Kolekcija
Jedna poslovna žena se je preselila iz Splita u London zbog posla. Nakon nešto više od mjesec dana njenog boravka, pronađe u poštanskom sandučiću pismo od svog zaručnika koji joj piše:
- Draga Marija, ne mogu više podnijeti ovu situaciju. Odvojenost me ubija. Udaljenost koja nas razdvaja je prevelika. Odlučio sam da prekinem našu vezu. Moram priznati da sam ti bio nevjeran 8 puta od kada si otišla, a ti to ne zaslužuješ. Žao mi je! Molim te da mi vratiš moje fotografije koje sam ti poslao. S ljubavlju, Ive.
Žena, duboko povrijeđena i van sebe, zamoli kolegice na poslu da joj poklone fotografije svojih zaručnika, prijatelja, očeva, stričeva i tako dalje. Zajedno s slikom Iveta, stavi u jednu kuvertu i sve druge slike koje je dobila; njih 36. U pismu je napisala.
- Ive, oprosti mi, ali se ne uspijevam sjetiti tko si ti. Pronađi tvoju fotku i zadrži je, a ostale mi vrati. Tvoja Marija.
Pavle, mladi kamiondžija iz Okučana vozi iz Beograda prema Zagrebu. Zaustavi se u stajalištu na autoputu da bi se malo odmorio, protegnuo noge i otišao do zahoda. Uđe u toalet i otkrije da je prvi zauzet, pa uđe u drugi, onaj susjedni. Spusti hlače i sjedne na školjku. Tek što je sjeo začuje glas iz susjednog prostora.
- Bok! Kako si?
Pavle je miran mladić, ne pretjerano komunikativan. To je jedan od razloga zašto je izabrao zanimanje s kojim se bavi. Ali taj dan je bio dobre volje pa odluči da odgovori:
- Hvala na pitanju, nije loše.
- A što radiš?
Pavlu je situacija izgledala pomalo bizarna, ali odluči da nastavi:
- Pa isto što i ti... vršim veliku nuždu.
Nakon toga, iz susjednog zahoda se začuju psovke i lik ljuto progovori:
- Oprosti, nazvati ću te kasnije. Ovdje kraj mene je jedan idiot koji odgovara na sva moja pitanja.
Seljak ima velikog, sivog prasca. Jedan dan pored njegove kuće prolazi jedan gospodin, ugleda prasca i zaustavi se:
- Lijepi prasac. Smijem li vas pitati što mu dajete za jesti?
- Što se daje prascima? Ono što ostane od naših obroka, žlundrice i sve ono što bi inače bacili.
- Sramota. Tako tretirati jadnu svinju. Ja sam iz društva za zaštitu životinja. Morate platiti kaznu od 1000 kuna zbog maltretiranja.
Nakon tjedan dan prolazi jedan drugi čovjek. I on se zaustavi i s divljenjem gleda prasca.
- Lijepi primjerak. S čime ga hranite?
- Za doručak kruh namazan s maslacom i mermeladom, za ručak štrukli, a za večeru kuhano povrće.
- Sramite se! Ja sam iz organizacije „Gladni na svijetu“. Djeca umiru od gladi a vi prascu dajete sve ove delikatese. Kazna je 1000 kuna.
Prođe mjesec dana i opet pokraj kuće šeta jedan nepoznati gospodin koji pita:
- Prekrasna životinja. S čime je tovite?
- Gledajte, dam mu 100 kuna pa ode u dućan i kupi si ono što mu je po volji.
Laura i Luka su pacijenti jedne psihijatarske bolnice (tako se to danas lijepo kaže). Već su dugo na liječenju i provode puno vremena zajedno. Jednog dana, dok su šetali po vrtu, Laura se iznenada baci u bazen i počne se utapati. Luka, bez puno razmišljanja, se baci za njom, uhvatio je ispod pazuha i izvuče iz bazena. Kada je za taj događaj dočuo direktor ludnice, oprostite bolnice, odlučio je da pusti Luku na slobodu. To je nagrada za njegov herojski podvig s kojim je spasio ženu koja se utapala i ujedno je i dokaz da mu se je povratila mentalna stabilnost. Pozove Luku u svoj ured i kaže mu:
- Luka, imam jednu dobro i jednu lošu vijest za tebe. Dobra je da sam u dogovoru s ostalim liječnicima odlučio da te otpustim iz bolnice. Tvoj junački akt potvrđuje da si ozdravio i da više nemaš psiholoških problema. Loša i tužna vijest je da smo našli Lauru obješenu u kupaoni. Objesila se s pasom od svoje haljine.
Luka ga gleda s nevjericom i izjavi:
- Nije se ona objesila. Ja sam je objesio da se osuši.
U jednom zagorskom selu je živio jedan luđak koji je ima dvije opsesije: bio je strastveni ekolog i igrač lota. San mu je bio da očisti svijet od plastike i pogodi peticu na lotu. Iz tog razloga svaki dan je šetajući po ulici zaustavljao ljude i tražio od njih da mu daju komad plastike za baciti i 5 brojeva za loto. Igrao je sve kombinacije koje bi mu dali, ali nikao da pogodi peticu. Razmišljajući, dođe do zaključka da treba bolje organizirati pristup problemu. Prvo je po cijelom selu podjelio letke na kojima je pisalo: "Tko god mi da jedan komad plastike i 5 brojeva, zauzvrat će dobiti novac". Zatim je otišao u centar, našao neki stari sanduk i popeo se na njega u očekivanju rezultata njegove akcije. Seljani su mislili kako je to još jedna psina ili ludost seoske lude, ali videći da nisu ništa mogli izgubiti, odlučili su probati. U kratkom roku se je stvorio red i svi su luđaku davali komad plastike i pet brojeva, a za uzvrat su dobivali novac.
Tako je nastao bankomat.
|
