Zabavna bajka
U malom i sad već gotovo napuštenom selu na sjeveru Hrvatskog Zagorja živjela je jedna stara baka. U mjestu su ostali samo stari ljudi, njih desetak, a mlađarija je otišla ili u grad ili negdje u svijet u potrazi za boljim i lakšim životom. Bila je blizu devedesete godine. Živjela je u maloj i oronuloj kući, na samom kraju sela. Nekoliko metara iza njene kuće, završavala je prašnjava seoska cesta. Živjela je tu od svog rođenja. Zadnjih trideset godina, od kada je umrla njena majka, bila ja sama, samcata. Jedino društvo joj je pravio jedan mačak. Kako je vrijeme prolazilo, a životni vijek mačke je bio relativno kratak, prošle godine je nabavila novog mačka. Kako nije nikada radila, primala je socijalnu mirovinu. Uz to je imala lijepo uređeni vrt na koji je bila ponosna i koji joj je pomagao da se prehrani bez obzira na smiješno malu mirovinu koju joj je poštar jednom mjesečno dostavljao.
Stara baka je sišla u podrum svoje kuće; godinama tamo nije zalazila. U glavu su joj navrla sjećanja. U vrijeme njenog djeda, podrum je bio pun hrastovih buradi s vinom. Svi su govorili da je to najbolje vino u selu. Onda je djed onemoćao i brigu je preuzeo njen otac. Stvari su od tada krenule nagore za cijelu obitelj. Otac je bio lijen, nije imao volje da se potrudi da napravi stvari kako treba, a uz to je i puno pio. Tako se je iz godine u godinu njihov vinograd smanjivao, proizvodnja vina opadala, a otac sve više pio. S vremenom, ono što bi proizveo nije bilo dovoljno da utaži njegovu žeđ. Pred sam kraj života, veći dio njegove mirovine je odlazio na kupnju vina u samoposluzi koja se nalazila u susjednom mjestu. Kod njih u selu nije nikada postojao neki dućan. U stara vremena sve se je rješavalo trampom.
Počela je premetati po starim stvarima. U podrumu je ostala samo jedna bure koje je napola istrulilo. Sva ostala je njen otac prodao da bi mogao podmiriti račune za vino. Tu je bila jedna stara kredenca, puno starih kufera u kojima su ostale stvari koje su se nekada koristile. Prašina je dominirala ambijentom. Na kraju je u jednom drvenom sanduku našla neki vrč kojeg se nije sjećala. Počela ga je okretati i razgledati, a zatim ga je nesvjesno počela trljati. Nakon par sekundi iz vrča je izašla dobra vila. Zahvalila je bakici što ju je oslobodila od stogodišnjeg ropstva i rekla da će joj ispuniti tri želje. nakon što se je povratila od prvobitnog šoka, baka je izrazila prvu želju:
- Želim da budem mlada princeza.
Puf, i vila učini da ona postane mlada, predivna princeza u lepršavoj plavoj haljini od najfinije svile. Starica je gledala s nevjericom svoj odraz u starom ogledalu koje je visilo kraj kredence. Zati je opet progovorila:
- Želim da se moja kuća pretvori u krasan dvorac.
Puf, novi pokret čarobnim štapićem i vila je pretvorila staru kuća u raskošni dvorac. Baka je izašla iz podruma i gledala to čudo koje se je ostvarilo. Prošlo je dosta vremena prije nego što je izrazila treću želju.
- Želim da moj mačak postane moj princ.
I po treći puta se pokrene čarobni štapić i mačak se pretvori u predivnog princa. Novopečena princeza se približi svom novom princu, zagrli ga i kaže mu:
- Da li si sretan da si postao moj princ?
- Jesam, ali bih bio još sretniji da me prošli mjesec nisi dala kastrirati.
|
