29.04.2012., nedjelja

Moje nebo Možda ne znam kako uživati u pjesmama od kad ih ne dijelim s tobom, možda ne znam ni plakati ako ne plačem zbog tebe, zasigurno ne znam voljeti ako ne volim tebe...ali jedno sigurno znam, dani tako bezobrazno prolaze i kao umišljeni zlikovci ne mare za nas koji očajnički želimo zaustaviti vrijeme. Strah me. Da ti dani odnose moje sve...Kako sačuvati nešto na tom brzom autoputu života gdje mjeseci jure u najbržem traku, a tjedni prolete, doslovno, oni valjda prometuju zračnim prometom. Dani su toliko brzi da se niti ne zna kojim putem oni putuju. Uglavnom, odlaze i odnose nas. Čuvam nas u svakom treptaju, u svakom pogledu k nečem dragom, poput neba, mjeseca, psa, tihog uličnog svirača, djeteta na ljuljački, usamljenih klupica u starom gradu, cvijeća...Čuvam te i u mislima i dnevnom maštanju, a o snovima da i ne govorim. Ali, iskreno ne znam tko će dobiti bitku u ovom sukobu mene i Vremena. Ali ti znaš da sam tvrdoglava, borit ću se do kraja. Javno priznajem da ne mogu bez tebe.

- 19:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.