natjerali novinare da upale računala i pišu činjenice koje će ojačati/oslabiti jednu ili drugu zemlju. Ovisi.

MH370 je bilo ime leta koje se spominjalo jako puno, let koji je otišao, i nikad se nije vratio. Dok su obitelji nestalih/možda i poginulih štrajkali u nadi da će saznati gdje su njihovi najmiliji, odgovora, nije bilo. Vjeruje se da je potonuo u Indijski ocean, bile su herojske potrage, no nikad nisu uspjeli naći taj avion. Navodno da je pilot bio 'vaki i 'naki, pa da su i ruski separatisti u svemu tome, i tako to, no ja sve to smatram običnim teorijama zavjere. Podvodno traženje istog aviona je otkrilo i fascinantne vulkane i sve što je trebalo otkriti jedanput, no nikad taj avion. Nadam se da će pronaći taj avion. Izrazito lijepu gestu su odali vozači Formule 1 koji su stavili natpis "Pray for MH370" na svoje kacige.

U međuvremenu, kanonizirani su i Papa Ivan XXIII. i Papa Ivan Pavao II. Bez obzira koje li vjere bili ili bilo što drugo, morate priznati da su bili dobri ljudi i da se nisu zalagali samo za dobrobit Crkve, nego i dobrobit ljudi. Bili su dobri ljudi i to su zaslužili. Nije bilo ni toliko pedofilije u crkvi, ni toliko nasilja, koji stavljaju krivu sliku o Crkvi, i više materijala da drugi ljudi Crkvu imaju čudnim, ali sumnjivo pravilnim argumentima, rušiti. Današnji papa, Papa Franjo I. je dobar papa, moj osoban favorit. Sviđa mi se.

Počelo je i završilo svjetsko prvenstvo. Uz katastrofalno krahiranje Španjolske i nevjerojatne igre Kostarike, i pobjede Njemačke na kraju i glumljenje Robbena, bilo je to uzbudljivo prvenstvo, no, zbog organizacije, i gdje baš u Brazil, i gdje su ih našli staviti igrati na 40 stupnjeva temperature u hladu, mi se baš i ne sviđa sav taj koncept. No, čini mi se da i nogomet, kao i sve drugo, odlazi u potpuno krivi smjer. Donose novu tehnologiju, neke nove zakone, svjetsko prvenstvo će biti u zimi, i to u Kataru. Nemam ja ništa protiv Katara, ali kuda baš zimi? Navika je svima nama da uživamo prikovani uz televizor uz polusatne reklame o pivu i kako je baš ono najbolje, i uz izmišljena 6234 zakona kako je to pivo najbolje poželimo da jednostavno ne postojimo. I stručne komentare stručnoga kadra, uz pretjerano korištenu riječ "evidentno", što im je termin za "moram zvučati stručno, a moram staviti i neku stručnu riječ za koju ne znam što znači", pa se ne bi čudio ako se riječ "polemika" upotrijebi za grčki naziv za stativu. Da.

A što da pričam o hrvatskoj estradi koja je puna, kako je vjerna čitateljica i simpatizerka bloga mi, "križar" rekla, "silikonki"? I pjesama poput "Viski" , "Kaktus" i "Uno Momento"? Otužno. Ali je zato i U2 izdao "Songs of Innocence", novi album, Damon Albarn je izdao album, i Coldplay i Lana del Rey sada snimaju...ma milina...će biti 2015. dok se sve izda. Ili?

Preživjeli smo vikinški smak svijeta, dočekali smo Malalu kao dobitnicu Nobelove nagrade za mir. Otišlo nam je mnogo iznimnih ljudi, poput Robina Williamsa i Joan Rivers, no idemo jednostavno staviti sve u perspektivu da će mnogo takvih ljudi doći nazad jednog dana.

2014. godina mi je bila i godina dok sam započeo ovaj blog, točnije u veljači, pa još malo i bit će godina, ovo mi je i 140. post, i 22,000 ljudi mi je pregledalo blog, tako da vam puno hvala na svim posjetima i svim pregledima i svemu!

Uvijek mi je drago čitati vas, drage blogere, i uvijek će mi biti. Razne tematike, sve je različito, ali mi se sviđa! Apsolutno je nevjerojatno biti ovdje, pisati ovdje, i jednim djelom, živjeti ovdje!

Hvala vam puno!
Vaš Kristian (The Page).