Odjeća (ne) čini čovjeka

Odjeća je bila već od nekad ljudska potreba. Danas je također prijeko potrebna, jer, zamislite nas bez odjeće, kako hodamo okolo. Da, neki bi to shvatili kao neki pokret slobode, ali ja mislim da bi to bilo jako čudno. Vjerojatno tu ima i vas koji bi to mislili.

Neki ljudi uopće nemaju nekakav uspostavljeni odnos prema odijevanju. Ti ljudi se najčešće nazivaju nudisti. Onda sam tu ja- onaj kojeg živo boli što će odjenuti, bitno da ima nešto na sebi, i da nije ta odjeća u "karambolu". A onda su tu i osobe koje ultra-definitvno pretjeruju s odnosom prema odijevanju. Jedna od njih je Donatella Versace, samo što je ona razvila još i prevelik odnos prema silikonskim operacijama. Ti ljudi, mi, iskreno malčice smetaju, ali donekle ih razumijem, jer i ja sam razvio malo preveliki odnos prema glazbi. Nekad stvarno znaju biti "pain in the neck", zbog tog osuđivanja što ćete odjenuti, i zbog stalnih kritika. Zato ću egoistično zaključiti da je vrsta kao ja najbolja. Jer ih živo boli briga što ćete odjenuti.

"Normalni" ljudi vas neće suditi, ali danas u tom društvu, svojim stilom šaljete ogromnu poruku o sebi danas. Martin Luther King Jr. je u svojem govoru izjavio "Ja imam san gdje će ljude suditi po mentalitetu, a ne po boji kože". Mogao bi se staviti u njegovu ulogu i reći da ljude ne treba suditi po stilu odijevanja, nego po mentalitetu.

Ovdje postoje i društvena pravila odijevanja koja još donekle poštujem, jer se ipak mora obući nekako. Ali i tu postoji, ta nekva sloboda, koju iskorištavam ono, do čistog maksimuma.

Mislim da je sva kreativnost iz odjeće nestala 80-ih godina. Onda je svatko imao pravo izbora, nije bilo toliko "fancy" stvari. Nešto malo se preneslo u 90-te, ali sve je to isušilo...neznam...1999?

Moj statusni simbol su prevelike trenirke, i to mi se sviđa, jer me svi prepoznaju po tim, nisam nečija kopija, i ja se ponosim time.

Razlika u kreativnosti i slijepog praćenja modnih trendova je u tome da za kreativnost se treba koristiti SVOJ mozak, a ne nečiji drugi. Slijepo sljeđenje je po meni najbezveznija stvar, jer oni koji to prate, njih živo boli briga kako to drugi misle. Misle da su "cool", a najblaže rečeno, ispadaju glupi.

Sve više i više ljudi je krivo prosuđeno i osuđeno zbog odjevnog stila. Ali, opet, ne mogu reći da ne postoje neka osnovna pravila odijevanja.

Danas je način odijevanja vrlo bitan, a nekim ljudima je ona izgradila osobnost. Ozbiljno mislim da bi se stilovi trebali puno više razlikovati, a oni ne bi trebali prosuđivati osobnost osobe. Šteta da mnoge osobnosti propadaju, samo zbog tih slijepog sljeđenja modnih trendova.